va§IONka

23.11.2017.

Grifino


Šta je iskrivilo krivu šumu,
o, kakva je to priča,
crni balet u tri čina
i ispravljena tragedija.

Bilo je, dakle, davno
kada joj je sunce zašlo u stomak,
samo tako, u majčinoj kući
pisala je nešto što nije bilo njeno.

Ko to govori, pričala je sa sobom
dok se golem, na papiru, slagao od lišća,
primicao, disao i sve okolo je raslo,
zeleno i teško, bez riječi i niza.

Uzeti formu neće samo ono
što se u formu smisliti ne da,
baci haljine i izađi sa mnom gola
pored humke, pored starog stola.

Ovdje smo, vidi, bili i jeli,
pogledaj, odavde su nadirali Prusi,
majci su, baš tako, haljine strgli,
sad ih sanjam, ne mrem i u šumi čekam.

Mislio sam ostati tako dok pamtim,
al’ sad ne znam, sada ne znam,
htio sam da napišeš tamo u sobi
da ih vežem i da im dovijeka pričam.

Evo, pogledaj ovdje,
zar to ne bi moglo biti mjesto,
nek’ se za stabla drže
dok gledaju sebe pored starog stola.

Pijane i glasne, zagasito crvene,
pojeli su sunca naša od početka kamena i zemlje,
pojeli su moje obećanje tvojoj nesuđenoj majci,
napiši, napiši da ih ovdje vidiš.

Prevrnuh papir, pa zatvorih sanduk
tako da mi soba ostade bez daha,
prekrižih prste i odagnah čudni vjetar
da puše do mora i razbija o stijenje.

Ali on u šumi Grifino
bješe već živio ono što napisah,
svjetlucali su raspojasani bajoneti,
posrtala čast i za sobom vukla lešine vojnika.

Zavezao ih je tamo, pijane i same,
od zelene čohe i vojničkog sukna
napravio lomaču na kojoj gori sila,
gdje ste sada, viče, šta je pored starog stola.

O šumo, zaveži ih i čuvaj,
nemoj dati, dok stojiš, da ih zaborav uspava,
ja ću u glas, jer glas sam i bio,
ti šumo pamti i govori kako je bilo.



21.11.2017.

Uvrjedljiva pravda



Ima ona jedna scena u petparačkom američkom filmu kada nekog velikog srpskog ratnog zločinca, da li Karadžića ili Mladića, neki američki anonimni junak Richard Gere na kraju filma ostavi u jednom mjestu, selu, da mu žrtve, da li žene i njihova djeca bez očeva, presude.

Šta ćemo mi imati u ovu srijedu, 22. novembra 2017. godine, 9.541 dan od spaljivanja trebinjskog sela Ravno u Bosni i Hercegovini 01.10.1991., kada je počeo napad JNA na BiH; ili 9.360 dana od pokolja u gradu Bijeljina u Bosni i Hercegovini 01. aprila 1992., kada su paravojne jedinice pod komandom Arkana, zločinca, psa rata i mafijaša iz susjedne Srbije, nasilno preuzele vlast u tom gradu; ili 9.356 dana od početka opsade Sarajeva, koja je trajala tri puta duže od opsade Staljingrada, glavnog bh. grada na koji je ispaljeno 50.000 tona različitih projektila; ili 9.330 dana od osnivanja koncentracionog logora Trnopolje kod Prijedora u Bosni i Hercegovini, gdje je, u svega nekoliko mjeseci postojanja, bilo zatvoreno i mučeno 30.000 muškaraca i žena nesrpske etničke pripadnosti; ili 8.163 dana od bosanske rane - Srebrenice, gdje su nam u genocidu ubili, pa iz jame u jamu prebacivali, između 8.372 i 10.000 Bošnjaka, dječaka, muškaraca, staraca u samo nekoliko dana?
U ovu srijedu će biti izrečena prvostepena presuda visokom oficiru JNA, pa komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pa optuženiku za najstrašnije moguće zločine protiv čovjeka - zločin genocida u više opština u BiH, ratne zločine i zločine protiv međunarodnog humanitarnog prava, pa penzioneru u Republici Srpskoj i susjednoj Srbiji, pa medijski atraktivnom najtraženijem svjetskom bjeguncu od pravde, pa izručeniku Tribunalu u Hagu radi potvrđivanja “poslušnosti Srbije pred svjetskom pravdom”, pa zlom starcu Ratku Mladiću čije zdravstveno stanje, posljednjih mjeseci, ispunjava stupce svjetske, regionalne i bh. štampe više nego opisi zločina za koje mu se sudi.

Prije nekoliko dana Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Tribunal u Hagu) poništio je svoju raniju odluku da ovom optuženiku za genocid i druge ratne zločine dozvoli posjetu ljekara iz Srbije prije izricanja prvostepene presude. Dan ili dva prije toga, portparolka nekadašnje glavne tužiteljice Haškog tribunala Florens Hartman rekla je, parafraziram, da Tribunal ne bi smio dopustiti posjetu ljekara iz Srbije Mladiću pred izricanje presude, jer znamo šta se desilo u slučaju Slobodana Miloševića kojeg su, također, posjetili ljekari koji nisu angažovani od Tribunala u Hagu. Slobodan Milošević, ratni predsjednik Republike Srbije, pa Savezne Republike Jugoslavije, optuženik za genocid i druge ratne zločine protiv čovjeka i međunarodnog humanitarnog prava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, umro je u pritvoru Haškog tribunala 11. marta 2006. godine prije izricanja prvostepene presude. Miloševićev status u pravnom i istorijskom kontekstu je optužen je, ne i kriv je. Milošević je umro pred kraj svog haškog suđenja i nepunu godinu prije nego što je 26. februara 2007. godine Svjetski sud pravde u istom holandskom gradu - Hagu utvrdio da Republika Srbija, pravna sljednica državne zajednice Srbije i Crne Gore, koja je, ponovo, pravna sljednica Savezne Republike Jugoslavije, nije kriva za agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini, osim što je oglašena krivom za nesprječavanje genocida u i oko Srebrenice.
Kakva bi presuda Svjetskog suda pravde u Hagu u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije (odnosno državne zajednice Srbije i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavije) bila da je ratnom predsjedniku Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodanu Miloševiću izrečena bar prvostepena, nepravosnažna, presuda pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (Tribunalu u Hagu za ratne zločine)?

Rok od 10 godina za reviziju presude Svjetskog suda pravde u Hagu u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije za agresiju i genocid istekao je 26. februara ove, 2017. godine, dakle prije izricanja prvostepene presude Ratku Mladiću, vojnom penzioneru u Republici Srbiji.
Mladiću živom će u ovu srijedu, 22. novembra biti izrečena prvostepena, nepravosnažna presuda za genocid u Srebrenici i drugim opštinama u Bosni i Hercegovini, druge ratne zločine protiv čovjeka i međunarodnog humanitarnog prava u BiH, ali je pitanje da li će dočekati živ drugostepenu, pravosnažnu presudu pred Haškim tribunalom.

