va§IONia

06.08.2018.

Zapravo starost



Ako bi uzeo/la da kopaš*, koliko bi trebalo da iskopaš** do dna?

(ili do površine, stvar je perspektive)
__________________

*kvalitet materijala: gasovi, fluidi, čvrsto
**mjerne jedinice: vrijeme, kubni metri


05.08.2018.

Glava Treća: Osvjetljavanje






Tri sloja prostora
na mjestu vremena
i milje drame iza pragova
kuće što se ponavlja.
Sunce u meni nije izlazilo
mojom zaslugom,
osvjetljenje je tu
bivalo i čekalo.

U pozorištu
kulise gore,
jara raskošno
zakrivljuje lutke.
Scena skreće pažnju s razgovora
tri ponovljene desne ruke:
- Ja sam tebi,
- Ti si meni,
(mi smo, ja sam sebi nama)
učinila puno
(jadna jedna riječ za rimu).

Da svjetlo pitam,
šta je ono,
dok ponavlja me
tu na pragu;
dok svjetlo pitam
ja sam prizma
što lomi stvarnost
po neodređenom kroju.


31.07.2018.

Glava Druga: Progon






Stvari bi se odbijale od mene
u ovome tijelu;
znam, to bilo je zbog velikog polja
otvorenog oko grla.
Pod prijatnim suncem takvih ljeta
curilo bi,
pa bi dani izmicali kroz trenutke
sasvim sporo.

A onda su sve upornije i duže
stupale gorde, oštre matematike
uzdahe bušeći na okrajke,
umrežavajući polje u dlake.
Probala sam s cvjetovima na kavezu,
podražavala emitovanje u dobroćudne kutke,
no ovaj svijet tražio je ugovoreni jezik
i dobio - urlanje.

Tada sam te srela
odbjeglog u nabijeđene simbole;
ipak si to bio ti i njušio moju strašnu tajnu,
važnu za jednog od uplašenijih tebe.
Podsmješljivo na javi,
zapanjeno u osami pisao si na panju:
Sic est in fatis, sapere aude,
i, evo, činimo,
emitujemo.

Ispod drveta to bješe,
(sub rosa, sub rosa)
nad jezgrom, nad magmom, nad stijenama i zemljom.
Poznajemo se, ali se polja naša
neprirodno vole;
sapere aude drugi dijelu mene.


28.07.2018.

Glava Prva: Suša



Stupovi su nastali od vojnika
i danas ih je na svim stranama Zemlje,
a ja tražim mladića
s kojim sam se probudila
u izboranoj pustinji
da ga i ovaj put pokušam nagovarati
da gradimo lukove
i providne svodove
nad mjestima gdje su ljudima
i nama,
posebno nama,
podrezana krila
do korijena.

To je najstarija slika
koje se sjećam
do sada,
to je,
ako svoj ljudski položaj zanemarim,
nešto što dolazi
i za što se spremam.
Jer nema jačeg od početka
na nepoznatom tlu,
u nepoznatom tijelu,
pod nepoznatim nebom
i s nepoznatim bolom,
a nepromijenjenom ljubavlju.

Ko si,
znam da si blizu,
i kako odjednom pišeš po svitku
na širokom panju
što ga u pustinji nema?
I što me ne vidiš,
a završili smo ovdje sami,
kao sestra, što se navići na brata mora
i brat, što treba uvidjeti da postoji sestra?

Simboli koje pišeš
ne interesuju me više,
sve o simbolima znam,
zauvijek nedovoljno.
Oni su ono što ti
u njih utiskuješ,
a tebe se sjećam
življe nego sebe.

Da li sam tu rođena kao duh,
nevidljiva, zalutala, nekako zaboravljena?
Zašto ništa ne tražim
osim da se uvjerim
da, evo, postojim.





23.07.2018.

Hatidža





Neka ti je vječni rahmet, tu, sa tvojima.


21.07.2018.

dr. Stevan Vlajković: Jungovo kolektivno nesvjesno (o bajkama, arhetipovima i projekcijama)



Prema jednom službenom popisu iz Vavilona oko 800. god. pre naše ere, zabeleženo je da je broj bogova i viših bića iznosio 65. 000, a Petronius se još tužio da neki gradovi Rimskog carstva imaju više bogova nego stanovnika.

Stoga se »homo faber« Maksa Friša s pravom može da čudi: »Već sam se često pitao šta ljudi zapravo misle kada govore ο doživljaju? Ja sam tehničar, naviknut da stvari vidim onakve kakve jesu. Ja vidim sve ο čemu oni govore, sasvim jasno; nisam zaboga slep. Ja vidim mesec iznad pustinje Tamaulipas — jasnije nego ikad pre, može biti, ali ja vidim jednu odredivu i izračunijivu masu koja kruži oko naše planete, stvar gravitacije, interesantno, ali zašto bi to bio doživljaj? Ja vidim nazupčani hrbat stena, crn pod sjajem mesečine, može biti da on izgleda kao nazupčan hrbat neke praživotinje, ali ja znam: to su stenovite mase verovatno vulkanskog porekla, to bi trebalo ispitati i ustanoviti. Od čega da se bojim? Praživotinja više nema. Zašto da ih uobražavam? Žao mi je, ali ja ne vidim ni okamenjene anđele, niti demone, ja vidim što vidim: erozione oblike kakvi se obično susreću i uz to moju dugačku senku na pesku, ali nikakve aveti. Zbog čega da budemo kao babe? Ja ne vidim niti neki potop, već pesak osvetljen mesečinom i od vetra talasasto uobličen poput vode, što me ne iznenađuje; ja to ne nazivam fantastično već shvatljivo. Ja ne znam kako izgledaju proklete duše; možda kao crne agave u noćnoj pustinji. Ali ono što vidim su agave, biljke koje cvetaju samo jedanput da bi onda uvenule. — Zašto da budemo histerični? Brdo je brdo i onda ako možda pod određenim osvetljenjem izgleda kao nešto drugo, ali to je Sierra Madre Oriental i mi se nalazimo ne u nekom carstvu mrtvih, već u pustinji Tamaulipas, u Meksiku, otprilike 60 milja udaljeni od najbližeg puta, što je istina neugodno, ali zašto bi to bio doživljaj?«


“Jung se, kao što je poznato, bavi uglavnom kulturno-istorijskim oblicima, i to onim koji vremenski leže daleko — stotine i hiljade godina — od nas. Njegov interes je posebno okrenut istoriji starih kultura, istoriji religija, mitologiji, pričama, legendama, bajkama, psihologiji primitivnih i čitavom kulturnom dobru koje nam otkriva etnologija. Površnom poznavaocu Junga ovo deluje kao mističarstvo, religioznost i sl. Iza tog interesa stoje drugi razlozi. On naime polazi od činjenice da su se ovi kulturno-istorijski oblici manifestacije ljudskog duha — za razliku od savremenih — prenašali kroz vekove i milenija isključivo usmenim predanjem. Na taj način, stalnim ponavljanjem, sa njih je otpalo sve lično i subjektivno, a ostalo je samo ono što je opšteljudsko, što je bilo od opšteg interesa, što je odražavalo opšta stremljenja, nadanja, potrebe i strahove. Usmenim predanjem oni su prošli neku vrstu destilacionog procesa, tako da je u njima ostalo samo ono što je suštinsko, što odražava ljudsku psihu u njenim osnovnim, strukturnim elementima. Zato se u njima, kao u koncentrisanim projekcionim poljima duše, najlakše sagledava njena struktura i njeni osnovni determinirajući elementi: psihičke dominante ili arhetipovi.

