∇a§IONia

Maloprodaja ljudske DNK
20% popusta
poslovnice otvorene 0-24
uživajte!

Čudno je.

Neko bira da ostane unutra.
Poneko još uvijek izlazi.

Totalno sam Rari ukrala koncept.

Gledam ovu svoju nametljivu trojicu, a ne sviđa mi se nijedan.

"Ova dokumenta otkrivaju tajne akcije Vatikana i njihove podmukle poteze u stvaranju razdora između nacija kada je to odgovaralo njihovim interesima. Pomoću presudnih članaka, prikazujemo kakvu je ulogu igrala „crkva“ u usponu totalitarnih režima u Evropi.
Ova svedočenja i dokumenti utvrđuju snažnu optužbu i do sada nijedan apologeta nije pokušao da ih ospori.
1. maja 1938. „Mercure de France“ nas je podsetio šta je rečeno četiri godine ranije: Mercure de France od 15. januara 1934 – je pisao – i niko to nije opovrgao – da je papa Pije XII taj koji je 'stvorio' Hitlera. Došao je na vlast, ne toliko legalnim putem, nego tako što je papa uticao na Centrum (nemačka katolička partija)... Da li Vatikan misli da je napravio političku grešku otvarajući put Hitlerovoj moći? Čini se da ne...
Nije izgledalo tako kada je to napisano, što je bilo dana nakon Anšlusa - kada je Austrija ujedinjena sa Trećim Rajhom – ni kasnije kad se nacistička agresija umnožila – ni tokom celog Drugog svetskog rata. Činjenica je da je 24. jula 1969. naslednik Pija XII, Jovan XXIII darovao svom ličnom prijatelju Francu fon Papenu počasnu titulu tajnog blagajnika. Ovaj čovek je bio špijun u SAD tokom Prvog svetskog rata i jedan je od odgovornih za Hitlerovu diktaturu i Anšlus. Neko mora da pati od posebne vrste slepila ako ne vidi ovako jednostavne činjenice.

Gospodin Jozef Rovan, katolički pisac, komentariše diplomatski sporazum između Vatikana i nacističkog Rajha 8. jula 1933: Konkordat je doneo nacionalsocijalističkoj vladi, o kojoj je skoro svuda vladalo mišljenje da je stvorena od strane uzurpatora, ako ne i razbojnika, pečat sporazuma sa najstarijom međunarodnom silom (Vatikanom). Na jedan način, to je bio ekvivalent diplome međunarodne časti.
Stoga je papa, nezadovoljan zbog pružanja samo svoje 'lične' podrške Hitleru, na ovaj način garantovao moralnu podršku Vatikana nacističkom Rajhu! Istovremeno teror je počeo da vlada sa druge strane Rajne i bio je prećutno prihvaćen i dozvoljen, takozvani crnokošuljaši su već stavili 40.000 osoba u koncentracione logore. Pogromi su se umnožavali uz pokliče ovog nacističkog marša: Kada jevrejska krv teče sa noža, opet se osećamo bolje.

Sledećih godina, Pije XII je video i gore stvari, a da se nije uzbudio. Ne iznenađuje da su se katoličke vođe Nemačke međusobno nadmetale u svojem ulagivanju nacističkom režimu, ohrabreni od svog rimskog 'Gospodara'. Neko je morao pročitati nepovezano buncanje i verbalne akrobacije oportunističkih teologa kao što je Mihael Šmaus. Kasnije je proglašen 'crkvenim princom' od strane Pija XII i opisan kao 'veliki teolog Minhena' u publikaciji La Croix 2. septembra 1954. – i ponovo u knjizi naslovljenoj Katholisch-Konservatives Erbgut, o kojoj je neko napisao: Ova antologija sabira tekstove glavnih katoličkih teoretičara Nemačke, od Goresa do Vogelsanga; ona čini da verujemo da je nacionalsocijalizam rođen prosto i jednostavno iz katoličkih ideja.

Biskupi, koji su polagali zakletvu na odanost Hitleru po Konkordatu, uvek su se trudili da nadmaše jedan drugog u svojoj 'odanosti': Pod nacističkim režimom konstantno nailazimo na vatrenu podršku biskupa u svim prepiskama i izjavama crkvenih velikodostojnika.
Uprkos očiglednoj razlici između katoličkog univerzalizma i hitlerovskog rasizma, ove dve doktrine su bile 'harmonično pomirene', prema Francu fon Papenu; razlog za ovaj skandalozni sporazum je bio: Nacizam je hrišćanska reakcija protiv duha 1789.
Vratimo se Mihaelu Šmausu, profesoru Teološkog fakulteta u Minhenu, koji je napisao: Imperija i crkva predstavljaju niz spisa koji treba da pomognu izgradnju Trećeg Rajha jer ujedinjuje nacionalsocijalističku državu sa katoličkim hrišćanstvom...
Potpuno nemački i potpuno katolički, ovi spisi istražuju i podstiču veze i zajedničke sastanke između katoličke crkve i nacionalsocijalizma; otvaraju put plodonosnoj saradnji, kako je naglašeno u Konkordatu... Nacionalsocijalistički pokret je najenergičniji i najveći protest protiv duha XIX i XX veka...
Ideja o narodu jedne krvi je središnja tačka njegovih učenja i svi katolici koji se pokoravaju instrukcijama nemačkih biskupa će morati da priznaju da je tako... Zakoni nacionasocijalizma i zakoni katoličke crkve imaju isti cilj..."

Hiden Secrets of Jesuits (L'histoire secrète des jésuites), Edmond Paris

Upravo gledam odličan dokumentarac na Al Jazeera Balkans o istoriji rasizma u Francuskoj, Crna Francuska.
Zapisujem jednu izjavu iz tog dokumentarca:
"Prvo poglavlje u mojoj knjizi nosi naslov Ja sam crni direktor, ali nemojte to reći mome susjedu koji misli da sam crni smetljar".