Zapravo, onaj američki film sa početka ne čini se sada ni toliko jeftinim, niti konspiracionim, niti primitivnim u smislu ispostavljanja pravde. Istorijske i pravne svjetske arhive sadržavaće procedurama i aminovanim igrama od strane najviših svjetskih moćnika oštećenu i, samim time, uvrjedljivu istinu.

Uvrjedljiva pravda već je prisutna, jer se Mladiću, u modernije doba od onog za vrijeme Drugog svjetskog rata, presuđuje 8.163 dana nakon genocida počinjenog na gotovo samom kraju rata u Bosni i Hercegovini, a visokim ideolozima, komandantima i provoditeljima najvećeg genocida u istoriji svijeta - holokausta u Ninbergu, 15. oktobra 1946. godine presudilo se 4.045 dana nakon što su u istom gradu doneseni tzv. Nirnberški zakoni, među kojima je bio i Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti što će označiti početak progona Jevreja.

I, na koncu, u javnom prostoru ove zemlje već izvjesno vrijeme, a to je sve prisutnije kako godine od referentnih stravičnih događaja prolaze, primjetna je i uvrjedljiva etika, koja nastaje tako što mi bazičnoj, minimalnoj etici dozvoljavamo da se povlači pred ultra modernim pojmovima pluralnosti mišljenja i “izgradnje povjerenja”. Ovome prvom je normalno da Srbi, prosto, imaju “drugačije mišljenje”, pa im Ratko Mladić može biti i heroj, a ovome drugom je normalno da se teške, ratne teme zakopavaju (proglašavaju “nacionalističkim”!?) uime “izgradnje povjerenja”.

Dolazimo, dakle, do “spontanog” opštedruštvenog pristanka na zlo.
Ko je protiv?


17.11.2017.

Vojska bunara



Šta mogu ispričati nemani u zelenoj zjeni?

Preradiće moja slova i spraviće život. Potrebna je samo još jedna tačka u mome umišljaju da uspije prisloniti ravan. I stvarnost je moguća na ravni. Moglo bi tu stati polje dubokih bunara, sve jedan do drugoga, tamo gdje je posebno nepritegnuto algoritmima utisnutim žigovima značenja.

Koje značenje još ne postoji?

Jednog dana u svijetu endema, svega po jednog bez para, stolovala je jednina. Od jednog po jedno govorilo je jednim jezikom. Buka i haos neprimjenjivog algoritma. Sve je to izlivalo iz bunara na polju podno jednostavnog mjeseca, glavne uloge u sceni bajkovitog pejzaža.
Noć. Tamnozeleno rastinje počelo je da se mreškolji aktivirano starim ključem. Ko bi znao da se vjetar zna proizvoditi u krošnjama. Prijeti nam oluja i prijeti nam poplava zelene nemani iz zjeni. Ostaće na polju samo isušena vojska bunara, kad se ravan na stvarnost prisloni. Onda ćemo plivati i puhati u nepoznatim ćelijama, raspršeni od sjećanja, preraspoređeni i otključani u početak.
Jednina bez identiteta.

Koliko ćemo izdržati tako? Bez priče, bez svrhe i smisla, bez strpljenja koje algoritam niže u red.

Ovo je priča uime onoga od čega se spravlja, a nije spravljeno. Iza značenja, gdje je svjetlost jednako sljepilo.
Ali tamo na samom dnu, u zelenoj zjeni, crvena je tačka kao osnovna boja. To je slabost, prijesto sjećanja. Jednina za svaki haos.

Tu se počinje plesti riječ.





14.11.2017.

Ne zavaravajte se, izuzetnost nastaje od patnje!







13.11.2017.

Ulaz



Mjesec studeni.

Tišina je kao lov na zaleđenoj rijeci. Dobro poznajem zimu. Zima donosi više vrlina i više ubistava. Češće se proliva krv. Krv na bijelom neugaženom snijegu. Arhetipski.

Bio je visok, krznar, kose do ramena sa dubokim zaliscima. Imao je tvrd glas, nekako bi se raspršio u krhotinama. Riječi je potiskao s previše vazduha.
Stigli smo do jame, zamke. Kako je zapeo podeblji štap da je polugom otvori, ptice su prhnule svuda unaokolo iznad nas. Jedna je ostala nadesno i veoma glasno, aritmično graktala.

Počela je padati ledena kiša.

Pitao sam se, kako je živjeti ovako. Uvijek po zimi i uvijek sa dosta krvi. On nije pričao o bilo čemu osim o onome što radi, a samo je ovo radio.
Za sve postoji prvi put.
- Dođi, da ti pokažem -, već je odmakao deset stopa od mene, a još uvijek je pogledom ispraćao zamku.
- Dođi, brže! -
Prešli smo rijeku, a ledena kiša se zabijala, sitno i nepopustljivo, u svaku neravninu na mom licu. Bila je to ona oštra bol što bi počela peći i pričinjavati znatno zadovoljstvo. Nisam vjerovao ovom čovjeku i provjeravao sam nož o desnom boku. Nije bio dovoljno dugačak da probije njegova krzna, zapravo sam ga mogao odmah baciti i ne zamajavati se sa svim tim.

Lijeva obala je ostajala iza nas. Ovdje je bilo manje rastinja i ono aritmično graktanje više se nije čulo. Ledena kiša pravila je od cijelca tvrđe tlo, ali se bilo teže osloboditi kad bi noga propala.
- Na ovoj strani nema zamki? -
- Nema. -
Oćutao sam, a on me čuo s par minuta zakašnjenja.
- Tamo ćemo -, pokazao je blago istočno i nad nama.
- Pećina? -
- Pećina. -
Pogledao sam bolje, nešto mi je promaklo veoma brzo. Prema nama je išao čovjek, uvrćen na desnu stranu sa nekom svijetlosivom sjenom ispred lica koja je činila da mu se lice mijenjalo. I, više ga nije bilo.
Nije ga ni bilo.

Pećina je proizvodila maglu. Prljavo bijelu maglu s nekim crvenim tonom. Boja mesa. Magla je kuljala, posebno se brzo šireći s dvije strane ulaza kao da velikim šakama grabi sav dostupan vazduh spolja, guta ga, prerađuje u sebi i šalje drugačijeg napolje.
Nisam tamo želio biti.
Sjetio sam se izrezbarene stolice na kojoj je sjedila stara gospođa Mamo i čiji su cijuci, usljed gospođinih pokreta, davali neki poseban autoritet riječima starice. Sjetio sam se njega i predivne klavirske sonate koju je svirao. On je bio lijepa ona, bilo je to tako očigledno svima u velikom salonu, a ja sam plakao pod naletom nota i njegovih bezbrojnih ispovijesti.
Događaj iz salona miješao se sa maglom iz pećine i tek taj strašni sud ispred mene dovede da pitam što sam pobjegao, od čega sam pobjegao i došao ovdje.
Bijeg. Bijeg je uvijek puzajući najlošiji izbor. Ona strava od koje se bježi dočeka negdje na kraju atletske staze kojoj ne znaš gdje je tačno kraj. Početak i kraj su neobilježeni, mogu se različito opažati i objektivno mijenjati, pomicati i skraćivati. Valjda baš ta neobilježena mjesta čine subjektivnost tako gvozdeno stvarnom.