Kao najbliži primer mogu se uzeti narodne priče i bajke. One su sve do braće Grima živele i održavale se isključivo usmenim predanjem. Prepričavane bezbroj puta, one su morale izgubiti svaku ličnu subjektivnu crtu, jer bi inače izgubile slušaoce. Nikada nije interesantan lični kompleks, ma kako on bio verbalizovan, već onaj sadržaj koji i nas dotiče, koji ima opšte značenje, koji i u nama odzvanja. Makar da su i postale iz fantazije ili doživljaja pojedinca i time prvobitno bile opterećene ličnim sadržajima i subjektivnom obojenošću, one su tokom prepričavanja izgubile tu crtu i poprimile samo one elemente koji su opšte ljudski. Priče i bajke bi se — uz ograničenja koja zahteva svaka paralela — mogle nazvati bestselerima stoleća. Poprimivši opšti karakter one su izražavale najintimnije i najdublje u ljudima, a ne u ovom ili onom čoveku. Otuda one, kao projekciona polja psihe, sadrže strukturne elemente psihičkog. Njihova apsurdnost i iracionalnost trebalo bi i najokorelijem racionalisti da otvori oči, kako bi uvideo da duša nije samo pamet i da duh nije samo intelekt. Sakupljanjem bajki i njihovim objavljivanjem predata je budućim pokoljenjima bogata riznica narodnog blaga, a komparativnom anatomu psihe njen fiksirani preparat. Štampanjem one su skoro neprimetno usahnule da bi se čovek mogao čuditi »apsurdnoj logici« svojih predaka.

U pričama, bajkama, legendama, mitovima, kao i u svim kulturno-istorijskim oblicima duhovnog stvaralaštva, koji kroz duge periode vremena nisu bili fiksirani nego usmeno prenošeni, nalazimo psihičke dominante u vidu tipičnih figura, motiva i situacija. One su prisutne i u današnjim oblicima kulturne i naučne delatnosti, ali (zbog nedostatka »destilacionog efekta« usmene predaje) ne u tako sažetoj meri. Otuda interes Junga za mitologiju, religiju, astrologiju, alhemiju, bajke, legende itd.

— Ako, sledeći ga, bacimo pogled na ta područja i upitamo se koji motiv nalazimo u njima, koji bi smisleno odgovarao našoj, u području nauke naslućivanoj dominanti, onda bi to bio motiv neuglednosti heroja. Kako u religijama, tako i u pričama, bajkama, legendama i mitovima, heroj je uvek onaj sa kim niko ne računa, koji naizgled nema nikakve šanse, koji je prezren a često i ismevan, koji je u prvom momentu nezapažen, koji se drži kao nevažan, sporedan, marginalan. U pričama je to treći, najmlađi sin cara, koji je ne samo neugledan i nespretan, već i priglup i kukavica, nevičan borbi i predmet omalovažavanja. Kao primer može se uzeti priča u kojoj će princezu iz dalekog carstva dobiti za ženu onaj od trojice sinova, koji je pronađe prateći let odapete strele (oružje u medijumu /vazduha = intelekt). I dok prva dvojica snažno odapinju strele, ali se posle dugog traženja u datim pravcima vraćaju praznih ruku, treći nije u stanju ni da čestito barata tim oružjem. Njegova strela pada, uz grohot prisutnih, tek nekoliko koraka od njega — i gle, baš tamo se nalazi otvor u zemlji (nesvesno), kroz koji se on spušta (katabasis!) u susret avanturama (iskušenja, »Quest») da bi najzad našao i princezu (Anima!) i dobro skriveno blago (Sopstvenost!).

Heroj je uvek u početku nezapažen, on se jednostavno previđa. Ako se i zapazi, onda se smatra kao nešto nevažno, nebitno, pa čak i negativno. A ipak on sa tim (od trenutno važećeg stava svesti negativno ocenjenim) osobinama savladava prepreke, rešava zagonetke i pobeđuje da bi postao novi car (i sa sobom doneo nov stav svesti). Heroj dolazi uvek iz neočekivanog ugla i u svojoj prvoj, u odnosu na dominantnu svest ilegalnoj fazi, on je izvrgnut po život opasnim situacijama (zmije napadaju Herakla u kolevci!). On je kao tanana mladica, koju bi svako mogao da zgazi kada je ne bi prevideo i koja se skoro neprimetno razrasta u ponosni hrast da bi na kraju vlastitom krunom krunisao samoga sebe.

»Heroj« može nastati samo od onog što se previđa, što se drži kao nevažno, sporedno, marginalno, neupotrebljivo, što se odbacuje. »Kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla.« Na Istoku je to onaj koji je u toj meri nezapažen da »je manji od najmanjega, a ipak veći od najvećega«.

Kao što je gore spomenuto, psihička dominanta se može naći i u projekcionom polju savremene duhovne delatnosti. Tako ovaj motiv nalazimo i u svakom kriminalnom romanu i to kao crtu koja ga čini interesantnim i privlačnim: dok isleđivanje predstavlja logikom vođeni i u najverovatnijem pravcu uspeha usmereni postupak, na kraju romana nam jedan naoko nevažan, sporedan detalj otvara vrata pravom rešenju. Vrativši se polaznom pitanju možemo reći: Upravo ovo instinktivno saznanje, koje nije nikakva ad hoc izmišljena postavka intelekta već prava mudrost, govori nam da jedna naučna informacija, podatak ili otkriće, ma koliko ono bilo malo, ma koliko stručna publikacija bila samo »prilog doprinosu« ovoj ili onoj temi, ma koliko ono sada izgledalo nevažno, sporedno, marginalno, može možda već sutra da zauzme ključnu poziciju i da otvori vrata sasvim novim spoznajama i horizontima. Ovo instinktivno saznanje nije misao ili osećaj, intuicija ili percepcija, nego sve skupa, jedna vrsta tipičnog ponašanja, shvatanja i delovanja, jedan tip, a pošto se nalazi od pamtiveka u svim oblicima ljudskog stvaralaštva — arhetip.”
(...)
“Jung je arhetipove uočio prvo kod psihotičkih pacijenata za vreme svog rada u psihijatrijskoj klinici Burghelzli u Cirihu. On je zapazio da se mnogi motivi u halucinacijama bolesnika — a posle i u snovima zdravih — poklapaju sa onima iz mitologije. Naravno da je kod toga izgledalo najverovatnije da se radi ο snenoj obradi, ili ο halucinatornoj obradi sadržaja iz sećanja, (i u gornjem primeru navedenog citata može se smatrati da je motiv »marginalnog«, neuglednog heroja, samo varijacija odgojem tj. tradicijom utisnute slike, da se u pozadini razrađene misli krije motiv iz nekad pročitane bajke ο neuglednom carevom sinu koji pobeđuje). Ali Jung je nailazio i na motive kod ljudi, gde je praktički bilo isključeno da bi se oni mogli sećati na nešto što nisu nikada čuli. Tako se npr. jedan neuki pacijent ne može sećati egipatskog mitologema, ο kojemu ga njegova lokalna kulturna sredina (negde u švajcarskim brdima) nikada nije poučila. Teoretski međutim ne može se sa sigurnošću isključiti kriptomnezija, pojava kod koje se ne sećamo nečega što smo ipak nekada čuli ili videli, i zbog toga držimo da je dat sadržaj sasvim nov.

