Dinastija, uvijek i zauvijek!
Lista slavnih egipatskih faraona i vladara iz antičkog vremena
Moje drugo putovanje u Egipat, studijska posjeta u trajanju od 15 dana prije dvije godine, omogućila mi je da upoznam i pojedince sa akademskim obrazovanjem u Kairu i pojedince iz porodica koje preživljavaju na granici bijede s juga ove ogromne zemlje.
Posjetu je organizovalo, finansiralo i skoro u potpunosti kontrolisalo Ministarstvo inostranih poslova Egipta. Učionice Fakulteta za masmedije i komunikacije pri Univerzitetu u Kairu, uz neizostavnu fotografiju na zidu svake predsjednika Mubaraka, ozvučene. Sva predavanja se snimaju, odnosno upravi fakulteta je po potrebi dostupan tonski zapis svih predavanja ikad održanih u tim učionicama. Predavanje nam taj dan drži zamjenica dekanese fakulteta, ime sam, naravno, zaboravila. O Mubaraku sve najbolje iz njenih usta izlazi, uz dozu vidljive rezervisanosti u tonu, ekspresija lica pokazuje otpor riječima. No, negdje pred kraj predavanja uslijedila je ključna rečenica, dvije: "Egipatski narod je veoma zabrinut zbog toga što je očigledna namjera Mubaraka da na njegovo mjesto dođe njegov sin. Egipatski narod je protiv uvođenja dinastijskog vladanja zemljom na mala vrata.".
_____________________
U principu se smatram sramno neobaviještenom u vezi s onim što se posljednjih odokativno mjesec dana dešava u arapskom svijetu, na Bliskom Istoku. Demonstracije s ciljem rušenja diktatorskih režima i dinastičkih sistema uvijek ću podržati i podržavam. No, kako su to oni koji organizuju demostrante u ovim zemljama održavali neophodnu komunikaciju i koordinaciju. Putem Interneta? To je, uvjeravam vas, a na osnovu ličnih iskustava, u ovim zemljama jednostavno nemoguće. Internet je od strane vlada pažljivo kontrolisan već godinama unazad.
Dalje, današnji je svijet globalno selo informacija. Informacija sa velikim I danas je najskuplja i onaj ko je u svom vlasništvu ima je najmoćniji. No, do te informacije, čija se vrijednost ogleda u tome da je istinita, mi više praktično i ne možemo doći, ma koji medij komunikacije da koristimo. Do nje se dolazi isključivo ukoliko ste unutra, u žiži odlučivanja, u epicentru kasnijih cikličnih posljedičnih dešavanja i ona se ne prenosi papirnatim ili informatičkim putem, ona se prenosi usmeno.
Kada su zapadni mediji, kojima je informacija novac, hljeb i krv u žilama, počeli izvještavati o demonstracijama protiv režima i dinastija na Bliskom Istoku?
Da li je ijedan zapadni mejnstrim medij izvještavao o pripremama demonstracija, bar u jednoj zemlji?
Zašto većina mejnstrim medija o očigledno koordiniranom dešavanju u nekoliko zemalja izvještava kao o pukom dešavanju naroda?
____________________
Podignuta/stisnuta šaka tradicionalno pozdrav i logo aktivista ljevičara (marksisti, anarhisti, socijalisti, komunisti, pacifisti, sindikalisti, ali i afroamerički nacionalisti - http://en.wikipedia.org/wiki/Raised_fist ), osim tokom demonstracija u Egiptu, uzdizala se/uzdiže se i u Tunisu, Jemenu, Tirani (Albanija). Neki neprovjereni izvori tvrde da je ovaj logo na zastavi uzdizan i na demostracijama u Iranu.
Podignutu/stisnutu šaku Wikipedia definiše kao ekspresiju solidarnosti, snage ili prkosa. Nju je, tokom rušenja režima Slobodana Miloševića, koristio i srbijanski Otpor. Prva upotreba ovog pozdrava i logoa veže se za paramilitarnu organizaciju Komunističke partije Njemačke pod nazivom Rotfrontkämpferbund (RFB/Der Rote Frontkämpferbund/Roter Frontkämpferbund), tj. liga ili asocijacija Boraca crvenog fronta. Ova paramilitarna organizacija zabranjena je 1932. godine zbog učešća u uličnim borbama protiv nacističke partije Sturmabteilung (Olujni odred, Olujne trupe).
Amblem Rotfrontkämpferbunda
____________________
Ako bih, kao dobroćudan posmatrač, birala između postojanja više dinastija i diktatorskih režima na Bliskom Istoku (i u arapskom svijetu generalno) i uvođenja samo jedne dinastije ili diktatorskog režima, uvijek bih odabrala manje zlo, dakle ovo prvo. Najopasnija je dinastija ili diktatorski režim koju lako ne možemo razabrati i koja nam nudi slobodu govora i mišljenja upakovanu u realnu zabranu pristupa pravim informacijama, odnosno onoj informaciji sa velikim I.
Novi svjetski poredak je projekat vječno gladan za invazijama i veoma, veoma, veomaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa je daleko od istine da mu je krajnja namjera samo tlo Evrope, Amerike i Australije.
Dobrodošli, podignutih šaka, dobrodošli!
