va§IONka

12.10.2017.

Hesseova “Igra staklenih perli”: Proročka hronika kreacije uprkos entropiji



“Na kraju, potpuno je ostavljeno volji istoričara da početke i predistoriju igre staklenih perli prebaci koliko hoće unazad. Jer, kao i svaka velika ideja, ni ona upravo nema početka, nego je baš po ideji oduvek postojala. Nagoveštenu kao ideju, kao naslućivanje i sliku, nalazimo je već u nekim ranijim vremenima, kao na primer kod Pitagore, zatim u poznijem dobu antičke kulture, u helinističkom gnostičkom krugu, ne manje kod starih Kineza, onda opet kod Arapa i Mavara u kulminacije njihovog duhovnog života. Tragovi njene predistorije vode dalje preko skolastike, humanizma do akademija matematičara u sedamnaestom i osamnaestom veku i do romantičnih filozofija i runa, magičnih snova Novalisa. Ista večita ideja koja je za nas uobličena u igri staklenih perli, ležala je u osnovi svakog pokreta duha ka idealnom cilju neke universitas litterarum, svake platonističke akademije, svakog društva neke duhovne elite, svakog pokušaja zbliženja između egzaktnih i slobodnih nauka, svakog pokušaja izmirenja između nauke i umetnosti ili nauke i religije.

Umovi kao što su Abelard, Lajbnic, Hegel, bez sumnje su poznavali taj san da se duhovni univerzum uhvati u koncentrične sisteme i da se živa lepota duhovnoga i umetnosti sjedini sa magičnom moći formulisanja egzaktnih disciplina. U ono doba kada su muzika i matematika gotovo istovremeno doživele klasiku, često je bivalo da se sprijatelje i međusobno oplode dve discipline. A dva stoleća ranije kod Nikole iz Kiza nalazimo stavove iz iste atmosfere, kao na primer ove: „Duh se saobražava potencijalnosti da bi sve merio na način potencijalnosti; i apsolutnoj nužnosti da bi sve merio na način jednostavnosti, kao što Bog čini; i neophodnosti povezivanja da bi tako sve merio s obzirom na svoju osobenost. Najzad, on se saobražava određenoj potencijalnosti, da bi sve merio s obzirom na svoju egzistenciju. Ali duh meri dalje takođe simbolično, poređenjem, kao da se služi brojem i geometrijskim figurama i na njih se poziva kao na alegorije.”



Uostalom, izgleda da ne samo ta jedna Kazanusova misao gotovo već ukazuje na našu igru staklenih perli, ili se podudara ili proizlazi iz sličnog pravca uobrazilje kao njegove igre misli; kod njega se ispoljava više, možda mnogo, takvih prizvuka. Isto tako, njegovo uživanje u matematici i njegova sposobnost i uživanje da figure i aksiome Euklidove geometrije primenjuje na teološko-filozofske pojmove kao alegorije koje objašnjavaju kao da su vrlo bliski mentalitetu igre. Čak i njegov latinski jezik (u kome su reči često njegov slobodan pronalazak, a da ipak nisu nerazumljive ma za kog znalca latinskog) podseća na slobodnu plastičnost govora igre.

Kao što moto naše rasprave pokazuje, u preteče igre staklenih perli spada ne manje i Albertus Secundus. Pretpostavljamo, istina to ne možemo potkrepiti citatima, da je ideja igre obuzimala takođe i one učene muzičare šesnaestog, sedamnaestog i osamnaestog stoleća, koji su u osnovu svojih muzičkih kompozicija unosili matematičke spekulacije. U starim književnostima nailazimo ponegde na legende o mudrim i magičnim igrama, koje su izmišljali i igrali naučnici, kaluđeri, ili su igrane na prosvećenim kneževskim dvorovima, na primer u vidu igre šaha, čije su figure i polja pored običnih značenja imali i svoja tajna značenja. A opšte su poznati oni izveštaji, bajke i priče iz ranih dana svih kultura, koji muzici, daleko iznad onoga samo umetničkog, pripisuju snagu koja ovladava dušama i narodima, čine je tajnim regentom ili zakonikom ljudi i njihovih država. Od najstarije Kine do grčkih priča, misao o idealnom, nebeskom ljudskom životu pod prevlašću muzike, igra svoju ulogu.



Igra staklenih perli takođe stoji u najtešnjoj vezi sa tim kultom muzike („u večitim preobražajima pozdravlja nas na ovome svetu tajanstvena moć pesme”. — Novalis). (...)