Šta ću ja ovdje, pitao sam maglu koja me prihvatala u svoju gustoću prljavobijele i boje mesa dok je prskajući duboki glas moga domaćina pričao da ćemo sada do gejzira u pećini gdje se ova muška zajednica kupa i gdje ispiraju krzna.

Pretjerao sam ovoga puta.




10.11.2017.

Mayer Amschel (Anschel) Rothschild: Dajte mi kontrolu nad novcem u nekoj državi i nije me briga ko pravi zakone

Valuta je krv suverenog društva, odnosno krvotok neke slobodne države. Jedna svjetska valuta krajnji je cilj svih postojećih valuta i masonskih čežnji jer u trenutku kad bankari suverenu državu ostave bez sopstvene valute oni postaju njeni gospodari i takva država postoji samo na papiru.

Ako je krvotok čitavog sistema novac, onda su gospodari tog sistema neizabrani bankari kojima je cilj da preko jedinstvene valute ograniče suverenitet država, piše hrvatski portal "Dnevno“.

Ključna riječ u ovome je upravo — neizabrani, jer to znači da ti gospodari nacija koji drže valutni sistem u rukama nikome ne odgovaraju za svoja nedjela, već predajom valute dobijaju apsolutnu moć nad svijetom koji o njoj potpuno zavisi.

Njihova moć u tom trenutku je bezgranična, a sloboda čovjeka maksimalno ograničena jer je on kao zavisnik od tog sistema potčinjen svjetskoj imperiji. Porodica  Rothschild u vlasništvu je magazina "Economist“ koji je prije 30 godina objavio članak u kojem predviđaju jednu svjetsku valutu i jednu svjetsku državu.

Mayer Amschel Rothschild rođen je u Njemačkoj, u Frankfurtu, sin je židovskog trgovca novcem Amschela Mosesa Rothschilda. Mayer Amschel Rothschild bio je četvrto od osmero djece. Krenuo je u uspostavljanje međunarodnog bankarskog carstva. Bilo je to 1760-ih.  Poslao je svojih pet sinova u svijet i proširio svoj utjecaj. Osnovali su centralne banke u svim većim financijskim centrima tadašnje Europe – Frankfurtu, Londonu, Napulju, Beču i Parizu. U 19. stoljeću obitelj Rothschild je bila na vrhuncu svoje moći i poznata širom svijeta. Zbog svoje financijske stabilnosti imali su velik politički utjecaj. Kreirali su brojna povijesna događanja i na taj način stjecali još više. Oni su najbogatija obitelj u povijesti čovječanstva, no za njih nećete čuti na Forbesovoj listi moćnika. Sva petorica Mayerovih sinova – Amschel Mayer, Salomon Mayer, Nathan Mayer, Calmann Mayer, i Jakob Mayer bili su plemeniti, ne plemeniti po svojim djelima, već po tituli. Austrijski car Franjo I svima je dodijelio članstvo u plemenitoj autrijskoj aristokraciji. Nakon nekoliko godina dobili su i titule baruna. Nathan Mayer, jedan od petorice sinova, pred kraj Napoleonskih ratova, točnije 1813. godine, od straha da će mu to ugroziti posao, dao je 10 milijuna američkih dolara, što je ekvivalent današnjih 900 milijuna, britanskim saveznicima kako bi okončao rat. Napolenski ratovi nakon punih 12 godina okončani su 1815. godine. Taj isti gospodin preko krvave bitke kod Waterlooa je kupio sve britanske vladine obveznice. Kako su Rothschildi imali svoje agente diljem svijeta, tako je do Nathana Mayera – prvog, došla vijest o pobjedi britanske vojske i saveznika nad carskom francuskom vojskom. Kako bi zavarao dioničare, Nathan Mayer prodao je sve svoje vladine obveznice i prouzročio pad cijena. U panici to su napravili i ostali, a onda je on kupio sve, po smiješno malenim cijenama. Rothschildi stoje i iza osnutka Brazila i gradnje Sueskog kanala. Uvelike su financijski podupiralii britansku vladu da kupe udio u Sueskom kanalu, jednom od najvažnijih morskih prometnih putova. Nathan Mayer platio je 2 milijuna funti Portugalcima da dopuste Brazilcima nezavisnost. Brazlci su otplaćivali dug naravno Rothschildu koji je zaradio na kamatama.

Ovaj ekonomski časopis izuzetno je uticajan iako je samo produžena ruka bankarskog carstva Rothschild i srodnih korporacija, i na mnogo načina, sredstvo pumpanja javnog mnijenja globalističkom Agendom koju sprovode.

Proročki tekst objavljen je u štampanom izdanju časopisa "Economista“ 1988. godine, u vol. 306, pp 9-10, pod naslovom "Spremni za Fenix“.



Fenix je u tekstu pseudonim buduće jedinstvene valute kojem će gospodariti jedna svjetska vlada.

U tekstu se navodi da će trideset godina od te 1988., dakle 2018. godine, Amerikanci, Japanci, Evropljani i ljudi u mnogim drugim bogatim zemljama, a neki i u relativno siromašnima, vjerovatno plaćati svoju kupovinu svi sa istom valutom.

Cijene neće biti označene u npr. dolarima, jenima ili markama, već u, recimo, fenixima. Fenix će preferirati korporacije i kupci, jer će biti privlačniji nego današnje nacionalne valute.

Zona fenix (jedne svjetske valute) nametnut će stroga ograničenja nacionalnim vladama. Neće više postojati nešto kao nacionalna monetarna politika. Snabdijevanje svijeta fenixom bi bilo ugovorena preko nove središnje banke, koja bi nastala možda iz MMF-a. Stopa inflacije u svijetu — i stoga, u uskim marginama, svake nacionalne stope inflacije — bit će namještena.
Svaka zemlja može koristiti poreze i javnu potrošnju kako bi se nadoknadio privremeni pad potražnje, ali one će morati prije pozamljivati nego da štampati novac za financiranje proračunskog deficita. Bez pribjegavanja inflaciji, vlade će biti prisiljene da pažljivije nego danas prouče svoje planove zaduživanja i kreditiranja. To znači veliki gubitak ekonomskog suvereniteta, ali trendovi koji će činiti valutu fenix tako privlačnom će omogućiti da u svakoj državi nestane nacionalni suverenitet, piše u članku "Economista“. Samo deset godina kasnije, 1998, "Economist“ je ponovo promovirao jedinstvenu valutu, uz članak pod naslovom "Jedan svijet, jedan novac“.

U skladu sa člankom iz 1988. godine, u ovom tekstu autor pokušava objasniti zašto centraliziran i kontroliran sistem koristi globalnoj ekonomiji, dok u potpunosti zanemaruje činjenicu da će takva centralizirana globalna valuta biti masivan udar međunarodnog bankarskog kartela i vrhunac Rothschildovog bankarskog carstva. Jer stvaranje globalne valute daje prekomjeran geopolitički kapital neizabranim međunarodnim bankarima, koji će potom preuzeti vlast od građana svakog naroda i njihovih predstavnika vlasti.

Da li je normalno da međunarodni bankari imaju takvu količinu političke moći na vrhu lanca?