Jedan od slučajeva koji isključuju kriptomneziju, gde ni teoretski nije moguće da se radi ο uticaju odgoja i ličnog iskustva, bio je onaj gde je Jungov pacijent halucinirao takozvani »motiv sunčanog penisa« - iz Sunca, klateći se, visio je penis iz koga je duvao vetar naizmenično na jednu i na drugu stranu i to u istom ritmu kako je pacijent stereotipno okretao glavu levo i desno. Isti motiv Jung je četiri godine kasnije našao u tek tada otkrivenom i publikovanom starogrčkom papirusu u kome je opisan jedan mitraistički ritual.

Motivi, dakle, mogu da i autohtono izrastaju u mana bez uticaja ličnog iskustva. Oni (tj. njima podležuća dispozicija za stvaranje sličnih i istih motiva: arhetipovi) su apriorni faktori našeg psihičkog funkcionisanja u istom smislu kao i instinkti. Ovi zadnji se ne moraju prenositi poučavanjem niti sticati iskustvom. Ptica će graditi gnezdo i kada je od rođenja izolovana od drugih. Arhetipovi su determinante kao i instinkti, ali sagledane u psihičkoj dimenziji. Što ih Jung ne naziva instinktima leži u konzekventnosti strogog empiričara, koji iskustvom nije ovlašten da pojavu u psihičkoj sferi identifikuje sa onom iz biološke. On samo konstatuje da se arhetipovi ponašaju u oblasti psihičkog kao instinkti u biološkom. Verovatno su oni vezani uz naslednom osnovom određeno funkcionisanje mozga i nervnog sistema uopšte. Kao što je funkcija oka nasledno određena pre svakog individualnog iskustva na širinu »optičkog spektra« u nizu elektromagnetskih talasa raznih frekvencija, a akt viđenja određen ne samo objektom već i tom naslednom osnovom, tako je i npr. doživljaj »majka« i njegov smisao određen ne samo konkretnim objektom majke, već i arhetipom majke. I kao što bi oko, da ima svoju svest, registrovanje talasnih dužina od 4000 do 7500 Angstrema označilo kao akt najveće smislenosti i bilo svesno toga tek iskustvom tame, a kad bi mu u procesu iskustva bile pružene frekvencije samo od 6000 do 7500 A doživelo to kao izvor smetnji i »kompleksa«, tako i čovek označava doživljaj »majka« kao duboko smisaoni, biva tog svestan tek zapažanjem »nemajke« (negativne majke, »maćehe«, »veštice«), a »kompleks majke« doživljava tek kroz individualna neadekvatna iskustva sa konkretnom majkom.

Ovde je izvršen pokušaj skiciranja jednog aspekta arhetipa, i to onog koji je za psihologa još od najmanje relevantnosti, a koji, međutim, tako nam izgleda, biološki orijentisanima uključujući tu i samog autora kao lekara, pruža najlakši pristup ovoj oblasti. Ne ulazeći u druge aspekte ne možemo napustiti temu a da ne naglasimo da pojam arhetipa uključuje u sebi i afektivnu komponentu najveće snage i brizantnosti (razornosti). Sa tom napomenom unapred se isključuje mogućnost da se u njima sagledavaju neke vrste »čistih« kategorija mišljenja, što bi značilo napuštanje domena empirijske psihologije.

Dok je pojam »kompleks« — uveden u modernu psihologiju takođe od Junga — danas već opšteprihvaćen i toliko popularan da se psihoterapeutu često stavljaju zahtevi da ga, poput hirurga, iz pacijenta jednostavno odstrani, pojam arhetipa ostao je u pozadini, u istoj meri u kojoj arhetipovi zaista stoje u pozadini svakog kompleksa. Razlog zašto su oni teško prihvatljivi leži u njihovoj apriornosti i determinantnosti. Ovo na prvi pogled daje utisak da je čovek za sva vremena determinisan i fiksiran njemu nesvesnim snagama, kao što je životinja determinisana instinktima. Utisak je tim snažniji što se u svim delima Junga uglavnom govori ο snagama nesvesnog psihičkog života, zbog čega se lako previđa, ne toliko opširno obrađena ali isto toliko naglašena, uloga svesti kao dinamičnog i razvojnog faktora. Jer ma koliko arhetipovi bili večite determinante koje nas određuju, svest već samim njihovim sagledavanjem unosi promenu u ovom odnosu. Ona igra istu ulogu i u kontaktu sa spoljašnjom stvarnošću, zbog čega se ovaj spoljni odnos može uzeti kao paralela koja odražava i unutrašnji.

Čovek je i u spoljašnjem svetu »određen« činjenicama, pojavama i prirodnim zakonima. Uočavanjem i otkrivanjem tih zakona on i ovladava njima. Izgleda nam da on to čini na tri načina, da u tom ovladavanju ispoljava tri tipa ponašanja: Ako ih sagleda kao negativne (u njihovom negativnom aspektu), a nije u mogućnosti da ih izmeni, on se čuva i izbegava njihova destruktivna dejstva. U medicini on otkriva uzročnike zaraznih bolesti i ukoliko ih ne može savladati, on se ograničava na preventivu. Pred spoljašnjim faktorima koji se momentalno prikazuju kao nesavladivo zlo, on se ponaša kao prepredeni Odisej pred sirenama preduzimajući sve mere da bi im izbegao. U drugom slučaju, ako pojave i prirodne zakone uočava u njihovom pozitivnom aspektu, on ih »otima« prirodi i koristi ih za svoje dobro. Koristeći prvi zakon termodinamike on stvara parnu mašinu, koristeći zakon ο prelamanju svetlosti on pronalazi mikroskop itd. Ovde se čovek ponaša kao Prometej, otimajući ono što pripada »bogovima«.

Potpuno ovladavanje prirode postiže se tek primenom jednog zakona protiv drugog, korišćenjem jedne pojave protiv druge — a u svoju korist. Primenom fizičkog zakona akcije i reakcije (reaktivni motor) savlađuje se zakon gravitacije; primenom jedne vrste organizama (penicilin) protiv drugih (uzročnika bolesti) nadvladavaju se ovi zadnji itd. Tek ovim načinom on postaje pravi gospodar prirode, on je heroj, spasilac, oslobodilac, kao Perzej koji koristeći štit Atine i ubija Meduzu. Postoje još mnoge prirodne pojave gde se još nalazimo u »stadiju Odiseja«. Od vulkanske aktivnosti možemo se za sada samo skloniti. Korišćenjem vulkanske topline mi bismo izvršili malo prometejsko delo, ali tek uz potrebnu tehnologiju koja bi isključila sva negativna dejstva (»Meduze« koja sve oko sebe okamenjuje) mi bismo potpuno ovladali pojavom i mogli bismo sami bušiti »vulkane« koristeći neiscrpni izvor energije.