Moramo priznati da nismo u stanju da damo tačnu definiciju proizvoda po kojima nazivamo ono doba, naime po „feljtonima”. Kako izgleda oni su, kao naročito omiljeni deo u materiji dnevne štampe, proizvođeni na milione, činili glavnu hranu čitalaca oskudna obrazovanja, izveštavali ili bolje „ćaskali” o hiljadama predmeta iz oblasti znanja i, kako izgleda, pametniji među tim feljtonistima šalili su se često na račun svog sopstvenog rada. Cigenhals bar priznaje da je sam naišao na mnogobrojne takve radove koje je on, zato što bi inače bili savršeno nerazumljivi, sklon da tumači kao samopodrugivanje njihovih začetnika. Mogućno je da je u tim industrijski proizvođenim člancima davano mnogo ironije i samopodrugivanja, za čije bi se razumevanje ključ tek morao pronaći. Proizvođači tih tričarija delom su pripadali redakcijama listova, delom bili „slobodni” pisci, često su ih nazivali čak pesnicima, ali mnogi od njih izgleda da su pripadali redu naučnika, da su bili čuveni univerzitetski nastavnici. Omiljeni sadržaji takvih napisa bile su anegdote iz života čuvenih ljudi i žena i njihova prepiska. Nosili su naziv, na primer „Fridrih Niče i ženska moda oko 1870”, ili „Omiljena jela kompozitora Rosinija”, ili „Uloga psetanceta u životu velikih kurtizana” i slično. Dalje, bila su omiljena razmišljanja s gledišta istorije o aktuelnim predmetima razgovora imućnih, kao „San o veštačkoj proizvodnji zlata tokom vekova”, ili „Opiti hemijsko-fizičkog uticaja na vreme” i stotine sličnih stvari. Ako čitamo naslove takvih ćaskanja, koje je naveo Cigenhals, onda se manje čudimo okolnosti što je bilo ljudi koji su ih gutali kao dnevnu lektiru nego činjenici što su pisci od glasa i ranga i dobrog obrazovanja tu džinovsku potrošnju ništavnih interesantnosti pomagali „opsluživati”, kako je karakteristično glasio izraz za to: uostalom izraz takođe označuje ondašnji odnos čoveka prema mašini. Povremeno su naročito bili omiljeni razgovori s poznatim ličnostima o dnevnim pitanjima, kojima Cigenhals posvećuje posebnu glavu. U tim razgovorima, na primer, čuveni hemičari ili virtuozi na klaviru izjašnjavaju se o politici, omiljeni glumci, igrači, gimnastičari, avijatičari ili pesnici — o korisnosti i štetnosti monaštva, o mogućim uzrocima finansijskih kriza, i tako dalje.



Tu je bilo važno jedino da se neko poznato ime poveže s nekom baš aktuelnom temom: kod Cigenhalsa se mogu pročitati delom frapantni primeri, on ih navodi na stotine. Kao što je rečeno, čitava ta industrija protkana je dobrim delom ironijom. Možda je to čak bila demonska, očajnička ironija — u to se teško možemo preneti. Ali veliko mnoštvo koje je izgleda onda bilo upadljivo željno čitanja, primalo je bez sumnje sve te groteskne stvari sa dobrim poverenjem i ozbiljnošću. Ako bi neka čuvena slika promenila sopstvenika, ako bi se neki rukopis od vrednosti prodavao na licitaciji, ako bi neki stari zamak izgoreo, ako bi se neka ličnost sa starim plemićkim imenom uplela u kakav skandal — čitaoci su kroz mnogo hiljada feljtona saznali ne samo te činjenice, već su istog ili idućeg dana dobijali takođe još mnogo anegdotskog, istorijskog, psihološkog, erotičkog i drugog materijala. O svagdašnjoj krilatici, o svakom dnevnom događaju razlivala se bujica revnosnih pisanija. Objavljivanje, ispitivanje i formulisanje svih tih saopštenja skroz je nosilo pečat brzo i neodgovorno proizvedene masovne robe. Uostalom, tako izgleda, u feljton su spadale i izvesne igre na koje su čitaoci čak bili podsticani. Tim igrama njihovo prezasićavanje znanjima bilo je aktivirano.

O tome izveštava jedna duga Cigenhalsova pohvala čudnovatoj temi „Zagonetka ukrštenih reči”. Hiljade i hiljade ljudi koji su većim delom naporno radili i teško živeli, u svojini slobodnim časovima sedeli su pognuti nad kvadratima i krstovima od slova i popunjavali njihove praznine po izvesnim pravilima. Hteli bismo izbeći da vidimo samo smešan ili nastran aspekt toga i želimo da se uzdržimo od ruganja. Oni ljudi sa svojim dečjim igrama zagonetki i svojim vaspitnim člancima nisu nikako baš bezazlena deca ili Feačani koji se zabavljaju. Naprotiv, usred političkih, privrednih i moralnih previranja i potresa, oni su bili prestrašeni, vodili su mnoge grozne ratove i građanske ratove.



