va§IONka

suton i zvuci dima u oporom burbonu

bordo je tako teška boja izblijedjelih perivoja koje odavno ne vidjeh od slova i digitalnih informacija

ja u tački, a tačka u svijetu, a svijet u tački

i sve se čini van skupa

ponekad,

ponekad ili uvijek kao dječiji smijeh i muzika i svjetla vasilijeta pod kojim vrijedi udisati i Lorku

i sve opijene zaljubljenike u litice svijeta ili sebe

jer to ne umiješe razdijeliti

o, da li je važno, da li je bitno koliko vode protiče djevojačkim suknjama

koliko slaganja, odobravanja, impresija šalju muške oči o idejama

voli se i na bijelom papiru, vole se bordo teške draperije od dima i opijata

i te tužne oči

što lažu i znaju da lažu, a vjeruju da smo svi izgubljeni

sve se neumitno voli, oči

sve se neumitno voli jer moramo, tako prosto moramo

zapamti, stvoreno

Čitam tekst objavljen na jednom od bloggova, čitam i ne mogu čudu da se načudim.


Kaže, citiram: "U islamu ne postoji žalost. Muslimani ne žale samo na dan Ašure. Oni se uvijek ražaloste kad god se sjete tragedije Kerbele. Oni se jako rastuže.".


U islamu nema nelogičnosti. Naprotiv, sve je vrlo logično i konzistentno, naravno ukoliko se ne izvrće, pa postane suprotnost logičnom. No, onda je to sve osim onoga u skladu s islamskim. Onda to ima neki unaprijed postavljeni cilj koga se treba držati "i po mrtvu glavu", a ciljevi "i po mrtvu glavu" nisu u skladu s filozofijom sredine ako su minorni. A, ovi ciljevi jesu minorni. Osim toga su i maliciozni.


Pa, da analiziram: Oni koji žale ili tuguju, pa u prije navedenom citatu tri rečenice imamo izvedenice žalost, ražaloste i rastuže, nisu, kaže se, muslimani, jer u islamu ne postoji žalost. Dakle, šiije nisu muslimani - lekcija prva. Ali, eto, nekako muslimani koji jesu muslimani, istovremeno, "ne žale samo na dan Ašure.", nego se oni "uvijek ražaloste kad god se sjete tragedije Kerbele.", pa se još pride "jako rastuže." Lekcija druga ostaje potpuno u domeni špekulativnog uma (shvatljivo za nauku, ali ne i za vjeru), jer šiije nisu muslimani zato što žale, a drugi muslimani jesu, između ostalog, muslimani zato što i žale (i to uvijek "kad god se sjete tragedije Kerbele.") i ražaloste se i jako se rastuže.

Jao, jao!


Malo više treba znanja (i to lošeg znanja, znanja u službi lošeg) i malo mnogo više treba vještine u špekulativnom umovanju u službi lošeg da bi se uvijek i iznova, uvijek i iznova insistiralo na minornim razlikama putem koji se jedni izvode iz vjere, a drugi, istovremeno, baš tim činom dokazuju u vjeri.



Pustite Bogu Božiji posao. Samo to, ni više ni manje. Prosto zato što je TO islamski.

Tajna je tajna. Češće je ružna nego lijepa nažalost, prosto jer je duže (o)čuvana tajnom ako je ružna. Da bi tajna bila mračna, uglavnom su potrebni saučesnici. Što više saučesnika, često i nesvjesno učestvujućih, to je tajna mračnija. Logika.

Moj grad je pun mračnih (javnih) tajni. Moj grad je pun saučesnika uvijek važnih. Ako ne javno, onda tajno važnih.

Moj grad je pun ljudi koji potiho govore o mračnim, odavno javnim, tajnama. Ispravka, moj grad je pun ljudi koji sve manje, ako ikako govore o mračnim, odavno javnim, tajnama.

Šta je to sa ljudima u mome gradu? Boje se da ih ne pojede mračna tajna koja će, također, jednom postati (javna)?

Naučilo ih iskustvo da mračne tajne uvijek ostaju tajne, makar bile javne?

Ne žele otkrivanje mračnih (javnih) tajni, jer je glavni akter «njihov», a i oni tamo imaju «svoje»?

Koliko u mome gradu ima saučesnika mračnih (javnih) tajni?  

U Izraelu se ne mogu izjasniti kao Izraelci. U Bosni i Hercegovini se možete izjasniti kao Bosanac i Hercegovac, ali zvanično prerastete u « Ostale ».

« U Izraelu žive mnoge nacionalnosti i etničke grupe, uključujući Jevreje, Arape, Druze i druge, ali na toj listi nema onoga što bi se moglo očekivati, Izraelaca.