Ali kakav je naš odnos prema unutrašnjim, psihičkim snagama, faktorima i determinantama? Jung postavlja zahtev da se oni prvo uoče, jer njihovo svesno sagledavanje dovodi do izmena unutrašnje konstelacije i do pozitivnog razvoja ličnosti. Ako je još kome dato da kao Perzej savlada »negativni aspekt ženskog principa«, koji sve živo fiksira u nepromenljive oblike, oslobodiće u sebi Pegaza: upravo onu »krilatu« dinamičnu snagu smisaonog elana, koja svakom neurotičaru nedostaje. Ovo uočavanje, svesno sagledavanje i »hvatanje ukoštac«, tj. doživljavanje unutrašnjih sadržaja, ne može se ograničiti samo na jednu dominantu izraženu u motivu kralja Edipa. Kao što biologija poznaje ne samo jedan već mnoge instinkte, tako i u psihičkom deluju mnoge dominante. Nediferenciranoj svesti naših davnih predaka ovo je izgledalo kao da je duša razapeta u prostoru dejstvovanja tih tajanstvenih sila, zbog čega je ona ovu razapetost sagledavala napolju u isto tako tajanstvenom prostoru neba i nebeskih tela. Iz ovog stava proizišla astrologija može se danas definisati kao u nebo projektovana psihologija naših predaka.”
(...)
“Pošto bajke odbacuje kao besmislice, radini Evropejac se mora susresti sa vlastitom kolektivnom senkom, kako bi sagledao nesvesni aspekt svoje »lenjosti«. On se mora suočiti sa kulturama Afrike i Azije, gde lenjost predstavlja svestan, od društva prihvaćen, legitiman »akt«. Tamo će moći da sagleda kako lenjost ima izvanredno pozitivnih, nadasve smisaonih strana i da se upravo za radinog kreativnost skriva u lenjosti. Suprotni je put i obrnuta projekcija senke domoroca iz Afrike ili budiste iz Azije, koji u radinosti vidi ilegalno zadiranje u harmoniju prirode i izvor sveg »zla«. Evropejac je za njega utoliko zao, ukoliko je uvek nečim zaposlen, stalno se negde »gura«, uvek nešto radi, menja, izmenjuje i izopačava prirodu — na vlastitu štetu. Jer sav taj spoljašnji svet nije drugo do »Maja«, Čisti privid, na kome nije vredno lomiti koplja. Njegova kreativnost se krije u radinosti koju prezire.

Projektovanje na ljude izgleda da je vezano samo uz današnji stupanj svesti. U počecima svog razvoja svest nije ni na ostalim objektima, pa i onim iz mrtve prirode, razlikovala objekt od sadržaja svoje psihe. Kamen ili drvo, šuma i životinje, kiša ili grom, nisu predstavljali samo stvari i zbivanja u »objektivnoj slici sveta« kao što je naša, već su bili prožeti projektovanim sadržajima psihičkog, — »produhovljeni«. Na dugom putu razvoja svesti čovek je materijalnu stvarnost postepeno odelio od svojih subjektivnih faktora kako bi je sagledao u njenoj goloj objektivnosti. Difuzna, nefokusirana svest »primitivca«, međutim, nije u stanju izvršiti diferencijaciju u ovom odnosu. Otuda on prilazi stvarima sa drugim pretpostavkama. Njegovo mišljenje je isto tako logičko kao i naše, samo su premise zaključaka različite.

Ako drvo predstavlja ne samo svrsishodan objekt od koga se pravi građevinski materijal, gorivo, celuloza itd., čiji plodovi služe ishrani i koji poseduje određena biohemijska i fizikalna svojstva, već i biće koje donosi život, prožeto snagom jačom od čoveka, iz koga na tajanstveni način zrači i dejstvuje »Mana«, — ako je ono »drvo života«, tada su zaključci »primitivnog«, koji iz ovih premisa slede, besprekorno logični a ponašanje adekvatno. Ne zalazeći u pitanje zašto je baš određeno stablo »drvo života«, a ne bilo koje, ne dodirujući mnoga druga pitanja koja bi nas odvela u psihologiju »primitivnih«, ostaćemo pri Jungovoj postavci da projektovanje psihičkog u ranim fazama razvitka svesti daje utisak kao da je duša razasuta po stvarima spoljašnjeg sveta. Psiha se nalazi i sagledava u objektima spoljašnjeg realiteta, počev od planeta i zvezda do zrna prosa, i od blistavog ali »sterilnog« zrna bisera do prljavog »stvaralačkog« blata i đubreta. (Aristotel je još držao da se pacovi mogu rađati iz đubreta).

Isto tako, ne može se na ovom mestu ući u analizu činjenice da projekcija obuhvata kako konkretne tako i apstraktne sadržaje svesti. Bitno u ovoj koncepciji je mogućnost da se razvoj svesti sagleda u jednom posebnom aspektu, naime kao vekovni proces »vraćanja«, skidanja projekcija, kao stalno nastojanje čoveka da prirodu očisti od primesa u njoj projektovanog psihičkog i da je vidi u njenoj čistoj objektivnosti. Astrologija se tada prikazuje kao u nebo projektovana slika duše, čije skidanje ima za posledicu nastanak astronomije. Najtamnija tačka u mračnom srednjem veku, ta nelogična, iracionalna mistična, apsurdna alhemija, nedostojna duha jednog Rogera Bacona, ta infantilna fantazmagorija mračnih kreatura, koja nam izmamljuje nadmoćni osmeh prezrenja ili nas goni da je u nedoumici proglasimo kao nevažnu, mada je vladala više od jednog milenijuma, — otkriva se tada kao u materiju projektovano bavljenje sa psihičkim faktorima, kao traženje i nalaženje psihičkih procesa u retortama.

Pa čak i ime »sluškinja teologije«, koje deli sa filozofijom srednjega veka, ispostavlja se psihološki kao utoliko ispravno ukoliko i danas svaka kućna pomoćnica predstavlja u izvesnom smislu nesvesnu psihologiju domaćice. Jung se intenzivno bavio istraživanjem alhemije nalazeći upravo u njenim hemijskim i fizikalnim apsurdnostima psihološke istine. Ako se isključi specijalni odnos alhemije prema tada vladajućem stavu svesti (crkva), mogla bi se postaviti pojednostavljena formula prema kojoj bi alhemija minus hemija bila jednaka psihologiji nesvesnog.

Skidanje projekcija, oslobađanje objektivno datog od nesvesnih psihičkih primesa predstavlja sekularan proces koji ujedno reflektuje i istoriju razvoja svesti. On postiže svoju kulminaciju u doba racionalizma i prosvetiteljstva sa zahtevom da se iz stvarnosti istera sve natprirodno, mistično, nestvarno i nepostojeće. Ono što je ostalo i posle ovog zahteva uklonjeno je i temeljito pročišćeno naglim razvojem prirodnih nauka i egzaktnošću eksperimenta. Kao posle vekovnog magnovenja priroda se najzad pojavila u svojoj goloj stvarnosti, objektivisana, »obezduhovljena«, očišćena od sveg subjektivnog. Najzad smo sagledali objektivnu sliku sveta. Nebo ne skriva više bogove, svece i anđele, konstelacije i tajanstvene sile koje utiču na sudbinu pojedinca, već stoji gluvo i nemo kao slika rasutih atoma u prostoru. Po šumama ne lutaju panovi i vukodlaci, a vile, veštice i druga bića nestali su bez traga. U kamen projektujemo retko i to tek za trenutak, ako nam pod uticajem snažnog afekta padne (za sekund) nivo svesti, kada se spotaknemo na njega i opsujemo ga. Na vrhovima brda ne vladaju više bogovi i polubogovi, već određena tačno registrovana temperatura, vlaga i barometarski pritisak, a u podzemlju ne leže Titani i ne teče reka Stiks, već leže geološki slojevi i teče petrolej.