Dvadeset jednu minutu kasnije, i dalje gledam Crnu Francusku. Izjava druga, daje je glumac: "Dobijali smo stereotipne uloge, sa uputama. Zamisli, morao sam da naučim kako ću da odglumim crnca".

Čitam neke tekstove stare više od 11 godina i kontam kako je poriv grozna stvar, a super učitelj, ako ga obuzdaš.

Zamislim, a ne daj Bože, meni se ubije majka. I onda ti neko ko bi ti trebao biti najbliži i ko bi te trebao voljeti kaže: Ti si odgovorna što ti se majka ubila! A ja u žalosti. Majka me rodila, svoju majku volim, majka mi se ubila dok sam ja bila miljama daleko.

Ili, uzmeš u usta osobu o kojoj pojma nemaš i indirektno naznačavaš da je ista Karadžić. Da, ratni zločinac, između ostalog odgovoran za genocid - Radovan. Samo zato što joj je ime, pretpostavljeno, iz te etničke grupe.

Ili, uđeš u vezu sa zakonski oženjenim čovjekom u to doba i onda druge prozivaš da rasturaju brakove. S tim što ti drugi nisu imali šta rasturati, jer zakonskih brakova, u to vrijeme, nije ni bilo.

Koji je razlog da se ovome vraćam više od 11 godina nakon?
Taj da treba potvrditi vrijednost strpljenja i nepričanja o drugima, izvan intime sfere, ničega što pouzdano ne znaš. I taj da su riječi skupe, da godinama nakon mogu izazvati grozni teret sramote, ako se već nije bilo u stanju vidjeti da su lažne, nakaradne, sramota sama po sebi u trenucima u kojima su izricane. I taj što dalje ljudi, uslovno rečeno ni krivi ni dužni, godinama nakon podvode laži pod istinu, izričući je, ne znajući šta sebi rade.

Uglavnom, iznad tih tekstova od prije više od 11 godina je sjajna izreka, nazvaću je egidom za ove potrebe, a koja kaže da se djeluje u skladu sa onim što se govori. Pa, ako govoriš dobrom i djeluj dobrom. A, ako nismo govorili dobrom, uvijek je najbolje vrijeme da usmjerimo u dobro i riječi i djela.

Ako ste navratila u svratište,
topli zidovi svrbe
i kroz njih šumi krv, sačuvana za kasnije.
Glomazne knjige,
skorene u stare rane,
protjerane u nečitke bilješke po pejzažima, očima, magli.

Za svaki kamen po jedna neobičnost i čudo;
to mladu ženu nagovara pamćenje
(koje ne zna da ima)
kako odobrovoljiti svjedoke
da otključaju svoje duge priče
u izmaglici i dalekom pucketanju grana
što se iz nekog drevnog zapleta javlja.

I ako sjedne,
vezaće je ispovijest srca mjesta,
i ako nastavi,
uvezaće je kakofonija znatiželje
da je pridruži tragačima u svemu vidljivom
i nevidljivom
što je, ko zna kada,
s njom,
krenulo na okupljanje.

Tu,
(a ranije su se, neznajući zbog čega, digle ptice)
tu u mjesto ulaze,
prolaze, ostaju, izlaze,
vraćaju se, kruže izgubljeni i nađeni,
dok se jato para i ušiva u naznaci slobode
ponad njih.

I krećeš, razdjevičena znanjem,
da se desilo i da se nastavlja dešavati,
iako je odluka o jednom koraku tvrđa
od sile ubrzanja;
kojom mladi mjesec izranja iz ruševina palog,
kojom je sva voda isušena u vojske olujnih oblaka,
kojom mladi godovi cvile slavu starim,
a pećine zakopane zajedno sa svojim
suncima i sucima.

Da li ste ona od vrste što spaljuje rukopise
življe od mesa i krika iz lomače;
da li ste zapisala i čitala svoju tajnu
nekoliko hiljada godina kasnije?
Stroga, gola, blaga,
prvorođena pod crnim velom;
sa smeđom haljom,
u bijeloj togi...

Kada bješe iz magle u lik,
iz kosti u znak,
iz znaka u jezik;
iz čekanja u značenje.
U mjesto,
(veliko) otvaranje.

Osnovni uzrok lutanja u sveukupnom naslijeđu čovječanstva je što ljudi svojim pojedinačnim i kolektivnim bićem nisu osvijestili (iako osvijetljeni) odakle potiče zlo.

Mislila sam da je likovni prikaz što je gore, to je dole za mene intimno najzlokobniji koji sam do sada vidjela, ali nije.
Ovaj je.

Toliko je izgubljena veza sa stvarnošću da ovo banovanje sa Twittera i Facebooka, povodom dešavanja u Americi, ispada zamjena za oduzimanje građanskih prava ili za drevnu kaznu ekskomunikacije iz zajednice.

Who gives a f. about Twitter and Facebook!!!

Djeluje kao naznaka vremena u kojem će se morati dizati revolucije protiv društvenih mreža?! :-0


(BONUS: Treba učiti rijetke jezike. I tu su trećezemljaši u prednosti.)

Rupa neizostavno nađe onoga ko je traži.

Za najvrednije stvari nemamo pojam poskupiti.

Strpljenje širi sve.

Predan rad je temelj vjere, a gotovo izgnan kao tema iz najmasovnijih religija.

Ko čisti, manje prlja.

Konteksti vode rat sa značenjima.

Vazduh je najčistiji tamo gdje je tiho.

Postistorija nije vrijeme nakon istorije, nego vrijeme pretjeranog zapisivanja.

U izreci nebo se spustilo više nema etera.

Situacija u Americi.