- Stanovnici Izraela ne mogu da se registruju kao Izraelci, jer bi to moglo imati posljedice po jevrejski karakter zemlje, stoji u dokumentima izraelskog Vrhovnog suda do kojih je došao Associated Press.

Takva odluka je zapravo odgovor na zahtjev 21 Izraelca, od kojih su većina zvanično registrovani kao Jevreji, da sud odluči da li oni mogu da se registruju kao Izraelci. Ta grupa ljudi tvrdi da će bez sekularnog jevrejskog indentiteta, izraelska politika favorizovati Jevreje i diskriminisati manjine.

U presudi na 26 strana sud je objasnio da bi to imalo teške posljedice za državu Izrael i moglo bi da predstavlja opasnost za princip na kome je osnovana ta država, da bude jevrejska, za jevrejski narod.

Ova odluka tiče se ključne debate u Izraelu koji sebe smatra jevrejskom i demokratskom državom, a bori se da to uravnoteži. Činjenica je da zemlja nije zvanično priznala izraelsku nacionalnost.

Zemlja osnovana nakon završetka britanskog mandata nad Palestinom 1948. bila je u početku naseljena jevrejskim imigrantima i malim brojem tamo rođenih Jevreja, kao i većom arapskom zajednicom. Oni su Jevreji i Arapi, ali jevrejska većina pravi razliku između onih Jevreja koji su došli iz istočne Evrope i onih koji potiču iz arapskih zemalja. Te zajednice su i dalje podijeljene u zavisnosti iz koje su zemlje, pa čak i kog su sela njihovi preci, navodi AP.

Dvadeset odsto pripadnika arapske manjine ima takođe izraelsko državljanstvo, ali se oni identifikuju ili kao hrišćani ili kao muslimani. Izrael je takođe dom za druge manjne.

U registru stanovništva se navodi religija i nacionalnost ili etnička pripadnost, među drugim detaljima. Svaki Jevrejin, bez obzira odakle je došao je registrovan kao Jevrejin. Arapi su označeni kao takvi i druge manjine, poput Druza, prema svojoj etničkoj pripadnosti.

Judaizam ima centralnu ulogu u zemlji, vjerski praznici su takođe nacionalni i vjerske vlasti nadgledaju mnoge ceremonije poput vjenčanja i sahrana. Međutim, od osnivanja Izraela stvorena je ipak posebna izraelska nacionalnost.

I dok oko polovine izraelskog jevrejskog stanovništva definiše sebe prije svega kao Jevrejina, 41 procenat Izraelca se indentifikuje kao Izraelci, sudeći po podacima izraelskog Demokratskog instituta.

Pomenuti 21 Izraelac tvrdi da Izrael nije demokratska zemlja jer je jevrejska. Oni navode da je arapska manjina suočena s diskriminacijom jer određene politike favorizuju Jevreje i smatraju da bi izraelska nacionalnost okončala takve predrasude i ujedinila sve izraelske građane.

Jevrejski identitet je antidemokratski, izjavio je jedan od podnosioca peticije, Uzi Orman, koji za sebe kaže da je Izraelac i rukovodi malom organizacijom koja nastoji da izraelska nacionalnost bude zvanično priznata.

S izraelskim identititom možemo biti sigurni u našu demokratiju, sigurni u jednakost svih građana, smatra Orman, devedesetogodišnji profesor lingvistike na Tehnionu, izraelskom Institutu za tehnologiju u Haifi.

Izraelski Arapi već dugo upozoravaju da su, uprkos svom državljanstvu, žrtve diskriminacije jer njihove zajednice dobijaju manje nego jevrejski gradovi. Iako su neki Arapi nastojali posljednjih godina da uđu u glavne izraelske tokove, oni su u prosjeku siromašniji.

Sudska odluka usredsređena je uglavnom na to da zvanično priznatI izraelski identitet može da predstavlja prijetnju po osnivačke ideale Izraela i prouzrokuje nejedinstvenost. Sud kaže da ne baca sjenku na postojanje izraelske nacije.

Anita Šapira, profesor jevrejske istorije s Univerziteta Tel Aviv kaže da judaizam i jevrejski nacionalizam idu ruku pod ruku i da će ako nacionalizam preraste u izraelski i jevrejska suština biti izgubljena. Ona takođe kaže da bi to udaljilo Jevreje iz drugih zemalja, čija je veza s Izraelom preko religije. Pokušaj da se tvrdi da postoji jevrejska nacionalnost u državi Izrael, koji je odvojen od jevrejske relegije, je nešto vrlo revolucionarno, rekla je ona.

Orman je apelovo na izraelskog ministra unutarnjih poslova 2000. godine i stvar iznio pred sudom tri godine kasnije u propalom pokušaju da se identifikuje kao Izraelac. On je najavio da će nastaviti svoju kampanju.