Prema jednom službenom popisu iz Vavilona oko 800. god. pre naše ere, zabeleženo je da je broj bogova i viših bića iznosio 65. 000, a Petronius se još tužio da neki gradovi Rimskog carstva imaju više bogova nego stanovnika. Šta je sa svim tim psihičkim sadržajima, koji su postepeno u jednom dugom istorijskom procesu proterani iz svesti? Jung zaključuje da je nesvesno moralo biti otkriveno i to upravo u vremenu kada je u tako velikoj meri izvršena objektivizacija prirode. Svi ti projektovani sadržaji vratili su se čoveku kao njegovo vlasništvo, da bi ih u sebi počeo otkrivati kao psihičke faktore, tendencije, porive, nagone, impulse, komplekse, arhetipove itd.

Dubinska psihologija se morala roditi. Neurotičar danas ne može da govori ο tome da mu je veštica sela na grudi i ne da mu da diše, već saznaje od lekara da boluje od »efort sindroma« i psihosomatskih smetnji. Pacijentkinja, ako je »U obrazu bl'jeda i potmula«, ne može se danas tužiti da je noću »na meke dušeke« posećuje zmaj, već će kroz analizu saznati sa kim to ona u nesvesnom provodi vreme na mekim dušecima, tj. koji je kompleks unutrašnjih sadržaja muči. Sa ovog stanovišta projekcija se ispostavlja kao naknadno uočavanje stanja, koje se menja procesom sukcesivnih akata introjekcije. Čovek vraća sebi sve ono što je posudio prirodi.”


18.07.2018.

Vid






Eva je imala problem sa granicama. Sanjala je san, počinjala je prepričavanje ne bivši sigurna da li je baš bio to, i uz rub kapljice na pozadini sasvim nestvarno pojačanog zelenila vidjela malene istraživače u odbljescima dijelova molekula koji su se vrišteći otimali da se oslobode od stiska velike sile što ih drži na okupu. Tu bi vrijeme teklo izrazito brzo kako i inače teče kod malih stvari, ali je blizina i jasnost scene Evi akcentirala bar na hiljade strašnih unutrašnjih pokušaja da kap ode u novo, neistraženo stanište.

Ponekad bi se zaboravljala, pa bi prepričavanju dodavala sasvim nejasan dio u kojem je glavni protagonista život vilinskog konjica od jednoga dana što je za sobom vukao tamno isparenje, baš iznad svjetlucavih krila. Gizdavo je vukao svoju smrt pokazujući joj bezbrižnost postojanja, toliko zavodljivu da se nije jednom desilo da ova zaboravi svoju ulogu u trenutku previše.

Toga dana Eva je posmatrala umjetnika što je sjedio pred spuštenim nebom opruženih ruku na koljenima, tako da mu zapešća bivaju tačke spajanja. Pratila je njegov nagon prefarbavanja neba u vlastito stanje i znala je da neće na dobro izaći nakon dvadesetak sati pošto će on sjediti tako tu. Evino oko imalo je obzorje osim fokusa koji je pokrivao horizont, pa je negdje usred priče o vilinskom konjicu vidjela kako slikar apatično čupa kosu, nezadovoljan nebom koje je proizveo.

Imala je ozbiljan problem sa granicama, tačkama, dubinom i spiralnim nezavršecima. Tako joj se u prepričavanju pojavljivao čovjek u togi sa viskom, koji je pomjerao mjesta iznicanja velikih građevina. Njegovi zidovi bili su pravi prema poravnanjima, a uglovi su sjekli svemir ili ga zakrivljivali lukovima. Građevine čovjeka s togom imale su beskorisne rupe na upadljivim mjestima. Ti duboki crni krugovi nisu skrivani i to je nerviralo, osim kada se zabavljala mišlju da će kroz njih, jednoga dana, biti provučene sajle koje će ogromna zdanja od bijelog kamena pretvoriti u prikolice za ptice koje lete.

Eva je viđala stvari u svojoj svakodnevnoj tami, gotovo da je čula linije, umnožavanje sfera, vrćenje spirala i topot tački. U svome potencijalu izvanjski nerođenog izgleda svijeta, Eva je patila samo ponekad. Kada bi shvatila, a otkrivala je to često, da ni slijepi kao ona nisu doživjeli tu njenu veličanstvenu ljepotu iako bi im zaista, zaista vjerovala na riječ da su pažljivo gazili, nesigurno kao po vodi, usred veličanstvenosti neke drugačije ljepote.


14.07.2018.

~•~






06.07.2018.

Postanci






sve je u silama odluke
one se bore u kaplji vode
strašne sile: ostati ili otići u novo
prijatelju,
neka ove riječi povuku planete na tvoju stranu

uvijek a bilo gdje, i to je jedini znak prostora
hrvamo se s neobjašnjivim
poneko polagano i mazno, gotovo ljubavnički
poneko otvoreno i strasno, psujući
a neko posmatra i čeka
ustuknuvši od ogledanja u zaboravu

nekoga gurnu s litice i on ode u let
a neko skoči, i ode u pad
sve između je fino tkanje namjere, prostora i discipline
prijatelju,
očiglednosti zahtijevaju da budu zadovoljene i poštovane
ne zaboravi to

gdje je svijest, tu je neminovno stanište kulture
jedna slavi Postanke
druga slavi Nestanke
i nije mir između kad se one sukobe
podjednakih snaga
nego kad se osjećajem vapi da Počeci nastave
a to je tako malo

zato neki pokreti bivaju dosanjani
i neke misli iz vremešnih knjiga bivaju dovršene u nijemosti čitatelja;
obilja većeg ja ne vidjeh
od puteva između trenutaka

na kraju ovog pisma,
pod sferama svakorodnog svjetla
što ga nijansiramo kvalitetom naših trenutaka,
želim ti reći da milujem tvoje postojanje
i to je ono čime jedino
u tebe mogu ući


26.06.2018.

Pripovjedač






24.06.2018.

ibid. - priče o fizici






Osjećam prostor. To je ehoizirano, gdje ne prestaje jedna misao upletena u sinhronitet i začinjena disharmonijom koju bi na tim mjestima odredio veliki majstor: Moguće znači da je sve moguće i drugačije ga se ne može objasniti.

Ono čega se sjećam i gdje putujem unazad, unaprijed, ujedno, u jedno.. A stojim, dok protiče, jer i kad sam usred struje prepoznajem odsjaj na detalju koji je vjerovatno samo meni bio bitan, pamtljiv, važan - znak; i on je duboko intiman, nedjeljiv za objavljivanje uokvireno velikim riječima.

Ove kuće su žive, ne postoje mrtve stvari. Ono što nema volje za samopokretanjem duže traje da očuva konture priče, jer se dijete može voditi samo donekle u bljesak, u neviđeno.

Prostor je neviđeno.

A poznato, jer nastavljam pod imenom; pa se vrijeme, s vremena na vrijeme, prilagođava, uglavnom me čekajući, jer puno putujem s istog mjesta na isto mjesto.

Osjećam prostor, živo i obnavljajuće sada u kojem misli utaču jedne u druge od istih sastojaka tvoreći čudovišta i vile, najčešće s toliko nanosekundičnih transformacija da je tu stvar najlakše anestezirati. Kao ono što se podrazumijeva i o čemu se, stoga, ne govori.

