Pojava
Sjedim nad ovom temom teksta i razmišljam da li da ga razvijem koristeći žučnije, onako prostije, jednostavne, izjavne rečenice ili da ga koncipiram oprezno, polagano, uravnoteženo, umjereno...
Da, izabirem ovo drugo, kao što se u većini prilika trudim, no, istovremeno sam savršeno svjesna da će moj stav zapravo značiti osudu. Bila ona žučna ili staložena, osuda je osuda, ukoliko je to u svojoj suštini. A jeste.
Prvo, nisu mi bile jasne određene pojave koje relativno dugo obitavaju u ovoj našoj blogg zajednici. Mnogi su korisnici ovog servisa imali potrebu bar jednom, za svoga bloggerskog vijeka, istaći ono što kolokvijalno nazivamo tolerancijom islama. U početku, ovu potrebu jednostavno nisam shvatala, čak i pored činjenice da mi je savršeno bilo jasno kako se islam i islamsko planski pokušava obezvrijediti (ali, samo pokušava) u globalnim okvirima i to pod dirigentskom palicom onih što ih kolokvijalno nazivamo moćnicima. Ovu potrebu shvatala nisam sve dok je i sama nisam osjetila. Sila prilika i teret (aktuelnih) događaja.
Ne planiram reklamirati, pa tako ni davati direktan link ka jednom bloggu koji je relativno nedavno otvoren u okviru blogger.ba zajednice. Dovoljno je reći da blogg u svome nazivu sadrži pojam, i to ovako doslovno napisan: (NE)TOLERANCIJA. Direktno ukazuje na muslimansku, tj. islamsku (ne)toleranciju.
Čitajući ovo - (ne)tolerancija - na prvu sam zaključila da ću na tom bloggu pronaći tekstove i o toleraniciji i o netoleranciji, to očekivanje činilo mi se sasvim logičnim. Ili je do mene, odnosno moga temeljnog nevladanja pojmovima i jezikom. Međutim, blogg je, u baš svakom tekstu, nudio isključivo primjere koji govore o netoleranciji, diskriminaciji, čak i nasilništvu unutar islamskih društava/uređenja, te unutar (krajnje ranjivih, moja opaska) imigrantskih zajednica muslimana na Zapadu.
Jasno je kao dan, prijava administraciji ovog blogga ne bi urodila plodom. Nema uvredljivih riječi i sadržaja, nema direktnog, jasno čitljivog omalovažavanja islama i muslimana, ali kroz svaku riječ i uvreda i omalovažavanje isijava. Evo i kako: Sadržaji svih tekstova zapravo su prepričani, često i prevedeni kompletni ili djelimični, uglavnom medijski, tekstovi objavljeni duž Internet prostora, na mnogim jezicima. Izvor informacija jasno se navodi. Svi tekstovi/postovi baziraju se na pažljivo odabranim primjerima koji čitaocu trebaju "dokazati" (???, what the f*ck) netolerantnost islama, a za čiji odabir i pripremu mora da je uloženo mnogo energije i htijenja.
E sada, nagradno pitanje je: Gdje je izvor te energije, gdje je izvor tog htijenja predstaviti jednu od dominantnih religija svijeta sa svojih, kako to Wikipedia na engleskom jeziku kaže, jednom i po milijardom pripadnika, odnosno čak 20% ljudi od ukupno procijenjenog broja svjetske populacije u 2009. godini, kao nešto netolerantno i diskriminirajuće? O citiranju ajeta iz Kur'ana, i to potpuno istrgnutim iz konteksta, kako bi se ova glupava, ali uznemirujuća nakana dodatno "pojačala" ne želim ni govoriti.
Zašto neko, formalno nosio muslimansko ime ili ne, uopšte ima ovako snažan motiv za takvu planski osmišljenu nakaradu? Gdje je izvor tih frustracija???
Jedno je sigurno, čak se i autor ovakve nakarade od blogga bavi isključivo islamom. Mora biti da je islam jednostavno IN! Tri su monoteističke religije (ograničiću se samo na njih) koje činjenično, pored pozitivnih, nude i more primjera zloupotrebe religijskih pravila i dogmi. No, odabire se pažljivo probrano "izvještavanje" isključivo o negativnostima i to isključivo unutar islamskih uređenja ili manjih zajednica muslimana širom svijeta.
Mislim, znam da boli negdje iznutra ukoliko se odabire pričati i saopštavati isključivo o negativnostima bilo koje provinijencije, ali koliko tek treba negdje unutra da boli kada se odabire pričati i saopštavati isključivo o nečemu što ovoga pojedinca toliko privlači da ta "ljubav" dobija ovako bizaran oblik. Kažu da je između ljubavi i mržnje granica tanka, kao po vrhu dobro naoštrenog sječiva.
Ja glasam za ljubav, divna je :-))))))))))))))