Njihove male vaspitne igre nisu bile samo dražesna, besmislena detinjarija, već su odgovarale dubokoj potrebi za zatvaranjem očiju i bekstvom u jedan što bezazleniji prividan svet pred nerešenim problemima i strahotnim slutnjama propasti. Istrajno su učili da teraju automobile, da igraju teške igre karata i sanjalački su se predavali rešavanju zagonetki ukrštenih reči — jer su se gotovo bez zaštite suočavali sa smrću, strahom, bolom, glađu. Crkva ih više nije mogla utešiti, duh im nije mogao pomoći. Oni, koji su pročitali toliko članaka i čuli toliko predavanja, nisu sebi dopuštali mnogo vremena i truda da se ojačaju protiv straha, da u sebi savladaju bojazan od smrti; životarili su u grčevima i nisu verovali u sutrašnjicu.

Takođe su održavana predavanja, pa moramo ukratko da pretresemo i tu, nešto otmeniju vrstu feljtona. Građanima onoga vremena, još vrlo sklonim obrazovanju koje je lišeno svog nekadašnjeg pojma, stručnjaci kao i duhovni razbojnici pružali su, pored članaka, i veliki broj predayanja ne samo kao svečane govore povodom naročitih prilika, već u divljoj utakmici i jedva shvatljivom obimu. Građanin nekog osrednjeg grada, ili njegova žena, mogao je onda jedanput nedeljno, a u velikim gradovima skoro svake večeri, slušati predavanja u kojima je bio teorijski poučavan o bilo kojoj temi, o umetničkim delima, o pesnicima, naučnicima, istraživačima, putovanjima oko sveta, predavanja u kojima je slušalac ostajao čisto pasivan. Ona su prećutno pretpostavljala nekakvu vezu slušalaca sa sadržajem, nekakvo prethodno obrazovanje, neku pripremu i sposobnost primanja, a da toga u većini slučajeva nije bilo.



Među tim predavanjima bilo je zabavnih, temperamentnih ili šaljivih. Na primer o Geteu, u kojima je on silazio iz poštanskih kola u plavom fraku i zavodio strazburške ili veclarske devojke, ili o arapskoj kulturi. U ta predavanja ubacivalo se mnoštvo intelektualnih modnih reči kao u čašu za bacanje kocke, i svako se radovao ako je neku od njih približno prepoznao. Ljudi su slušali predavanja o pesnicima čija dela nikad nisu čitali, niti su imali nameru da ih čitaju. Uz to su im bile prikazivane slike na projekcionim aparatima i oni su kao i u novinskom feljtonu posustajali od poplave usamljenih vaspitnih vrednosti i delića znanja lišenih svoga smisla. Ukratko, stajalo se već na ivici onog jezivog gubljenja vrednosti reči što je prvo u sasvim tajnim i u najužim krugovima izazvalo onaj herojsko asketski protivpokret koji je uskoro zatim postao vidljiv i moćan i bio izvor jednog novog vladanja sobom i dostojanstva duha.

Nesigurnost i lažnost duhovnog života onog vremena, koje je inače u nekom pogledu ipak pokazivalo delotvornu snagu i veličinu, današnji ljudi objašnjavaju sebi kao simptom užasa koji je spopao duh kad se na kraju epohe prividne pobede i uspeha odjednom našao pred ništavilom: pred jednom velikom materijalnom bedom, periodom političkih i radničkih oluja i prekonoć izniklim nepoverenjem prema samom sebi, prema svojoj sopstvenoj snazi i dostojanstvu, prema svom sopstvenom postojanju. Pri tom, u taj period psihoze propadanja javljaju se neka vrlo visoka duhovna dostignuća, između ostaloga počeci muzičke nauke, čiji smo mi zahvalni naslednici. Ali koliko je lako da se ma koje doba prošlosti lepo i vispreno svrsta u svetsku istoriju, toliko je svaka sadašnjica nesposobna da samu sebe svrsta. I tako je u ono vreme, pri naglom padanju duhovnih potreba i dostignuća na vrlo skroman nivo, baš među intelektualcima uzela maha strahovita nesigurnost i očajanje. Naime, čim se otkrilo (počev već od Ničea tu i tamo naslućivano otkriće) da je svršeno sa mladošću i stvaralačkim periodom naše kulture, da je počela starost i sumrak, iz tog saznanja koje su odjednom svi osetili i mnogi oštro formulisali, ljudi su našli objašnjenje za tolika mnoga zastrašujuća obeležja doba: jednolika mehanizacija života, duboko padanje morala, bezvernost naroda, lažnost umetnosti.