Najmanje se govori o onome što svi nekako znamo, a svi, ponovo, znamo da prenošenje nije toliko savršeno, niti je toliko efikasno. Možda i žalim što najmanje govorimo o onome što svi nekako znamo. Nedostaje mi to, a ako mi nedostaje znači da je tako bilo?

Ako bih trebala opisati prostor: Evo ga. Ako bih trebala dati više poznatih detalja, ušla bih u vas, a to ne mogu. Vjerovatno ni ne želim. Zato čujem krajeve rečenica kada tačka visi, naravno unekoliko odaljena od prethodnog sadržaja, i čini veoma važne stvari neodređenima iako mogu, bar do pred sami kraj, biti saopštene izrazito sigurnim riječima.

Ne mislim, osjećam prostor u kojem nešto što nisam ja sa svojim specifičnim kvalitetom dolazi do mene i uglavnom pomiluje opnu tako tanku, da već prevaljeni trenutak kaže da je nije ni bilo. Da sam to ja, oduvijek, sa tim novim kvalitetom. I zapravo, tačno je, novo ne postoji, osim ako ne dobije novo ime iz Usta Riječi.

Vrijeme je za spavanje.


23.06.2018.

R.I.P. Vinnie Paul Abbott







22.06.2018.

Velika godina



Ovo je još jedan razgovor gdje mnoštvo leptira sinhronizovano čini jednu tajanstvenu stvar u vazduhu. Vazduh, sav od duha.

Vjerujem da imamo pogrešnu predodžbu o tajni. Ona nije sa žutih stranica, jer mene i vas, mnoge od nas, žute stranice zapravo i ne zanimaju. Tajanstveno je ono što znamo, ali ne znamo kako to znamo.

I onda se na titravom etru nad poljanom rasprostrla manja, rekli bi ista takva poljana. Pridržavana u ravni, njihala se zavodljivo, poput najtanje svile na vjetru koji umire. Jedan od najvažnijih sastojaka lijepog je sporost, puštanje vremena da teče kao da ga neće nestati. I u toj pravoj poljani lice je odlazilo sa glave u punoj, dugotrajajućoj kružnici, ako bi trebalo opisati slikom sve one kutke i detalje u koje se lice zagledalo.
Savršenost je moć širenja koja ne prestaje. Širi i iluminira. Osvjetljavajući stvari kao radoznalost, nalazeći u sebi zadovoljstvo da budu otkrivene, kvarkovi tih stvari se bude i budu.
Lice će se možda vratiti na mjesto za Veliku godinu, a možda i nema tih pompeznih incidenata koji bi obilježili cikluse. Ne znam.

Ovo je još jedan razgovor pod planetama, rezoniranje u vibracijama dešavanja, kada zvukovi muziciraju, izvjesno prisutni i neizvjesno nagoviješteni.

Čovjek u suglasju samo bi plutao. Šireći se tragom iluminiranja.





19.06.2018.

Banjaluka, 19. juni 2018.



Ja vjerujem
da će Upravljač osedlati
Princip neodređenosti,
što će onda pojesti
sve nabore
vaših zastora mraka,
a pod svjetlošću skameniti
svako vaše
umorstvo etike.

Ljudi s mišijim očima,
ja vjerujem

u strpljenje u vremenu,
u eksploziju sinkroniciteta
u svim dobima odjednom,
i vidim da su se na vas sručile
cigle stida
dok otpadaju vam
prišiveni obrazi.

Ja vjerujem
da oprašta vam
onaj kojeg ste brisali,
a to
i samo to
nećete podnijeti.





13.06.2018.

Počelo je!



UK, Anglosaksonci, mnogo vas volim (ovaj put).
✊🏼



Noviji postovi | Stariji postovi


PROZA I POEZIJA
Lirika o ljubavi
Koščej Besmrtni
Sarabanda
In quo totum continetur
Svijet na ruševinama budućnosti
Skica za moja življenja
Priča
Magija
On i žena
Grim majstor
Ovdje, po našoj glavi
Eter
Svađe vremenà
Caturaṅga (चतुरङ्ग)
Jezgro
Žurba i kalabaš lula
On nema ime
Keridven
Ustakljeni mrak
Sve
Neka ulica
"Poezija Magla: Fetiš (šššššššš)"
"Anthem for Minorities: Kažu da smo budale"
"Crno u vrećama"
"Mythic Fantasy tour"
"Čuvari"
"Rock 'n' Roll"
"Mrijestilište"
"Horizont događaja"
"Homage: Weird Tales Heavy Metal Generation"
"Da li jesam?"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Unus mundus"
"Marija koja priča"
"Epilogna stvarnost"
"Ušivanje"
"Adagio za lutku"
"Nešto vremena u sobici"
"Sakupljač misli"
"Premotano na kraj"
"Pismo"
"Tref dama"
"Pod drvetom"
Dirigent
Reciklirani traktat o kosmogoniji
Ništenje
Uhvaćene vode
ༀམཎིཔདྨེཧཱུྃ།
Pjesma iz Burana
N-ta
Neshvaćene riječi
Digitalne tvari
O prirodi (stvari)
Protokoli
Mjesto odakle dolaze pitanja
Meta
Ona je ja
Dolazi sve što treba
Nad(ri)čovjek
Svemirska buka
Razrušeni ljudi
Koncert koji traje 36:26
Ogled o smislu
Bez premca (once again)
Blues
Gornja brada
Sofija
Kameni junak
Koja riječ?
Muzika
Zelena Angela
Biblioteka
Usud blagosti
Igra
Moja bijesna cura
Stvaranje cvijeća
Sam
Volja
Uzrečica
Mladi ja
Epitaf mome pjesniku
Riječi za nepotentan mit
Broj dana rođenja
Suza u noći
Grad
Oči su od Oca
Koja je tajna našeg srca, žalosti?
Traktat
Priča počinje kao nedovršena rečenica.
Jeanne d'Arc
Pisanje
Iz suze
Vrijeme
Stopa ode
Intro
Crkva sv. Đorđa
Naša
Grijeh kiša
Srce gdje nema zašiješ
Riječ
Zamjenjiva kategorija
Ona koja svjedoči
Moneov kist
Ono što širi
Učim
Klupe čekanja
Upišimo odgovor
Frekvencija
Bosanska
Jednostavno.
Lagano putovanje
Susret
Bedem
Dlanovi i rosa
Ženska
Vrijeme i bjelina
§
Notni zapis
Polagano
Molitva za ženu
Rađanje
Majčin telal
Svijet odgovora
˛˛~°°°~¸¸
Za novih par sijedih
Solo para siempre
Starcu
Et in Arcadia ego
Jednoj od svih, svakoj od jednih
Elegija o smrti mašte
Čeznem te flamenko
Soba misli
Unutrašnja
Stvaranje
Mislim...
Obalu zapljuskuje proljeće
Putešestvije
Amajlijin naslov duše
Bijela pčela
Umorena mora
Pismo
Priznanje
Prvi dešeni
Apokaliptično komična
Daleka
Dan
¤

Dan
U prilog teorije haosa
Fuga bez muzike
Kurčeviti trubadur i iskusna muza
Dolina ubranih breskvi
Poezija magla
Kolijevka u stihu
Posljednja činija žita
Broj dana rođenja
Teslina ploča
Slaviti život