Dajte mi kontrolu nad novcem u nekoj državi i nije me briga ko pravi zakone, rekao je Mayer Amschel Rothschild, osnivač bankarske dinastije Rothschild i ukratko objasnio njihovu ideju poslovanja u bezgraničnoj moći nad čovječanstvom, koju će im dati jedinstvena valuta, koja će se najvjerovatnije ostvariti kroz projekt "svijeta bez papirnatog novca“.


08.11.2017.

Nepriznate riječi


u sumrak na vodi
crvenim obeliscima što odvajaju zbivanja od dubokog mira
uranjaju moji suhi i čisti prostori želja

mogu biti žene, ali su ustvari duge niti kose
što se gube u pjenušcu mora
može biti pogled, ali su ustvari poznati taktovi pjesme
što pod ognjem krvi i protoka svega topi njenu smrznutu daljinu

gdje si?
šta radiš sa rukama i kako sada govoriš
da li moje nepriznate riječi s vremena na vrijeme staviš pod jastuk
pitam nebo, s ove pogrešne strane gdje je toplo
too old, too cold
too old, too fuckin’ cold

onim mostom prođem rijetko
čuvam ga za crveni sumrak ako ikad dođe meni na tom mjestu
čuvam ga za susret kad te, znam te, ne bih prepoznala
mirišem ga i milujem kao dijete svoju ljubav
gdje si?

sada mnogo bolje znam sakriti i učiti
moj sniježni til više ne proviruje kroz moju crnu kožu
ne miješam to dvoje, osim kad tebi, evo, ponekad pišem
ne miješam to dvoje, jer toliko sliči tvojoj pametnoj patnji

too old
too fuckin’ cold

prve hrabre riječi gradile su preko cijelog svijeta kule tebi
gdje si?
sa Željeznim krstom na bijelom u masi
gdje si?
sa ovom pticom što ti je toplu šaljem, po kiši
gdje si u mom miru tačno
da te dodirnem
i, još jednom, prestanem




03.11.2017.

Zujanje



Bjegunac je uskočio u šum
gdje nadlijeću avioni i štimaju se radio veze,
sve svoje identifikacione kartice,
sve svoje kuće i dugove
ostavio je na drugoj strani.

Ovdje je išao duž crvenog lasera
i slušao napjeve električnog nemira,
nigdje ga ovdje nema jer se misli drugačije sabiru,
nigdje ga ovdje ne brine, osim unutra.

I frekvencije su gluhe i nemilosrdne
poput samonaštimanih ljudi,
moraš odabrati tu tupu ritmiku jer neće zaćutati,
moraš odabrati, ali se ne moraš uz osmijeh složiti.

Sada ležim razasut u pulsirajućim tačkama,
sada slušam sve što je pomalo i moj beat
u podnošljivim količinama,
sada neskupljen ne moram, neću, ne želim,
ali šum ne pita i halapljivo osvaja.

Nakon nekog vremena zuji kao tišina,
nakon nekog vremena otupljuje i nebitno se zaboravlja,
izranja ostrvo i na ostrvu, nakon nekog vremena, šuma,
u šumi kamenčići, put, luk i strijela.

Ponovo imam ruke i ponovo imam volju,
ponovo mogu plakati i čitati veliku dramu u zadnjem činu,
mogu pozvati njeno ime i ona će se okrenuti sa mnom u rukama,
mogu joj na tablu poređati kamenčiće i pozvati je da igra.

Prije dvadeset godina imao sam druga,
stajali smo pored hladne i blatnjave rijeke,
prije dvadeset godina tu se ginulo a mi smo stajali između dva tutnja,
“Sačuvaj mi njih, sa mnom je gotovo”, rekao je.

Nisam ih našao, govorio sam šumu i ženi koja me nosila,
nisam ih našao, govorio sam ljudima i stvarima,
od tog trenutka pored rijeke dalje ne mogu
ni u ljudskoj koži, ni da sam u igri, ni u mašinama.

Kamenčići će da lete, desnu stranu šume da raskrče,
rijeka će da huči jače od radio veze i preleta aviona.
Ja ću da stojim i natežem strijelu,
ja ću da stojim i čekam sudbinu.





26.10.2017.

Misao ne zauzima prostor


Ako misao nije nešto što zauzima prostor, odnosno ako je Dekart u pravu da misao nema svojstvo protežnosti (da se proteže), onda je ona najbrže djelujuća sila. Momentalno djelujuća sila. Definitivno brža od brzine svjetlosti, jer nema nikakvog prostora koji bi trebala osvajati, odnosno kojim bi se morala protezati.

Mogla bi to biti Teorija tačke kao revolucija shvatanja prostora i njegovih zakonitosti. Samim time i revolucija shvatanja vremena, prema još od Ajnštajna definisanoj međuzavisnosti prostorvremena.



26.10.2017.

Međutvarje


ne okuplja vojske mogući događaj
no izvlači davne bitke potkraj beonjača u prolazu
koraci još koji put pregaze leševe
ali ovoga puta dole je
ono što gore stupa protiv muzike

na sniježno se bijelu njenu haljinu
okačila crna buba odlučna da s njom ostane
u polju ispod vjetrova, na grumenima iznad magme
dok je Zemlja ovdje grcala
a otac tamo servirao tajvanske čajeve u pauzi bridž partije

nismo mi prvi koje ne boli
dok bol svjedoči okolo starim naukama novim ljudima
desi se to kad se stranice Baconovog eseja na poslužavniku
izlistaju slučajno i umru izvjesno
hihotom onih što su naredni za gaženje

ali, nećemo o tom
jer znamo da će biti potom
kad djeca Gaze mogućnost otvore i s papirima kažu
ono što ubija brže od puške.
sada ćemo o tački

suše se u njoj sve tinte istovremeno
i sve se premiješta kao slova u nesloženoj knjizi
vojske su tu i okupljene i nisu
i zaboravljeno je i nije jer traje zajedno
uranjanje u događaje

za ovo nemam kraj, jer nemani nemam ispočetka
mogućnosti ću ime dati, a ona će me nasloviti
u sniježno bijeloj haljini
sa živom crnom bubom poput sata
s okrajaka stvarnosti nadire i savija
i tamo i ovamo



19.10.2017.

Muška karakterologija po stranama svijeta

Pred vama je esejistički tekst, imaginacijsko-iskustvenog karaktera. Nijedna od spoljno verifikovanih metoda istraživanja nije primijenjena u nastanku ovoga teksta, a oslanja se na metod posmatranja, transferzalni metod na nezadovoljavajuće brojnom uzorku i, dijelom, longitudinalni metod.

Idejni koncept za nastanak ovoga eseja preuzet je od blogera Katran i vrijednost te ideje pokušaću braniti u ovome tekstu.

Kako bi došli do srži muške karakterologije koja se da, na simboličkoj ravni, dominantno ispoljiti u četiri grane - četiri strane svijeta ili kroz kombinacije najmanje dvije od tih grana, motivisaćemo je ženom.