Kao u onoj čudesnoj kineskoj bajci, „muzika propasti” odjekivala je decenijama, treperila kao bas orgulje koji dugo tutnji: kao korupcija jurišala je u škole, časopise, akademije, kao seta i bolest duha jurišala je na većinu umetnika i kritičara vremena, koji se još mogu ozbiljno tretirati; kao divlja i diletantska hiperprodukcija istutnjala se u svim umetnostima. Prema tom neprijatelju, koji je prodro i koji se više ne može oterati nikakvim činima, bila su razna držanja. Gorka istina se mogla ćutke spoznati i stojički podnositi. To su činili neki najbolji. Moglo se pokušati da se pomoću laži da drugi izgled i za to su književni vesnici učenja o propasti kulture pružali neke pogodne tačke za napad; osim toga, onaj ko je prihvatio borbu protiv onih pretećih proroka imao je reč i uticaja na građanina. Jer, što kultura za koju je čovek do juče verovao da je ima i na koju je bio tako ponosit, kao da više uopšte nije u životu, što obrazovanje koje je građanin voleo, umetnost koju je voleo, kao da više nije pravo obrazovanje i prava umetnost, to mu nije izgledalo manje drsko i nesnosno od naglih novčanih inflacija i od ugrožavanja njegovog kapitala revolucijama. Osim toga, protiv velike psihoze propadanja postojalo je i cinično držanje. Ljudi su odlazili na igranke i svaku brigu za budućnost oglašavali za starinsku glupost. Deklamovali su feljtone pune raspoloženja o bliskom kraju umetnosti, nauke, jezika. Sa izvesnom samoubilačkom nasladom konstatovali su u svetu feljtona, koji su sami sagradili od hartije, potpunu demoralizaciju duha, inflaciju pojmova i pretvarali se kao da sa ciničnim spokojstvom ili bahatskim ushićenjem posmatraju kako propadaju ne samo umetnost, duh, moral, poštenje, nego čak Evropa i „svet”. Kod dobrih je vladao nekakav tih i miran, a kod zlih zlurad, pakostan pesimizam. I pre no što kultura postane sposobna za jedno stvarno samoposmatranje i novo svrstavanje, moralo je takođe prvo da prethodi prekopavanje preživeloga i izvesno presvrstavanje sveta i morala kroz politiku i rat.

Međutim, za vreme prelaznih decenija ta kultura nije spavala mrtvim snom. Naprotiv, baš za vreme svog propadanja, svog prividnog samopredavanja, ona je u savesti pojedinaca, kroz umetnike, profesore i feljtoniste dospela do najoštrije budnosti i samoispitivanja. Već sredinom doba feljtona svuda su postojale posebne i male grupe rešene da ostanu verne tome duhu i da svim silama za docnija vremena spasu jezgro dobre tradicije, vaspitanja i intelektualne savesti. Koliko danas možemo da razaznamo ta zbivanja, izgleda da se proces samoispitivanja, prisebnosti i svesnog otpora protiv propadanja izvršio uglavnom u dve grupe. Kod naučnika, kulturna savest je pribegla istraživanjima i metodima učenja istorije muzike, jer se ta nauka upravo tada uzdizala. Usred feljtonističkog sveta dva seminara, koji su postali čuveni, odgajali su uzorno čist i savestan radni metod. I kao da sudbina hoće da bude utešno naklonjena tim naporima majušne hrabre kohorte, usred najtmurnijeg vremena dogodilo se ono blagonaklono čudo, u stvari slučaj, ali koji je delovao kao božanska potvrda: pronalaženje jedanaest rukopisa Johana Sebastijana Baha koji su nekada pripadali njegovom sinu Fridmanu!



Druga tačka otpora protiv izopačavanja bio je Savez putnika istočnjaka. Bratstvo Saveza se manje bavilo intelektualnim no duševnim vaspitanjem, negompobožnosti i strahopoštovanja — otuda je naš današnji oblik nege duha i igre staklenih perli dobio važne podstreke naročito prema kontemplativnoj strani. Putnici istočnjaci imali su takođe udela u novim uvidima u suštinu naše kulture i u mogućnosti njenog daljeg opstojanja, ne toliko naučno-analitičkim rezultatima, koliko svojom sposobnošću čarobnjačkog ulaženja u daleka vremena i kulturna stanja, koja su se zasnivala na starim tajanstvenim vežbanjima.