FILOZOFIJA, PSIHOLOGIJA I ISTORIJA
Górecki: Simfonija žalosnih pjesama
يين زرتشت (Zaraθuštra)
Sve što trebaš znati o ljubavi
In quo totum continetur
Sajensifikacija fikcije ili o traženju opravdanja: Los Voladores
Svijet na ruševinama budućnosti
Hiperdimenzionalna materijalizacija
Svojstvo!
Voli!
24 duge godine od masakra: Konačno uhapšen Radomir Pantić i prvi egzekutori 63 civila u selu Zaklopača kod Milića, ubijenih u jednom danu (neka ostane zapis ko je nalogodavac, a još uvijek nije uhapšen)
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
"Samo je loša vijest dobra vijest"
"Antisemitizam u Sarajevu"
Eter
Jezgro
NOISe proudly presents: Blogeri & Asocijacije
"Mythic Fantasy tour"
"Horizont događaja"
"Da li jesam?"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Epilogna stvarnost"
"Kotač"
Šta je činjenica?
Reciklirani traktat o kosmogoniji
ༀམཎིཔདྨེཧཱུྃ།
Pjesma iz Burana
N-ta
O prirodi (stvari)
Meta
Nad(ri)čovjek
Svemirska buka
Ogled o smislu
Sofija
Samorecepti: Iskomunicirano (za sada)
GENOCID: Onemogućavanje rađanja
Zašto?
Mladići prepisivali ponašanje svojih očeva od prije 20 godina
Iz neznanja i zbog malicioznih ciljeva - (zlo)upotrebe
Ko nam je dao PRAVO (izbora)?
Tajne
Rašomon: Nacija, etnička pripadnost, religija
Rat
Čudesna biljka
Imaj vjere.
Čovjek koji je zaustavio pustinju
Od...
Osjećam, dakle postojim.
Intro
PREPORUČUJEM: Inferiornost = zavist = podsmijeh
Bartolomejska noć ili o šovinizmu
Pojava
Čoporativno ZLO & čoporativno DOBRO
Ona koja svjedoči
Abeceda
Šta znači ćutiti & šutiti?
PREPORUČUJEM: Već znam da ću se, bar u nekoliko navrata, vraćati ovome predavanju u trenucima kada injekcija optimizma na čas zataji. (Zamislimo da karikirajućeg imitiranja određenih osoba nema. U tim dijelovima neprimjereno, ali hajde...)
"Okrajak za kraj" ili o satanizmu
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
O samocenzuri
Znakovi
Boje ili rasprava o isključivosti
Ljudi
Dokaz
Zlo
O... nečemu (počeh kao Tramvajsexualac s naslovima:-)
Orgon ili o “spaljivanju vještica”
Kako očevi vole...
Samotnost
Izdržljivost ili ponešto o poboljšanom JA
Ljubav mori
(ANALIZA MOJE SRAMOTE) Svakih 10 sekundi...
Sjećanje
Red privatnog, red jednostavnog, red dosadnog
Filozofija krajnosti ili o lijeku: “Furaj mali sam sredinom!”
O (ne!)prijateljstvu
-izmi ili transgeneracijske igre
Umijeće strahovanja ili popis mojih strahova
Ono što ne smijem ili crtice o anarhiji
Preduprijediti svakodnevno loše veliko je dobro
Serijal odnosi: Svijet po mjeri žene
Misterija osmijeha
Uspod modernog rasizma
Supremacija
Serijal “Odnosi”: Žena
Mi, ljudi!
Je li način, je li mjesto?
Krizologija
Sažetost
Entropija
I vas volim sudije.
Abeceda
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
Boje ili rasprava o isključivosti
Dokaz
Zlo
O... nečemu (počeh kao Tramvajsexualac s naslovima:-)
(a)Teološka rasprava
Filozofija krajnosti ili o lijeku: “Furaj mali sam sredinom!”
Ono što ne smijem ili crtice o anarhiji
Preduprijediti svakodnevno loše veliko je dobro
Uspod modernog rasizma
Mi, ljudi!
Rasisti&kastisti
Besa
Ponešto o konkretnom djeliću istine čije je potpuno distorziranje, u međuvremenu, pokušavano na najgresivnije moguće načine
Od špijuna preko novinskih agencija do jedinstvene informacijske slike cijelog svijeta
PREPORUČUJEM: Već znam da ću se, bar u nekoliko navrata, vraćati ovome predavanju u trenucima kada injekcija optimizma na čas zataji. (Zamislimo da karikirajućeg imitiranja određenih osoba nema. U tim dijelovima neprimjereno, ali hajde...)
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
Svevidjeće oko
Panevropa
Orgon ili o “spaljivanju vještica”
Ἅγιον Ὄρος
Nazi Israel
Koncepti

MUZIKA I UMJETNOST
Górecki: Simfonija žalosnih pjesama
Koščej Besmrtni
يين زرتشت (Zaraθuštra)
Sve što trebaš znati o ljubavi
Sarabanda
Tartini
In quo totum continetur
Griegova teška p o b j e d a
Ispravljanje
Пьесы Фантазии
She has her own way now (and she loves Satie :-)
Radosna pjesma nakon litanija (rekli bi k'o fenix)
Grim majstor
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
Mnogo, mnoooooooooogo dobro (pozajmila od Solakhova)
Jonathan Howsmon Davis
Ovdje, po našoj glavi
Smrt znanja
Vinil godine '94.
Svađe vremenà
Idila o 730 pisama Kamili Stösslovoj
Michael Jackson thought a Punk
Mubarek Ramazan, moji blog prijatelji :-)
Sharaniejšn & Ormusovača
Totenmarsch
Dvije čovjekove smrti: Dijete i Starac
Neka ulica
"Poezija Magla: Fetiš (šššššššš)"
"Anthem for Minorities: Kažu da smo budale"
"I own your tears anyway"
"I own your tears anyway"
"Aaaaaaaaaaaaa, ovo je brzina (kec, kec, kec, kec,kec,kec, keckeckec)"
"Crno u vrećama"
"Mythic Fantasy tour"
"Voli metal punk mrzi rat: Ausgebombt"
"Halford & kostimirane godine"
"Rock 'n' Roll"
"What's going on?"
"Horizont događaja"
"Homage: Weird Tales Heavy Metal Generation"
"Doviđenja moja ljubavi, moja strasti"
"Mist ("kiseli" se tri godine, nikako da doživi studijsku verziju)"
"NOISe proudly presents: Nights in Black Satin"
"Tužna priča o neutralisanim osmatračnicama"
"Moj bend"
"Poetry of Old"
"Budžžž"
"Camille Saint-Saëns: La Danse macabre"
"No War!"
"Unus mundus"
"Marija koja priča"
"Vivaldijevo "Ljeto": Žestoko izvođenje"
"Lady Justice has been raped"
"Ušivanje"
"Most Severe Waltz in The Kingdom of My Decided King"
"Adagio za lutku"
"Čuvar armenske muzike: Aram Khachaturian"
"Zrak"
"Dies Irae manual: Pustiti glasno"
"Premotano na kraj"
"Rekvijem"
"Ludi Velšanin, jedan od velikih, još uvijek živ: Sir Karl William Pamp Jenkins"
"Llibre Vermell de Montserrat: Stella Splendens aka narodna muzika iz XIV vijeka"
"Da li se Igra kraljeva ikada začula u Vinčesteru? Kako je slučaj udesio da Серге́й Серге́евич Проко́фьев u baletu o najpoznatijim svjetskim ljubavnicima iz italijanske Verone muzički odredi britanski identitet?"
"Empirija 1978: Kako je Hard Rock prešao u Heavy!"
"Tref dama"
"Saturnesa"
"Osjećaj Matematičara: Tišina prije Bacha"
"Clément Philibert Léo Delibes - Duet cvjetova: Lakmé, kći brahmanskog sveštenika i Malika, njena sluškinja"
"Nadrealizam: O puževima i svecima (Rene Laloux "Les Escargots" feat. The Cult "Saints Are Down")"
"Naprijed je tamo gdje učim"
Dirigent
Borodinov "Knez Igor": Plesovi turskog nomadskog naroda (Kumansko-kipčačka konfederacija X-XIII vijek)
Ovako umiru ljubavnici
U dvorani Planinskoga Kralja
Božanska muzika Johana Pahlbela
Inspirisano Vergilijevim Georgikama: Disati u pauzama
Morgonstemning
Åkerfeldt
Poets and Madmen
Doma
Rock and fuckin' Roll
Multiple Frequency Orgasm
หินอวกาศ
Vàli: Kamen i kora
Sjećam se.., sjećam se velikih podzemnih jezera
Kako Serebrier (najbolje) čuje
Sve zbog čega volim Fedosejeva
Рассказ царевича Календера ili o orgazmu i porijeklu priča
Meta
A Natural Disaster
Totentanz
Koncert koji traje 36:26
Genij ubice i rasiste vs. Balada o tužnom Vargu