Pokojni izraelski autor Joram Kaniuk ubijedio je sud prije dvije godine da ga registruje kao stanovnika bez religije, ali je ostao Jevrejin. Sekularisti su tu promjenu smatrali udarom, prenosi B92. »

Za njih je bio sporedan događaj. Rezerve novca na gomili, realne, s pokrićem, završile izvan velike zemlje. Rat je uslijedio kao domestos, da obriše tragove. S krvlju.

Nama je bio i jeste centralni događaj. Oženili se prije rata, oženili se tokom rata, oženili se nakon rata – rat je ultimativna odrednica vremenske orijentacije u našim životima. Ratne generacije, ratna nastava, ratna bratstva, ratne ljubavi. Prijeratne... Poslijeratne...

-          Je li umro ili poginuo?

-          Ma, jok! Ibru, bona, ubila mina poslije rata.

Toliko je boli vezano uz taj centralni događaj, geoobjektivno sporedni.

Sredstvo do dilanja naoružanja – profit. Sredstvo do ukazivanja ruta dilanja nafte, cigareta, droge – profit. Gospa se može bit’ i jeste i nije ukazala. Ove rute jesu.

Sredstvo do dilanja humanitarne pomoći – profit. Sredstvo do krađe građevinskog materijala – profit. Sredstvo do tušenja lijekova s isteklim rokom trajanja – profit. Sredstvo do real time eksperimenata, inače izdašno skupih u laboratorijskim uslovima – profit. Sredstvo za dilanje projektima obnove onoga, ovoga, onoga – profit.

Sredstvo do dilanja vodopotencijalima, energopotencijalima, šumskim potencijalima…

Krv se mora proliti za tlo. Čije tlo ?

Čekaj, čije tlo ?

Za njih je bio sporedan događaj. Zaokružen datum na kalendaru, izvor prihoda.

Sića.

Stotinu očiju djevojačkih, jedan zmaj i dosadni ured koji je, zapravo, često playground za čudesa. Naučila sam, očigledno, biti nešto ozbiljnija nego što je to i potrebno i neophodno za ovo malo dijete.

Život je, zapravo, samo lijep. Čini se da mnogi sa baš time imaju problem, uključujući i mene.

Šta sve nisam znala ? Da je za najživopisnije Ajnštajnove zamisli odgovorna njegova supruga ?  Da kikiriki raste u zemlji kao krompir ? Da ljudi često (iz)nalaze najbanalnija i najnametnutija moguća opravdanja zašto život jednostavno nije (« samo ») lijep ?

Naviknuti i oni koji od bolesti navika boluju ne vide tako mnogo izlaza. Onoliko koliko postoji ulaza u neku situaciju, čak nazvavši tu tetu Kader, postoji toliko i izlaza iz nje. Analize guše srce, navike pokreću tijelo, a pisanje često baš lijepo liječi. Ako su riječi lijepe.

Kakav li je On čiji je izum život ? Da li se bar malo naljuti što mnogo toga smrsimo da nam ono « samo » od ljepote života postane malešno ? Ili On shvata, razumije i, na koncu, osjeti koliko se baš od toga malešnog bojimo ?

Učešće u političkom životu pravo je svake žene - zvanična kampanja egipatskih vlasti

Seks turizam u Egiptu: Prije punoljetnosti bile u braku i po 60 puta!

U Egiptu je 'dječji seks turizam' spoj dječje prostitucije i dječjih brakova. Stravičan je podatak da su neke djevojčice bile u braku i po 60 puta prije svoje 18. godine.

(izvor: http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/9958/seks_turizam_u_egiptu_prije_punoljetnosti_bile_u_braku_i_po_60_puta.html . Preneseno sa http://www.tportal.hr/ )

Ujedinjene nacije procjenjuju da su dva milijuna djece žrtve seks turizma svake godine, najčešće u siromašnim zemljama, ali i onima s postojećom turističkom infrastrukturom, poput Tajlanda, Indije, Kostarike i drugih

Kada mlade djevojke prodaju za brak, njih 38.000 svaki dan, jedino što mogu očekivati je život bez obrazovanja i tek nekoliko prilika, malo javne samostalnosti bez nadzora muža i povećan rizik od smrti od trudnoće ili poroda, što je ubojica broj jedan djevojaka u dobi od 15 do 18 godina u zemljama u razvoju. Jednu od sedam djevojčica rođenih u zemljama u razvoju koja se uda s 15 godina obično proda njena porodica.

No neke djevojke koje odrastaju u siromašnim ruralnim zajednicama u Egiptu suočavaju se s još gorom verzijom braka: tzv. privremenim brakom. Seks turizam u Egiptu doživljava svoj vrhunac ljeti, kada bogati ljudi iz zemalja Zaljeva dolaze u Egipat i kada roditelji prodaju svoje maloljetne kćeri za privremeni 'brak'. Priču donosi Washington Post.