Među njima je bilo, na primer, muzičara i pevača o kojima se tvrdi da su bili sposobni da izvode muziku ranijih epoha u savršenoj staroj čistoti. Na primer, da muziku iz 1600. ili 1650. sviraju i pevaju tačno onako kao da su kasnije pridošle mode prefinjenosti i virtuoznosti bile još nepoznate. To je bilo nešto nečuveno u ono doba kada je u sviranju zavladala strast za dinamikom i pojačavanjem, i kada se preko izvođenja i „shvatanja” dirigenta sama muzika gotovo zaboravljala. Ima izveštaja po kojima neki slušaoci nisu ništa razumevali, dok su drugi slušali i verovali da prvi put u životu čuju muziku, kada je neki orkestar putnika istočnjaka prvi put javno svirao neku svitu iz doba pre Hendla, potpuno bez krešenda i dekrešenda, sa naivnošću i čednošću jednog drugog vremena i sveta. Jedan član Saveza je u njegovoj dvorani između Bremgartena i Morbia sagradio Bahovu orgulju savršeno onako kako bi je sagradio Johan Sebastijan Bah da je za to imao sredstava i mogućnosti. Graditelj orgulja je držao u tajnosti svoje ime, saobrazno načelu koje je već onda važilo u njegovom Savezu, i nazvao se Zilberman — prema svome prethodniku iz osamnaestog veka.”



PROZA I POEZIJA
Lirika o ljubavi
Koščej Besmrtni
Sarabanda
In quo totum continetur
Svijet na ruševinama budućnosti
Skica za moja življenja
Priča
Magija
On i žena
Grim majstor
Ovdje, po našoj glavi
Eter
Svađe vremenà
Caturaṅga (चतुरङ्ग)
Jezgro
Žurba i kalabaš lula
On nema ime
Keridven
Ustakljeni mrak
Sve
Neka ulica
"Poezija Magla: Fetiš (šššššššš)"
"Anthem for Minorities: Kažu da smo budale"
"Crno u vrećama"
"Mythic Fantasy tour"
"Čuvari"
"Rock 'n' Roll"
"Mrijestilište"
"Horizont događaja"
"Homage: Weird Tales Heavy Metal Generation"
"Da li jesam?"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Unus mundus"
"Marija koja priča"
"Epilogna stvarnost"
"Ušivanje"
"Adagio za lutku"
"Nešto vremena u sobici"
"Sakupljač misli"
"Premotano na kraj"
"Pismo"
"Tref dama"
"Pod drvetom"
Dirigent
Reciklirani traktat o kosmogoniji
Ništenje
Uhvaćene vode
ༀམཎིཔདྨེཧཱུྃ།
Pjesma iz Burana
N-ta
Neshvaćene riječi
Digitalne tvari
O prirodi (stvari)
Protokoli
Mjesto odakle dolaze pitanja
Meta
Ona je ja
Dolazi sve što treba
Nad(ri)čovjek
Svemirska buka
Razrušeni ljudi
Koncert koji traje 36:26
Ogled o smislu
Bez premca (once again)
Blues
Gornja brada
Sofija
Kameni junak
Koja riječ?
Muzika
Zelena Angela
Biblioteka
Usud blagosti
Igra
Moja bijesna cura
Stvaranje cvijeća
Sam
Volja
Uzrečica
Mladi ja
Epitaf mome pjesniku
Riječi za nepotentan mit
Broj dana rođenja
Suza u noći
Grad
Oči su od Oca
Koja je tajna našeg srca, žalosti?
Traktat
Priča počinje kao nedovršena rečenica.
Jeanne d'Arc
Pisanje
Iz suze
Vrijeme
Stopa ode
Intro
Crkva sv. Đorđa
Naša
Grijeh kiša
Srce gdje nema zašiješ
Riječ
Zamjenjiva kategorija
Ona koja svjedoči
Moneov kist
Ono što širi
Učim
Klupe čekanja
Upišimo odgovor
Frekvencija
Bosanska
Jednostavno.
Lagano putovanje
Susret
Bedem
Dlanovi i rosa
Ženska
Vrijeme i bjelina
§
Notni zapis
Polagano
Molitva za ženu
Rađanje
Majčin telal
Svijet odgovora
˛˛~°°°~¸¸
Za novih par sijedih
Solo para siempre
Starcu
Et in Arcadia ego
Jednoj od svih, svakoj od jednih
Elegija o smrti mašte
Čeznem te flamenko
Soba misli
Unutrašnja
Stvaranje
Mislim...
Obalu zapljuskuje proljeće
Putešestvije
Amajlijin naslov duše
Bijela pčela
Umorena mora
Pismo
Priznanje
Prvi dešeni
Apokaliptično komična
Daleka
Dan
¤

Dan
U prilog teorije haosa
Fuga bez muzike
Kurčeviti trubadur i iskusna muza
Dolina ubranih breskvi
Poezija magla
Kolijevka u stihu
Posljednja činija žita
Broj dana rođenja
Teslina ploča
Slaviti život

