Preduprijediti svakodnevno loše veliko je dobro
Nisu, same po sebi, loše te romatične predstave o borbi dobra i zla na koje sam nailazila iščitavajući literaturu raznih kategorija - od religijskih postavki, preko filozofskih rasprava, socioloških gledišta, pa sve do pjesničkih groznica i petparačkih knjižica (ubrajam Koelja, dakako, hehehehe). No, loše je što sam se, grozničavo se upuštajući u izučavanje samog uzroka odvojenosti i suprotstavljenosti kategorija dobra i zla, dakako odaljila od borbe koja istinski, svaki dan, sat, minut, sekund i ono nešto što je za zemaljsko vrijeme tričarija, a za putovanje bitka možda presudno..., dakle, borbe koja istinski traje u meni. I stvarna je. Stvarna kako ni stvarnost stvarna nije.
"Kulturalno sjećanje", slika kambodžanskog slikara Chhima Sothya, zapravo prikaz borbe između dobra i zla
Podsjetiću sebe, s neskrivenom tendencijom da podsjetim i vas, na ono što je sasvim obično, svakodnevno, neromantično, malo, tričavo loše. Dakle, ono što rađa zlo.
Loše je, po svaku cijenu, biti drugačiji.
Loše je uzgajati razlike, a zatvarati sva moguća vrata, prozore, zapušavati ključaonice istovjetnostima ili sličnostima.
Loše je smatrati se boljim zbog imena, religijske pripadnosti, imetka, pa čak i znanja.
Loše je družiti se samo sa onima sa kojima je poželjno da nas vide zajedno.
Loše je slijepo sljedbeništvo, čak i kada se tvrdi da se slijedi sam Bog.
Loše je mrziti, posebno "mrziti u ime Boga".
Loše je dijeliti sa onima i pomoći samo onima koje smatramo sličnima ili istovjetnima.
Loše je promovisati ranije navedeno.
Loše je ignorisati ranije navedeno, jer je ranije navedeno loše. Dakle, loše je ignorisati loše.