Žena u našoj priči je lijepa, 30-ih godina, neodređene boje kose i očiju, skladne figure i pokreta, srednje visokog rasta. Ćutljiva je i pasivna. Njen pogled je teško uhvatiti ne zato što je stidljiva, nego zato što to zahtijeva ovo istraživanje i što ona veoma revnosno i kvalitetno igra svoju ulogu. Nepoznato je da li je više ili manje inteligentna, nemoguće je naslutiti da li je optimista ili pesimista. Nepoznato je koje je provinijencije i kvaliteta njena etika, kojoj estetici je prijemčiva, kakvo je njeno imovno stanje ili nivo obrazovanja. Sve u svemu, riječ je o lijepoj i poželjnoj mladoj ženi čije su dalje karakteristike, za potrebe ovog istraživanja, izrazita misterija ili su, prosto, samo veoma dobro prekrivene.


Muškarac Istoka je mladom ženom, na prvu, zaintrigiran zbog njene ljepote i skladnosti, ali to neće priznati. Ne toliko ni zbog toga što smatra da je to vulgarno ili nepametno, nego zbog toga što automatski osjeća težnju da istraži da li tu ljepotu i skladnost prati i harmoničan habitus po onom antičkom principu ljepotu prati vrlina. Muškarac Istoka će dugo posmatrati, a u rijetkim prilikama u kojima bi komunicirao sa mladom ženom stavljao bi pred nju, više ili manje otvoreno, sitne i krupnije izazove i zadatke. Muškarca Istoka interesuje misao i on se u misao, naposlijetku, i zaljubljuje. Odan je svojim ritualima i fetišima, pa načini žene moraju biti zaista zanimljivi, intrigantni i misaono potentni da bi njenim idejama počeo inspirisati svoje. Fizički kontakt sa muškarcem Istoka svodi se, u najradikalnijoj formi, na metafizičku razmjenu energije. Muškarac Istoka ima problem sa vulgarizacijom, kako sebe, tako i objekta svoje ljubavi. Ljubav muškarca Istoka nije ljubav prema ženi, nego ljubav prema potentnosti njenog mozga. No, možda apsurdno, on ima problem sa fizičkom transformacijom žene u okvir van lijepog i skladnog. Uvijek će se zapitati da li neskladnosti njene figure doprinosi loše stanje njene vrline i njene misli. Muškarac Istoka sklon je dugotrajnim mislilačkim epizodama što ga zna odvesti u zanemarivanje sebe i ove realnosti, pa i u oblike mizantropskog ponašanja, pa mu zato godi žena sposobna da sažima i duboko shvata njegove idejne epizode, ali i da ima izražen aktivan, pokretački princip.

Muškarac Zapada će u mladoj ženi vidjeti priliku za ugodno provedeno vrijeme, kao izraziti pragmatik, a ako mu žena poklanja dovoljno vremena za zajedničke aktivnosti koje on smatra ugodnima, relaksirajućim i korisnim za njegov samorazvoj, ako je imućna ili pokazuje ambiciju dovoljnu da se da garantovati da će biti finansijski i imovno samoodrživa, onda je sa tom lijepom mladom ženom sve potpuno u redu i muškarac Zapada je spreman za produženje sebe kroz ostvarivanje potomstva sa njom. Muškarac Zapada ne trpi nepotrebne komplikacije - put po popločanoj karijeri je isuviše stresan da bi zajedničke ugodne aktivnosti bile oštećene egzistencijalnim krizama, psihičkom nestabilnošću ili slikom partnerke lošom po ugled muškarca Zapada. On će svoju kraljicu zasuti biserima, ali će se, prije toga, osigurati i nad njenom imovinom ili biti siguran da će njen novac biti tu kad njemu zaškripi. Muškarac Zapada se ne svađa niti preduboko analizira i ulazi u prirodu intimnih odnosa. Njegova partnerka je njegov produženi dio, kao i djeca, i sve treba biti u skladu zbog socijalnih situacija koje ga hrane i potvrđuju njegovu samovrijednost. Za razliku od muškarca Istoka, skloniji je fizičkim, intimnim odnosima sa lijepom mladom ženom, ali oni su uglavnom unaprijed tajmirani i dogovoreni. Muškarac Zapada je uglavnom vjeran dok žena sa kojom je zadovoljava njegovu pred-sliku, te dok njegova djeca trebaju majku. Kasnije se to može i promijeniti ukoliko život donese bolju priliku. Zajednički život sa muškarcem Zapada, ukoliko je partnerka spremna na mnoštvo socijalnih situacija i besprijekornu uglađenost i stabilnost gotovo u svakome času, zaista može biti produženo uživanje hedonističkog tipa.

Muškarac Sjevera će biti, automatski, na samog sebe ljut što mu se opisana mlada žena veoma dopala. To vodi u prenaglašeno ponašanje prema njoj, puno začikavanja i takmičarskog duha. Muškarac Sjevera je jedini u ove četiri grane koji je zaista u stanju osjetiti ženu i kao ženu i kao ženu ravnu jednome muškarcu, naravno ukoliko ona pokaže određene kvalitete. Pored ljepote i stalne ljubopitljivosti na temu da li je naša mlada žena rotkinja, muškarac Sjevera će neizostavno utvrđivati da li je žena hrabra, srčana, istrajna, izdržljiva, pronicljiva i nesklona panici. Ukoliko se ove osobine na nizu testova potvrde, učiniće sve da lijepa mlada žena postane njegova, nametnuće je svome muškom društvu, braniće njen autoritet dok ona ne stekne svoj i biće joj sigurna podrška. Muškarac Sjevera nema problema sa fizičkom transformacijom njegove žene jer je ona, prije svega, majka. Sve dok je sposobna od njihovih sinova i kćeri napraviti spretne i časne ratnike i ratnice, za muškarca Sjevera ne postoji nijedna druga žena na svijetu, ma koliko lijepa bila. No, život sa muškarcem Sjevera može biti jedan trnovit put. Sklon je jurenju vlastitih principa do balčaka, sklon je kavgama i glasnom ponašanju, izrazito je darežljiv, te je savijanje doma uz njega izrazito iscrpljujući posao. Ipak, ako postoji idealna sloboda, uvažavanje i odanost, to će muškarac Sjevera dati svojoj izabranici. Muškarac Sjevera veoma će rijetko pronaći drugu ženu nakon prerane smrti svoje izabranice. To bi za njega bio vrhovni čin izdaje.

Muškarac Juga odmjerava našu mladu ženu i premotava u glavi da li će ići na već osvojeno sigurno sa prethodnom, gdje je došlo do toga da treba “pokupiti kajmak”, ili će ipak ovdje izgubiti nešto vremena, prvo. Puteni muškarci Juga najbolje poznaju prirodnu čeznju ženskog principa, najsličniji su ženama jer je upravo u njima samima ženski princip najizraženiji od sve četiri grane i, čini se, neodoljivi su ljubavnici. Ali.. Ako naiđu na lijepu mladu ženu sa izraženijim muškim principom koji se može kanalisati na način objektivnog manjka emocija u poređenju sa ženskim principom, te ako ta žena, prirodno i objektivno, gotovo ne može osjetiti ljubomoru, muškarac Juga je uhvaćen. On će još izvjesno vrijeme pokušavati “švrljati okolo”, ali će to sve više poprimati oblik pukog privlačenja pažnje te mlade žene. Muškarac Juga zapravo je izrazito tanana i krhka duša, veoma gladna pažnje i potvrđivanja, te ako to trajno i nepokolebljivo dobija od svoje pomalo misteriozno hladne i odaljene životne saputnice, transformira se u izrazito pažljivo biće. Kada su muškarci Juga u zajedničkom domu sa saputnicom koja na ovakav način zarobi njihovu ljubav, oni su najpažljiviji očevi u sve četiri grane i uglavnom dobijaju žensku djecu. Njihova saputnica, zbog izrazite putenosti i vragolanstva muškarca Juga, tu i tamo treba zatvoriti oči pred njihovim izletima uvijek naglašavajući da je toga svjesna, ali bez drame i, ponovo, na način onoga koji kontrolu zapravo drži u svojim rukama. To će joj se višestruko vratiti, jer putenost muškarca Juga podmlađuje.