Ujedinjene nacije procjenjuju da su dva milijuna djece žrtve seks turizma svake godine, najčešće u siromašnim zemljama, ali i onima s postojećom turističkom infrastrukturom, poput Tajlanda, Indije, Kostarike i drugih.

Brakovi djece su nešto što je zajedničko arapskim zemljama, a s tim je usko povezana i trgovina ljudima, piše Washington Post. U Egiptu je 'dječji seks turizam' spoj dječje prostitucije i dječjih brakova. Stravičan je podatak da su neke djevojčice bile u braku i po 60 puta prije svoje 18. godine.

'Većina 'brakova' trajala je tek nekoliko dana ili sedmica', objašnjava egipatski državni službenik koji se bavi ovim problemom.

Studija egipatskog državnog tijela, Nacionalnog vijeća za djetinjstvo i majčinstvo, pokazala je da je 75 posto ispitanika anketiranih u ruralnim zajednicama znalo da su djevojke bile uključene u trgovinu ljudima, te da većina vjeruje da ta stopa raste i dalje. Vijeće procjenjuje da velika većina kupaca dolazi iz zemalja Zaljeva: 81 posto iz Saudijske Arabije, 10 posto iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a četiri posto iz Kuvajta.

Studija takođe procjenjuje da ti 'ljetni brakovi', koji obično traju koliko i godišnji odmor turista iz Zaliva, koštaju od oko 2.800 do 10.000 dolara. Ove zajednice ponekad mogu trajati i godinu ili dvije, kada se od 'nevjeste' obično očekuje da otputuje u domovinu svog kupca, gdje može raditi kao domaćica. Jednodnevni brakovi koštaju oko 115 dolara.

Egipatska privreda je u padu od svrgavanja predsjednika Hosnija Mubaraka početkom 2011, što je popraćeno porastom nezaposlenosti. Seljačke porodice, očito vođene osjećajem da je ta praksa društveno prihvatljiva i očajničkom potrebom za novcem, prisiljavaju svoje kćeri na trgovinu, stoji u studiji vlade.

'Djevojke znaju da ih njihove porodice iskorištavaju, znaju da su ih prodali', dodao je egipatski funkcioner.

KOMENTARI NA OVAJ ČLANAK SA PORTALA SLOBODNA BOSNA:

14.08.2013 u 15:31 - Anti Disharmonic
Moderna prostitucija kod šija.. ISLAM JE ČIST OD OVOGA !!! Privremeni brak odnosno mu’ta brak ili moderna prostitucija je dozvoljena "isključivo" kod ŠIJA, (kojih ima i u Egiptu) dok je to kod nas muslimana zabranjeno. O statistikama i broju rođene djece u Iranu i drugim šitskim zemljama kroz ove brakove, bolje da ne govorimo. No bitno je još jedanput napomenuti da je po ehli-sunnitskim učenjacima ovako nešto u islamu HARAM. Nažalost u zadnje vrijeme čak se i u Bosni šire ovakve nastrane ideje o privremenim brakovima koje šitske organizacije iz Irana prvenstveno fondacija Mula Sadra na web stranici svojim sektaškim fetvama zavode našu omladinu i tako čine nered na zemlji. Čuvajte se kvazi-učenjaka poput Akbar Aydi, šejh Kukavica sa FACE TV-a, Rešid Hafizović, Ibrahim Avdić i dr. i sam Rijaset IZ se oglasio fetvom protiv ove vrste šitskog nemorala: http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=6582:muta-brak&catid=142&Itemid=538 Za više informacija odite i na: http://www.n-um.com/?q=node/4237

14.08.2013 u 16:27 - b
samo nek se ne prica o vojnom udaru u egiptu. nace se neke druge teme opravdane ili neopravdane.

koje licemjerstvo. 100 ljudi danas ubijeno i niko nista. ni yahoo, ni cnn, ni bbc, ni RT. Niko.

ko koga ovdje z**

14.08.2013 u 21:39 - Bey
@Anti D ... slusaj ti jarane ... i Sije su muslimani, to je cinjenica. Druga stvar, nije istina da i suniti to ne rade-bas naprotiv. Procitaj clanak jos jednom-ko to radi ? Pa "turisti" iz Saudije,Emirata,Kuvajta. tamo Sija nema nikako, svi su suniti. Al eto, ko o cemu prica, kurva o postenju. Ja sam bio u arapskim zemljama ukupno sedam godina, i po tom pitanju su mi se zaista zgadili. Njihova i nasa sreca da je jedna druga naprednija nacija preuzela i tako spasila Islam - Turci. da se slusa samo arapcine, Islam bi davno bio iskorijenjen - sa kolonijalnim osvajanjima. Bolje im je da sute - jer vecih licemjera i sadista po pitanju zenskih prava nisam nigdje vidio.