Epilogna stvarnost
Ništa tu nema čudno, a sve je osim nečega što se dešava prvi put. Inače, ljudima. To nije samo osjećati, to je znati da osjećamo. Da, u množini. I isto. Ko je sumnjao, dobrodošao u stvarnost. (samo) To je stvarnost. Ta se stara družica zna predvidjeti, zapravo više namirisati. Kako sam je namirisala ja i, odmah potom, očistila puške. Riječi su najbolji meci.
Izgleda da postoji najbolji mogući razlog zašto umiremo. Bolje je da se iskustvena superiornost, ona koja namiriše stvarnost prije nego što se stara družica pojavi,.. Bolje je da je nema medju banalnijim stvarnosnim zastorima kada iskustvena superiornost oboli od osamljenosti.
Znaš, osamljenost nikada nije usamljena, to nije njena bolest. Njena bolest je stvarnost koja u epilogu živi u cijelome svome toku, ona je uvijek epilog. Ona je već epilog, ona jeste epilog, ona će biti epilog.
Znam sve što mi želiš reći. Takvi su inače epilozi. Knjiga ultimativne stvarnosti piše se s kraja do kraja. Znam sve što mi želiš reći.