Memories
Distorzirani kauboji feat 18 godina stara progresija
Jedan je (Met)
Black Sun
Otkriće (hvala Antoanu :-)
Sam
Sirovina (mojim prijateljima, kažu da se rastajemo)
Suza u noći
Koja je tajna našeg srca, žalosti?
Motion in (e)motion
Vrijeme
Mejah sav
Srce gdje nema zašiješ
Zamjenjiva kategorija
Filozofsko ništa konkretno je svašta
1993.
...
Sada...
Malo više "pozajmiš" od melodijske teme Bonfae, malo "pozajmiš" od Stingovog načina pjevanja i dobiješ pjesmu na vrhu top listi svijeta. No, majstorstvo je to uklopiti na ovaj način. Aranžmanski je besprijekorno.
Muzika
Večeras..., večeras nemam dodati niti oduzeti išta onome/od onoga što gospodin K-Rino reče
Jedno od najljepših orkestarskih velikih djela i jedan od najljepših baleta ikada
Sjetih se... dobra je.
Noćas imam reći ono što su Barbier i Carré rekli u libretu za Gounodovu veliku operu Faust.
Lagano i C oštri
”Kada postanem Sunce, zasjaću život u srca ljudi.”
Mir ili kako ga je čuo Satie
Mislila sam pisati tekst o tome kako je ministar finansija SR Njemačke poručio Britancima kako će se, prije ili kasnije, morati odreći svoje prešs funte u korist €ura, al' se odlučih za ljubav na AC/DC način ;-)
Sestre milosrdnice;-)
Godina od derneka prođe:-)))
§
Notni zapis
Umjetnosti
Strpljenje
Fortune Plango Vulnera
Oh, dear! Ooh, Buckethead!
Baš odgovara;-)
Vrata
Irska tradicionalna (volim ovu pjesmu...)
Opeth opet i ostalo... po mom izboru.
Ramazan Mubarek Olsun
Cover
Tagovi: LJUBAV, MUZIKA i još jedan (nepostojeći tag) ŽIVOT...
Vanredno bolja od originalne
Mubarek dan
Jedno od najljepših orkestarskih velikih djela i jedan od najljepših baleta ikada
”Miješanje”
Studija o kulturi života i kulturi smrti
Notni zapis
Umjetnosti
Tagovi: LJUBAV, MUZIKA i još jedan (nepostojeći tag) ŽIVOT...
Uspon filma, uspon fašizma
Dilema
Misterija osmijeha
Zima
Umjetnost

POŠAST GLOBALIZACIJE
"BEAT THAT!" vol.1: Ljudska prava
"Samo je loša vijest dobra vijest"
"Antisemitizam u Sarajevu"
"Evropo, jebem ti mater zbog izbjeglica!"
Razrušeni ljudi
Zelena Angela
Pax Romana
Ćuti!!!
Ko je čovjek lijevo? Rođen 1923., nije umro. Tito i on su, zapravo, istoga i etničkog i nacionalnog porijekla. Ali, nemoj da vas zbunjuje zadnji podatak, riječ je o mome zaključku, više - manje neprovjerljivom.
Zavjera u praksi: Hvala Bogu što se ne rodih u Americi! 999 - E, da, to je i ZLO i NAOPAKO.
Ko nam je dao PRAVO (izbora)?
Rašomon: Nacija, etnička pripadnost, religija
Rat
No comment
Lijek
Preporučujem: KOLAPS
Mejnstrim mediji ćutali
Stara *urva Evropa.
Joseph Aloisius Ratzinger aka Benedictus PP. XVI & Kuba
Počeo je... nastavak. (A kad je uopšte stalo?)
Od špijuna preko novinskih agencija do jedinstvene informacijske slike cijelog svijeta
Večeras..., večeras nemam dodati niti oduzeti išta onome/od onoga što gospodin K-Rino reče
Zlo znanje i ravnodušno sivo vs. udruživanje
Unija (od kasnog latinskog 'unio'; 'union' značenja JEDINSTVO /od izvornog latinskog 'unus' značenja JEDNO)
SOPA i PIPA ili Hollywood vs. Silikonska dolina prema tumačenju Obame
Svevidjeće oko
Po*izd u crtama
Neko bolestan, neko terorista!!!
Benedictus PP. XVI: STOP UNHATE!
Panevropa
Uživaj kapitalizam!
Anonymvs
O savremenim britanskim krstašima i "svetom" Ólafru Haraldssonu
Dešava se
(ANALIZA MOJE SRAMOTE) Svakih 10 sekundi...
Bruto nacionalna sreća
QI.B.8.01.
Bijela pčela
EU namjerava zabraniti distribuciju i prodaju ljekovitog bilja, te alternativnu medicinu
Kad nema novih, a ono može sa starih... munara;-)
Prvi spermatozoidi sisara proizvedeni u laboratoriji
Legalno pišanje po ljudskim pravima
Lajički, k’o dobar đak Obama
Misao dana
Kako to radi Novi Svjetski Poredak: Revolucije (krvi) na izvoz!
Dinastija, uvijek i zauvijek!
OBAMA...
Mislite li da postoji suštinska razlika između poretka EU i nekadašnjeg SSSR-a?
Pobunite se već jednom!
Bio sam nekad BIO!
Ekumenizam
Sistem vrijednosti
Jedna valuta – jedan poredak
Virtualna Zemlja
Izmišljena vrijednost će svakako pući poput balona od sapunice
Dan LJUDSKIH? prava
Sapunica “WikiLeaks”
Koncepti
Krojači stvarnosti
Plemenito neistinito
Revolucija
Vladavina naroda. Eki?!
Entropija

Čitam...

Bili...
366707

Powered by Blogger.ba