FILOZOFIJA, PSIHOLOGIJA I ISTORIJA
Górecki: Simfonija žalosnih pjesama
يين زرتشت (Zaraθuštra)
Sve što trebaš znati o ljubavi
In quo totum continetur
Sajensifikacija fikcije ili o traženju opravdanja: Los Voladores
Svijet na ruševinama budućnosti
Hiperdimenzionalna materijalizacija
Svojstvo!
Voli!
24 duge godine od masakra: Konačno uhapšen Radomir Pantić i prvi egzekutori 63 civila u selu Zaklopača kod Milića, ubijenih u jednom danu (neka ostane zapis ko je nalogodavac, a još uvijek nije uhapšen)
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
"Samo je loša vijest dobra vijest"
"Antisemitizam u Sarajevu"
Eter
Jezgro
NOISe proudly presents: Blogeri & Asocijacije
"Mythic Fantasy tour"
"Horizont događaja"
"Da li jesam?"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Epilogna stvarnost"
"Kotač"
Šta je činjenica?
Reciklirani traktat o kosmogoniji
ༀམཎིཔདྨེཧཱུྃ།
Pjesma iz Burana
N-ta
O prirodi (stvari)
Meta
Nad(ri)čovjek
Svemirska buka
Ogled o smislu
Sofija
Samorecepti: Iskomunicirano (za sada)
GENOCID: Onemogućavanje rađanja
Zašto?
Mladići prepisivali ponašanje svojih očeva od prije 20 godina
Iz neznanja i zbog malicioznih ciljeva - (zlo)upotrebe
Ko nam je dao PRAVO (izbora)?
Tajne
Rašomon: Nacija, etnička pripadnost, religija
Rat
Čudesna biljka
Imaj vjere.
Čovjek koji je zaustavio pustinju
Od...
Osjećam, dakle postojim.
Intro
PREPORUČUJEM: Inferiornost = zavist = podsmijeh
Bartolomejska noć ili o šovinizmu
Pojava
Čoporativno ZLO & čoporativno DOBRO
Ona koja svjedoči
Abeceda
Šta znači ćutiti & šutiti?
PREPORUČUJEM: Već znam da ću se, bar u nekoliko navrata, vraćati ovome predavanju u trenucima kada injekcija optimizma na čas zataji. (Zamislimo da karikirajućeg imitiranja određenih osoba nema. U tim dijelovima neprimjereno, ali hajde...)
"Okrajak za kraj" ili o satanizmu
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
O samocenzuri
Znakovi
Boje ili rasprava o isključivosti
Ljudi
Dokaz
Zlo
O... nečemu (počeh kao Tramvajsexualac s naslovima:-)
Orgon ili o “spaljivanju vještica”
Kako očevi vole...
Samotnost
Izdržljivost ili ponešto o poboljšanom JA
Ljubav mori
(ANALIZA MOJE SRAMOTE) Svakih 10 sekundi...
Sjećanje
Red privatnog, red jednostavnog, red dosadnog
Filozofija krajnosti ili o lijeku: “Furaj mali sam sredinom!”
O (ne!)prijateljstvu
-izmi ili transgeneracijske igre
Umijeće strahovanja ili popis mojih strahova
Ono što ne smijem ili crtice o anarhiji
Preduprijediti svakodnevno loše veliko je dobro
Serijal odnosi: Svijet po mjeri žene
Misterija osmijeha
Uspod modernog rasizma
Supremacija
Serijal “Odnosi”: Žena
Mi, ljudi!
Je li način, je li mjesto?
Krizologija
Sažetost
Entropija
I vas volim sudije.
Abeceda
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
Boje ili rasprava o isključivosti
Dokaz
Zlo
O... nečemu (počeh kao Tramvajsexualac s naslovima:-)
(a)Teološka rasprava
Filozofija krajnosti ili o lijeku: “Furaj mali sam sredinom!”
Ono što ne smijem ili crtice o anarhiji
Preduprijediti svakodnevno loše veliko je dobro
Uspod modernog rasizma
Mi, ljudi!
Rasisti&kastisti
Besa
Ponešto o konkretnom djeliću istine čije je potpuno distorziranje, u međuvremenu, pokušavano na najgresivnije moguće načine
Od špijuna preko novinskih agencija do jedinstvene informacijske slike cijelog svijeta
PREPORUČUJEM: Već znam da ću se, bar u nekoliko navrata, vraćati ovome predavanju u trenucima kada injekcija optimizma na čas zataji. (Zamislimo da karikirajućeg imitiranja određenih osoba nema. U tim dijelovima neprimjereno, ali hajde...)
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
Svevidjeće oko
Panevropa
Orgon ili o “spaljivanju vještica”
Ἅγιον Ὄρος
Nazi Israel
Koncepti

