Ekumenizam
Papa Benedikt XVI nastavlja s radom na jednom od najvažnijih ciljeva koji je otvoreno promovisao njegov prethodnik papa Ivan Pavle II. U svojoj novogodišnjoj poruci vjernicima na Trgu Svetog Petra u Rimu, papa Benedikt XVI je najavio ponovno održavanje samita svjetskih religijskih vođa u oktobru mjesecu 2011. godine i to na 25-ogodišnjicu održavanja istog samita koji je tada sazvao njegov prethodnik Ivan Pavle II.
Joseph Alois Ratzinger odnosno papa Benedikt XVI (Benedictus PP. XVI)
Oktobarski samit će se održati na istom mjestu kao i onaj od 25 godina ranije, u italijanskom gradu Assisi inače rodnom gradu Svetog Franje Asiškog. Prvi samit svjetskih religijskih vođa ( http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,962783-1,00.html ), koji je sazvao papa Ivan Pavle II, većina medija je nazvala Panreligijskim svjetskim samitom dok je samo nekolicina iskoristila pravi naziv - Ekumenistički samit.
Papa Ivan Pavle II u društvu svjetskih religijskih vođa, Ekumenistički samit u Asiškoj katedrali, novembar mjesec 1986. godine
Papa Ivan Pavle II u društvu svjetskih religijskih vođa, Ekumenistički samit u Asiškoj katedrali, novembar mjesec 1986. godine
Bilo je mnogo kritičara Prvog ekumenističkog samita, kako unutar šire javnosti različitih vjerskih zajednica i crkava, tako posebno unutar samih vjerskih institucija. No, te su se kritike, uglavnom, osvrtale samo na jedno - zašto monoteističke religije očijukaju sa paganskim kultovima; zašto je na oltar Asiške katedrale bila postavljena statua Buddhe, zašto su samitu prisustvovali i poklonici vatre kako kritičari vole nazivati sljedbenike Zoroastrizma i sl.?
Pomazanje pape Ivana Pavla II hinduističkom oznakom Tilak
To što je mjesto Prvog ekumenističkog samita, Asiška katedrala, bila porušena zemljotresom koji je ovaj italijanski grad zadesio nemalo po održavanju samita bio je znak, zapravo više dokaz kritičarima da je očijukanje sa paganizmom klasično bezbožništvo. No, malo je onih koji su kritikovali nešto drugo, istinsku prirodu namjere sazivanja Prvog samita svjetskih religijskih vođa.
Ekumenizam je danas zvanično najčešće definisan kao pokret za zbližavanje svih hrišćanskih crkava. Od ove se definicije, usudiću se reći, namjerno i vrlo tvrdoglavo ne odustaje. No, ekumenistička su nastojanja davno prerasla odnose isključivo unutar Hrišćanstva. To je vidiljivo i u sljedećem citatu: "Glavne svjetske religije moraju dramatično ubrzati svoje ekumensko [op.prev.: akka 'globalizacijsko'] kretanje i prepoznati jedinstvo svojih ciljeva u raznolikosti svojih kultova. Religije moraju aktivno surađivati da dovedu do nezapamćenih visina bolje razumijevanje misterija života i našeg mjesta u univerzumu. 'Moja religija, ispravno ili pogrešno' i 'moja nacija, ispravno ili pogrešno' mora zauvijek biti napušteno u planetarnom dobu." (Izvor: Robert Muller - New Genesis: Shaping a Global Spirituality, Garden City, NY; Image Books, 1994.).
Cilj ekumenizma je postepeno uvođenje na globalizacijsku scenu jedne jedinstvene religije. To bi, u principu, bilo poželjno, čak neophodno pozdraviti da je politika uvijek i u svemu u potpunosti odvojena od religije. Objektivno sagledavanje trenutnog stanja u globalnim okvirima je da je vjera (primarno pojedinačni čin) odvojena od politike, pitanja političkog uređenja i političke kontrole, ali da je religija (primarno djelovanje vjerskih institucija) umnogome upletena u politiku, pitanja političkog uređenja i političke kontrole. Jedna jedinstvena religija upletena u jedan jedinstveni (novi) poredak ne bi ostavljala mjesta opoziciji, bitisanju drugačijeg mišljenja. Toga se bojim.
Da nisu trebali biti stvoreni u različitostima u detalju, ljudi bi bili stvoreni istoznačni u svim detaljima. Roboti! Te različitosti u detalju, upoznavanje tih različitosti u detalju, daju nam sliku više izbora, obuhvatnije sagledavanje humanih, etičkih principa, pitanja uređenja društva. Vjera treba biti samokorektiv čovjeku, ali religija ne smije biti politička kontrola mišljenja, politička kontrola društva, posebno ne u globalnim okvirima.