Ovim je ovaj esej završen. Ukoliko prepoznajete neke od dominantnih muških karakterologija po stranama svijeta ili, još interesantnije, ukoliko prepoznajete kombinacije dvije i više pomenutih tipologija, ispričajte nam svoje priče. Još bi zanimljivije bilo da ukrstimo naše poglede na simboličkoj ravni po stranama svijeta, odnosno da vidimo koje to vi karaktere i ponašanja vežete uz simbolički Istok, Zapad, simbolički Sjever ili Jug.


17.10.2017.

Mak







15.10.2017.

Hipotetski faktor



odmakni se od 1875., srebra i volje
ja bih da provodim, a ne da prerađujem

fali mi, fali mi da osjećam, a ne fali
čudno, sad ću ponovo pribjeći slici obrnute gravitacije

i tako, sve se izvraćalo da se vidi unutra
i nije bilo strašno zbog mjehurastih lopti
koje bi nastavile da stoje kad je sve drugo usisano gore
bez kapi krvi, čisto kao ispočetka

ne znam čime sam gledala
ali je odgovaralo tome da ne osjećam posebno
odavno posebno ne osjećam posebna
zato i okupljam one koji mogu shvatiti

topljeno srebro je te 1875. bilo u žilicama dlanova
crtale su se mape, sažimala Zemlja u pojam
ne znam šta smo htjeli time, to je problem svake ideje
osjetim svačiju ljubav i nemam je uporediti sa čime

u toj je sobi bilo puno čela na zemlji
ti su ljudi držali svoje mjesto, sigurniji od nas - mogućnosti
sve su se sobe otvarale prozirnim mjehurovima
sve su se knjige pregledale, sve su kose pomirisane

1875. i ne samo te godine
isti je čovjek koračao istom dinom na drugom mjestu
nisu sami oni koji govore drugačiji jezik
slaganje je varka, voda se sipa, zrak ulazi

kada se ponovo jednom vrati doba stajanja
mjehuri će pasti i u vodu se sastaviti
pored zdenca i kamena, paprati i ispod magle
ženski je glas pjevao o toj staroj vodi

pustinjak je tada digao glavu
dinu je na drugu stranu premjestio vjetar
mastilo je prolio crtač mapa
srebro s dlanova počelo da kapa
1875. više nije bila ta godina
a ja sam počela da sanjam

mogla sam prepoznati lopte u velikoj vodi
sad niko nije i svi su osjećali




14.10.2017.

Zagonetka




Sve na svijetu ima nešto. Šta je to nešto?








12.10.2017.

Podešavanje










Stariji postovi


PROZA I POEZIJA
Lirika o ljubavi
Koščej Besmrtni
Sarabanda
In quo totum continetur
Svijet na ruševinama budućnosti
Skica za moja življenja
Priča
Magija
On i žena
Grim majstor
Ovdje, po našoj glavi
Eter
Svađe vremenà
Caturaṅga (चतुरङ्ग)
Jezgro
Žurba i kalabaš lula
On nema ime
Keridven
Ustakljeni mrak
Sve
Neka ulica
"Poezija Magla: Fetiš (šššššššš)"
"Anthem for Minorities: Kažu da smo budale"
"Crno u vrećama"
"Mythic Fantasy tour"
"Čuvari"
"Rock 'n' Roll"
"Mrijestilište"
"Horizont događaja"
"Homage: Weird Tales Heavy Metal Generation"
"Da li jesam?"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Unus mundus"
"Marija koja priča"
"Epilogna stvarnost"
"Ušivanje"
"Adagio za lutku"
"Nešto vremena u sobici"
"Sakupljač misli"
"Premotano na kraj"
"Pismo"
"Tref dama"
"Pod drvetom"
Dirigent
Reciklirani traktat o kosmogoniji
Ništenje
Uhvaćene vode
ༀམཎིཔདྨེཧཱུྃ།
Pjesma iz Burana
N-ta
Neshvaćene riječi
Digitalne tvari
O prirodi (stvari)
Protokoli
Mjesto odakle dolaze pitanja
Meta
Ona je ja
Dolazi sve što treba
Nad(ri)čovjek
Svemirska buka
Razrušeni ljudi
Koncert koji traje 36:26
Ogled o smislu
Bez premca (once again)
Blues
Gornja brada
Sofija
Kameni junak
Koja riječ?
Muzika
Zelena Angela
Biblioteka
Usud blagosti
Igra
Moja bijesna cura
Stvaranje cvijeća
Sam
Volja
Uzrečica
Mladi ja
Epitaf mome pjesniku
Riječi za nepotentan mit
Broj dana rođenja
Suza u noći
Grad
Oči su od Oca
Koja je tajna našeg srca, žalosti?
Traktat
Priča počinje kao nedovršena rečenica.
Jeanne d'Arc
Pisanje
Iz suze
Vrijeme
Stopa ode
Intro
Crkva sv. Đorđa
Naša
Grijeh kiša
Srce gdje nema zašiješ
Riječ
Zamjenjiva kategorija
Ona koja svjedoči
Moneov kist
Ono što širi
Učim
Klupe čekanja
Upišimo odgovor
Frekvencija
Bosanska
Jednostavno.
Lagano putovanje
Susret
Bedem
Dlanovi i rosa
Ženska
Vrijeme i bjelina
§
Notni zapis
Polagano
Molitva za ženu
Rađanje
Majčin telal
Svijet odgovora
˛˛~°°°~¸¸
Za novih par sijedih
Solo para siempre
Starcu
Et in Arcadia ego
Jednoj od svih, svakoj od jednih
Elegija o smrti mašte
Čeznem te flamenko
Soba misli
Unutrašnja
Stvaranje
Mislim...
Obalu zapljuskuje proljeće
Putešestvije
Amajlijin naslov duše
Bijela pčela
Umorena mora
Pismo
Priznanje
Prvi dešeni
Apokaliptično komična
Daleka
Dan
¤

Dan
U prilog teorije haosa
Fuga bez muzike
Kurčeviti trubadur i iskusna muza
Dolina ubranih breskvi
Poezija magla
Kolijevka u stihu
Posljednja činija žita
Broj dana rođenja
Teslina ploča
Slaviti život