MUZIKA I UMJETNOST
Górecki: Simfonija žalosnih pjesama
Koščej Besmrtni
يين زرتشت (Zaraθuštra)
Sve što trebaš znati o ljubavi
Sarabanda
Tartini
In quo totum continetur
Griegova teška p o b j e d a
Ispravljanje
Пьесы Фантазии
She has her own way now (and she loves Satie :-)
Radosna pjesma nakon litanija (rekli bi k'o fenix)
Grim majstor
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
Mnogo, mnoooooooooogo dobro (pozajmila od Solakhova)
Jonathan Howsmon Davis
Ovdje, po našoj glavi
Smrt znanja
Vinil godine '94.
Svađe vremenà
Idila o 730 pisama Kamili Stösslovoj
Michael Jackson thought a Punk
Mubarek Ramazan, moji blog prijatelji :-)
Sharaniejšn & Ormusovača
Totenmarsch
Dvije čovjekove smrti: Dijete i Starac
Neka ulica
"Poezija Magla: Fetiš (šššššššš)"
"Anthem for Minorities: Kažu da smo budale"
"I own your tears anyway"
"I own your tears anyway"
"Aaaaaaaaaaaaa, ovo je brzina (kec, kec, kec, kec,kec,kec, keckeckec)"
"Crno u vrećama"
"Mythic Fantasy tour"
"Voli metal punk mrzi rat: Ausgebombt"
"Halford & kostimirane godine"
"Rock 'n' Roll"
"What's going on?"
"Horizont događaja"
"Homage: Weird Tales Heavy Metal Generation"
"Doviđenja moja ljubavi, moja strasti"
"Mist ("kiseli" se tri godine, nikako da doživi studijsku verziju)"
"NOISe proudly presents: Nights in Black Satin"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Moj bend"
"Poetry of Old"
"Budžžž"
"Camille Saint-Saëns: La Danse macabre"
"No War!"
"Unus mundus"
"Marija koja priča"
"Vivaldijevo "Ljeto": Žestoko izvođenje"
"Lady Justice has been raped"
"Ušivanje"
"Most Severe Waltz in The Kingdom of My Decided King"
"Adagio za lutku"
"Čuvar armenske muzike: Aram Khachaturian"
"Zrak"
"Dies Irae manual: Pustiti glasno"
"Premotano na kraj"
"Rekvijem"
"Ludi Velšanin, jedan od velikih, još uvijek živ: Sir Karl William Pamp Jenkins"
"Llibre Vermell de Montserrat: Stella Splendens aka narodna muzika iz XIV vijeka"
"Da li se Igra kraljeva ikada začula u Vinčesteru? Kako je slučaj udesio da Серге́й Серге́евич Проко́фьев u baletu o najpoznatijim svjetskim ljubavnicima iz italijanske Verone muzički odredi britanski identitet?"
"Empirija 1978: Kako je Hard Rock prešao u Heavy!"
"Tref dama"
"Saturnesa"
"Osjećaj Matematičara: Tišina prije Bacha"
"Clément Philibert Léo Delibes - Duet cvjetova: Lakmé, kći brahmanskog sveštenika i Malika, njena sluškinja"
"Nadrealizam: O puževima i svecima (Rene Laloux "Les Escargots" feat. The Cult "Saints Are Down")"
"Naprijed je tamo gdje učim"
Dirigent
Borodinov "Knez Igor": Plesovi turskog nomadskog naroda (Kumansko-kipčačka konfederacija X-XIII vijek)
Ovako umiru ljubavnici
U dvorani Planinskoga Kralja
Božanska muzika Johana Pahlbela
Inspirisano Vergilijevim Georgikama: Disati u pauzama
Morgonstemning
Åkerfeldt
Poets and Madmen
Doma
Rock and fuckin' Roll
Multiple Frequency Orgasm
หินอวกาศ
Vàli: Kamen i kora
Sjećam se.., sjećam se velikih podzemnih jezera
Kako Serebrier (najbolje) čuje
Sve zbog čega volim Fedosejeva
Рассказ царевича Календера ili o orgazmu i porijeklu priča
Meta
A Natural Disaster
Totentanz
Koncert koji traje 36:26
Genij ubice i rasiste vs. Balada o tužnom Vargu

