Rat oduvijek
I
U našem je koraku
trideset dobrih oluja
provjerenih ispod
vlastite kože.
To i nešto godina viška
učine da prošlost postane svjetlost,
otkrivajući sadržaj
u slijedećem mraku.
II
Nije čudno što se riječima
započinju ratovi:
Sveštenik na opelu poziva
u društvo pravednika,
dok pas razvlači ljudsku kost
umočenu u zgarište
zapaljenog doma.
III
Neke godine prođoše
u olakšanju i tremi
još jedne izgradnje.
Ne prestadosmo sretati
pravednika koji nema
i ne prestadosmo gledati
prisvajatelje
tuđega zalogaja.
IV
Nije me briga, okreni glavu,
svoja posla gledaj,
zaboravi i ovo;
Samo su naši domovi
ostali države naše,
ako pusti nisu
i ako nisu rasturene.
V
Dolazi novo doba,
u njemu svaka generacija vidi
virtualizaciju sada,
petparačja more;
u njima svoje slike
namještenih lijepo tužnih ljudi.
Za pravednicima žudimo i ćutke žalimo
što ih i dalje
pretvaramo u lude.
VI
Na prvi stih rimskoga šest
(iza kojeg valja mrijeti il' ostati)
obične se kače riječi
što zaista pokreću
rat oduvijek:
Čovjek nije stvoren da bude dio
drevne i skupe
muzejske zbirke.