FILOZOFIJA, PSIHOLOGIJA I ISTORIJA
Górecki: Simfonija žalosnih pjesama
يين زرتشت (Zaraθuštra)
Sve što trebaš znati o ljubavi
In quo totum continetur
Sajensifikacija fikcije ili o traženju opravdanja: Los Voladores
Svijet na ruševinama budućnosti
Hiperdimenzionalna materijalizacija
Svojstvo!
Voli!
24 duge godine od masakra: Konačno uhapšen Radomir Pantić i prvi egzekutori 63 civila u selu Zaklopača kod Milića, ubijenih u jednom danu (neka ostane zapis ko je nalogodavac, a još uvijek nije uhapšen)
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
"Samo je loša vijest dobra vijest"
"Antisemitizam u Sarajevu"
Eter
Jezgro
NOISe proudly presents: Blogeri & Asocijacije
"Mythic Fantasy tour"
"Horizont događaja"
"Da li jesam?"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Epilogna stvarnost"
"Kotač"
Šta je činjenica?
Reciklirani traktat o kosmogoniji
ༀམཎིཔདྨེཧཱུྃ།
Pjesma iz Burana
N-ta
O prirodi (stvari)
Meta
Nad(ri)čovjek
Svemirska buka
Ogled o smislu
Sofija
Samorecepti: Iskomunicirano (za sada)
GENOCID: Onemogućavanje rađanja
Zašto?
Mladići prepisivali ponašanje svojih očeva od prije 20 godina
Iz neznanja i zbog malicioznih ciljeva - (zlo)upotrebe
Ko nam je dao PRAVO (izbora)?
Tajne
Rašomon: Nacija, etnička pripadnost, religija
Rat
Čudesna biljka
Imaj vjere.
Čovjek koji je zaustavio pustinju
Od...
Osjećam, dakle postojim.
Intro
PREPORUČUJEM: Inferiornost = zavist = podsmijeh
Bartolomejska noć ili o šovinizmu
Pojava
Čoporativno ZLO & čoporativno DOBRO
Ona koja svjedoči
Abeceda
Šta znači ćutiti & šutiti?
PREPORUČUJEM: Već znam da ću se, bar u nekoliko navrata, vraćati ovome predavanju u trenucima kada injekcija optimizma na čas zataji. (Zamislimo da karikirajućeg imitiranja određenih osoba nema. U tim dijelovima neprimjereno, ali hajde...)
"Okrajak za kraj" ili o satanizmu
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
O samocenzuri
Znakovi
Boje ili rasprava o isključivosti
Ljudi
Dokaz
Zlo
O... nečemu (počeh kao Tramvajsexualac s naslovima:-)
Orgon ili o “spaljivanju vještica”
Kako očevi vole...
Samotnost
Izdržljivost ili ponešto o poboljšanom JA
Ljubav mori
(ANALIZA MOJE SRAMOTE) Svakih 10 sekundi...
Sjećanje
Red privatnog, red jednostavnog, red dosadnog
Filozofija krajnosti ili o lijeku: “Furaj mali sam sredinom!”
O (ne!)prijateljstvu
-izmi ili transgeneracijske igre
Umijeće strahovanja ili popis mojih strahova
Ono što ne smijem ili crtice o anarhiji
Preduprijediti svakodnevno loše veliko je dobro
Serijal odnosi: Svijet po mjeri žene
Misterija osmijeha
Uspod modernog rasizma
Supremacija
Serijal “Odnosi”: Žena
Mi, ljudi!
Je li način, je li mjesto?
Krizologija
Sažetost
Entropija
I vas volim sudije.
Abeceda
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
Boje ili rasprava o isključivosti
Dokaz
Zlo
O... nečemu (počeh kao Tramvajsexualac s naslovima:-)
(a)Teološka rasprava
Filozofija krajnosti ili o lijeku: “Furaj mali sam sredinom!”
Ono što ne smijem ili crtice o anarhiji
Preduprijediti svakodnevno loše veliko je dobro
Uspod modernog rasizma
Mi, ljudi!
Rasisti&kastisti
Besa
Ponešto o konkretnom djeliću istine čije je potpuno distorziranje, u međuvremenu, pokušavano na najgresivnije moguće načine
Od špijuna preko novinskih agencija do jedinstvene informacijske slike cijelog svijeta
PREPORUČUJEM: Već znam da ću se, bar u nekoliko navrata, vraćati ovome predavanju u trenucima kada injekcija optimizma na čas zataji. (Zamislimo da karikirajućeg imitiranja određenih osoba nema. U tim dijelovima neprimjereno, ali hajde...)
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
Svevidjeće oko
Panevropa
Orgon ili o “spaljivanju vještica”
Ἅγιον Ὄρος
Nazi Israel
Koncepti

MUZIKA I UMJETNOST
Górecki: Simfonija žalosnih pjesama
Koščej Besmrtni
يين زرتشت (Zaraθuštra)
Sve što trebaš znati o ljubavi
Sarabanda
Tartini
In quo totum continetur
Griegova teška p o b j e d a
Ispravljanje
Пьесы Фантазии
She has her own way now (and she loves Satie :-)
Radosna pjesma nakon litanija (rekli bi k'o fenix)
Grim majstor
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
Mnogo, mnoooooooooogo dobro (pozajmila od Solakhova)
Jonathan Howsmon Davis
Ovdje, po našoj glavi
Smrt znanja
Vinil godine '94.
Svađe vremenà
Idila o 730 pisama Kamili Stösslovoj
Michael Jackson thought a Punk
Mubarek Ramazan, moji blog prijatelji :-)
Sharaniejšn & Ormusovača
Totenmarsch
Dvije čovjekove smrti: Dijete i Starac
Neka ulica
"Poezija Magla: Fetiš (šššššššš)"
"Anthem for Minorities: Kažu da smo budale"
"I own your tears anyway"
"I own your tears anyway"
"Aaaaaaaaaaaaa, ovo je brzina (kec, kec, kec, kec,kec,kec, keckeckec)"
"Crno u vrećama"
"Mythic Fantasy tour"
"Voli metal punk mrzi rat: Ausgebombt"
"Halford & kostimirane godine"
"Rock 'n' Roll"
"What's going on?"
"Horizont događaja"
"Homage: Weird Tales Heavy Metal Generation"
"Doviđenja moja ljubavi, moja strasti"
"Mist ("kiseli" se tri godine, nikako da doživi studijsku verziju)"
"NOISe proudly presents: Nights in Black Satin"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Moj bend"
"Poetry of Old"
"Budžžž"
"Camille Saint-Saëns: La Danse macabre"
"No War!"
"Unus mundus"
"Marija koja priča"
"Vivaldijevo "Ljeto": Žestoko izvođenje"
"Lady Justice has been raped"
"Ušivanje"
"Most Severe Waltz in The Kingdom of My Decided King"
"Adagio za lutku"
"Čuvar armenske muzike: Aram Khachaturian"
"Zrak"
"Dies Irae manual: Pustiti glasno"
"Premotano na kraj"
"Rekvijem"
"Ludi Velšanin, jedan od velikih, još uvijek živ: Sir Karl William Pamp Jenkins"
"Llibre Vermell de Montserrat: Stella Splendens aka narodna muzika iz XIV vijeka"
"Da li se Igra kraljeva ikada začula u Vinčesteru? Kako je slučaj udesio da Серге́й Серге́евич Проко́фьев u baletu o najpoznatijim svjetskim ljubavnicima iz italijanske Verone muzički odredi britanski identitet?"
"Empirija 1978: Kako je Hard Rock prešao u Heavy!"
"Tref dama"
"Saturnesa"
"Osjećaj Matematičara: Tišina prije Bacha"
"Clément Philibert Léo Delibes - Duet cvjetova: Lakmé, kći brahmanskog sveštenika i Malika, njena sluškinja"
"Nadrealizam: O puževima i svecima (Rene Laloux "Les Escargots" feat. The Cult "Saints Are Down")"
"Naprijed je tamo gdje učim"
Dirigent
Borodinov "Knez Igor": Plesovi turskog nomadskog naroda (Kumansko-kipčačka konfederacija X-XIII vijek)
Ovako umiru ljubavnici
U dvorani Planinskoga Kralja
Božanska muzika Johana Pahlbela
Inspirisano Vergilijevim Georgikama: Disati u pauzama
Morgonstemning
Åkerfeldt
Poets and Madmen
Doma
Rock and fuckin' Roll
Multiple Frequency Orgasm
หินอวกาศ
Vàli: Kamen i kora
Sjećam se.., sjećam se velikih podzemnih jezera
Kako Serebrier (najbolje) čuje
Sve zbog čega volim Fedosejeva
Рассказ царевича Календера ili o orgazmu i porijeklu priča
Meta
A Natural Disaster
Totentanz
Koncert koji traje 36:26
Genij ubice i rasiste vs. Balada o tužnom Vargu