Memories
Distorzirani kauboji feat 18 godina stara progresija
Jedan je (Met)
Black Sun
Otkriće (hvala Antoanu :-)
Sam
Sirovina (mojim prijateljima, kažu da se rastajemo)
Suza u noći
Koja je tajna našeg srca, žalosti?
Motion in (e)motion
Vrijeme
Mejah sav
Srce gdje nema zašiješ
Zamjenjiva kategorija
Filozofsko ništa konkretno je svašta
1993.
...
Sada...
Malo više "pozajmiš" od melodijske teme Bonfae, malo "pozajmiš" od Stingovog načina pjevanja i dobiješ pjesmu na vrhu top listi svijeta. No, majstorstvo je to uklopiti na ovaj način. Aranžmanski je besprijekorno.
Muzika
Večeras..., večeras nemam dodati niti oduzeti išta onome/od onoga što gospodin K-Rino reče
Jedno od najljepših orkestarskih velikih djela i jedan od najljepših baleta ikada
Sjetih se... dobra je.
Noćas imam reći ono što su Barbier i Carré rekli u libretu za Gounodovu veliku operu Faust.
Lagano i C oštri
”Kada postanem Sunce, zasjaću život u srca ljudi.”
Mir ili kako ga je čuo Satie
Mislila sam pisati tekst o tome kako je ministar finansija SR Njemačke poručio Britancima kako će se, prije ili kasnije, morati odreći svoje prešs funte u korist €ura, al' se odlučih za ljubav na AC/DC način ;-)
Sestre milosrdnice;-)
Godina od derneka prođe:-)))
§
Notni zapis
Umjetnosti
Strpljenje
Fortune Plango Vulnera
Oh, dear! Ooh, Buckethead!
Baš odgovara;-)
Vrata
Irska tradicionalna (volim ovu pjesmu...)
Opeth opet i ostalo... po mom izboru.
Ramazan Mubarek Olsun
Cover
Tagovi: LJUBAV, MUZIKA i još jedan (nepostojeći tag) ŽIVOT...
Vanredno bolja od originalne
Mubarek dan
Jedno od najljepših orkestarskih velikih djela i jedan od najljepših baleta ikada
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
Notni zapis
Umjetnosti
Tagovi: LJUBAV, MUZIKA i još jedan (nepostojeći tag) ŽIVOT...
Uspon filma, uspon fašizma
Dilema
Misterija osmijeha
Zima
Umjetnost

POŠAST GLOBALIZACIJE
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
"Samo je loša vijest dobra vijest"
"Antisemitizam u Sarajevu"
"Evropo, jebem ti mater zbog izbjeglica!"
Razrušeni ljudi
Zelena Angela
Pax Romana
Ćuti!!!
Ko je čovjek lijevo? Rođen 1923., nije umro. Tito i on su, zapravo, istoga i etničkog i nacionalnog porijekla. Ali, nemoj da vas zbunjuje zadnji podatak, riječ je o mome zaključku, više - manje neprovjerljivom.
Zavjera u praksi: Hvala Bogu što se ne rodih u Americi! 999 - E, da, to je i ZLO i NAOPAKO.
Ko nam je dao PRAVO (izbora)?
Rašomon: Nacija, etnička pripadnost, religija
Rat
No comment
Lijek
Preporučujem: KOLAPS
Mejnstrim mediji ćutali
Stara *urva Evropa.
Joseph Aloisius Ratzinger aka Benedictus PP. XVI & Kuba
Počeo je... nastavak. (A kad je uopšte stalo?)
Od špijuna preko novinskih agencija do jedinstvene informacijske slike cijelog svijeta
Večeras..., večeras nemam dodati niti oduzeti išta onome/od onoga što gospodin K-Rino reče
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
Unija (od kasnog latinskog 'unio'; 'union' značenja JEDINSTVO /od izvornog latinskog 'unus' značenja JEDNO)
SOPA i PIPA ili Hollywood vs. Silikonska dolina prema tumačenju Obame
Svevidjeće oko
Po*izd u crtama
Neko bolestan, neko terorista!!!
Benedictus PP. XVI: STOP UNHATE!
Panevropa
Uživaj kapitalizam!
Anonymvs
O savremenim britanskim krstašima i "svetom" Ólafru Haraldssonu
Dešava se
(ANALIZA MOJE SRAMOTE) Svakih 10 sekundi...
Bruto nacionalna sreća
QI.B.8.01.
Bijela pčela
EU namjerava zabraniti distribuciju i prodaju ljekovitog bilja, te alternativnu medicinu
Kad nema novih, a ono može sa starih... munara;-)
Prvi spermatozoidi sisara proizvedeni u laboratoriji
Legalno pišanje po ljudskim pravima
Lajički, k’o dobar đak Obama
Misao dana
Kako to radi Novi Svjetski Poredak: Revolucije (krvi) na izvoz!
Dinastija, uvijek i zauvijek!
OBAMA...
Mislite li da postoji suštinska razlika između poretka EU i nekadašnjeg SSSR-a?
Pobunite se već jednom!
Bio sam nekad BIO!
Ekumenizam
Sistem vrijednosti
Jedna valuta – jedan poredak
Virtualna Zemlja
Izmišljena vrijednost će svakako pući poput balona od sapunice
Dan LJUDSKIH? prava
Sapunica “WikiLeaks”
Koncepti
Krojači stvarnosti
Plemenito neistinito
Revolucija
Vladavina naroda. Eki?!
Entropija

Čitam...

Bili...
297106

Powered by Blogger.ba