Memories
Distorzirani kauboji feat 18 godina stara progresija
Jedan je (Met)
Black Sun
Otkriće (hvala Antoanu :-)
Sam
Sirovina (mojim prijateljima, kažu da se rastajemo)
Suza u noći
Koja je tajna našeg srca, žalosti?
Motion in (e)motion
Vrijeme
Mejah sav
Srce gdje nema zašiješ
Zamjenjiva kategorija
Filozofsko ništa konkretno je svašta
1993.
...
Sada...
Malo više "pozajmiš" od melodijske teme Bonfae, malo "pozajmiš" od Stingovog načina pjevanja i dobiješ pjesmu na vrhu top listi svijeta. No, majstorstvo je to uklopiti na ovaj način. Aranžmanski je besprijekorno.
Muzika
Večeras..., večeras nemam dodati niti oduzeti išta onome/od onoga što gospodin K-Rino reče
Jedno od najljepših orkestarskih velikih djela i jedan od najljepših baleta ikada
Sjetih se... dobra je.
Noćas imam reći ono što su Barbier i Carré rekli u libretu za Gounodovu veliku operu Faust.
Lagano i C oštri
”Kada postanem Sunce, zasjaću život u srca ljudi.”
Mir ili kako ga je čuo Satie
Mislila sam pisati tekst o tome kako je ministar finansija SR Njemačke poručio Britancima kako će se, prije ili kasnije, morati odreći svoje prešs funte u korist €ura, al' se odlučih za ljubav na AC/DC način ;-)
Sestre milosrdnice;-)
Godina od derneka prođe:-)))
§
Notni zapis
Umjetnosti
Strpljenje
Fortune Plango Vulnera
Oh, dear! Ooh, Buckethead!
Baš odgovara;-)
Vrata
Irska tradicionalna (volim ovu pjesmu...)
Opeth opet i ostalo... po mom izboru.
Ramazan Mubarek Olsun
Cover
Tagovi: LJUBAV, MUZIKA i još jedan (nepostojeći tag) ŽIVOT...
Vanredno bolja od originalne
Mubarek dan
Jedno od najljepših orkestarskih velikih djela i jedan od najljepših baleta ikada
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
Notni zapis
Umjetnosti
Tagovi: LJUBAV, MUZIKA i još jedan (nepostojeći tag) ŽIVOT...
Uspon filma, uspon fašizma
Dilema
Misterija osmijeha
Zima
Umjetnost

POŠAST GLOBALIZACIJE
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
"Samo je loša vijest dobra vijest"
"Antisemitizam u Sarajevu"
"Evropo, jebem ti mater zbog izbjeglica!"
Razrušeni ljudi
Zelena Angela
Pax Romana
Ćuti!!!
Ko je čovjek lijevo? Rođen 1923., nije umro. Tito i on su, zapravo, istoga i etničkog i nacionalnog porijekla. Ali, nemoj da vas zbunjuje zadnji podatak, riječ je o mome zaključku, više - manje neprovjerljivom.
Zavjera u praksi: Hvala Bogu što se ne rodih u Americi! 999 - E, da, to je i ZLO i NAOPAKO.
Ko nam je dao PRAVO (izbora)?
Rašomon: Nacija, etnička pripadnost, religija
Rat
No comment
Lijek
Preporučujem: KOLAPS
Mejnstrim mediji ćutali
Stara *urva Evropa.
Joseph Aloisius Ratzinger aka Benedictus PP. XVI & Kuba
Počeo je... nastavak. (A kad je uopšte stalo?)
Od špijuna preko novinskih agencija do jedinstvene informacijske slike cijelog svijeta
Večeras..., večeras nemam dodati niti oduzeti išta onome/od onoga što gospodin K-Rino reče
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
Unija (od kasnog latinskog 'unio'; 'union' značenja JEDINSTVO /od izvornog latinskog 'unus' značenja JEDNO)
SOPA i PIPA ili Hollywood vs. Silikonska dolina prema tumačenju Obame
Svevidjeće oko
Po*izd u crtama
Neko bolestan, neko terorista!!!
Benedictus PP. XVI: STOP UNHATE!
Panevropa
Uživaj kapitalizam!
Anonymvs
O savremenim britanskim krstašima i "svetom" Ólafru Haraldssonu
Dešava se
(ANALIZA MOJE SRAMOTE) Svakih 10 sekundi...
Bruto nacionalna sreća
QI.B.8.01.
Bijela pčela
EU namjerava zabraniti distribuciju i prodaju ljekovitog bilja, te alternativnu medicinu
Kad nema novih, a ono može sa starih... munara;-)
Prvi spermatozoidi sisara proizvedeni u laboratoriji
Legalno pišanje po ljudskim pravima
Lajički, k’o dobar đak Obama
Misao dana
Kako to radi Novi Svjetski Poredak: Revolucije (krvi) na izvoz!
Dinastija, uvijek i zauvijek!
OBAMA...
Mislite li da postoji suštinska razlika između poretka EU i nekadašnjeg SSSR-a?
Pobunite se već jednom!
Bio sam nekad BIO!
Ekumenizam
Sistem vrijednosti
Jedna valuta – jedan poredak
Virtualna Zemlja
Izmišljena vrijednost će svakako pući poput balona od sapunice
Dan LJUDSKIH? prava
Sapunica “WikiLeaks”
Koncepti
Krojači stvarnosti
Plemenito neistinito
Revolucija
Vladavina naroda. Eki?!
Entropija

Čitam...

Bili...
288618

Powered by Blogger.ba