beats by dre cheap

Umjetnost

 

Osim ovoga, perioda umjetnosti majčinstva i osjećaja ispunjenosti porodicom, najljepše doba mog života je bilo u vrijeme dok sam sticala umjetničko obrazovanje i, nakon toga, podučavanje djece i mladih vještini koju sam stekla. Od pete do 21 godine sanjala sam snom baleta, igrom pokreta, jezikom muzike i materijalizacijom nota. Danas sam beskrajno zahvalna mojim roditeljima, čini mi se da im nikada tu zahvalnost nisam uspjela iskazati u njenoj punoći, što su osluškivali moje želje i otvorili mi prostor da postanem balerina, da zauvijek promišljam kroz ljepotu ljudskog pokreta i kroz najveći lijepi izum čovječanstva - muziku. Ima nešto neobično lijepo u djetinjstvu djeteta koje odrasta umjetnost. U mome slučaju okruženost muzikom, najljepšom, iz vijekovnog stvaranja biranom muzikom, okruženost posvećenošću i ljepotom mojih prijateljica i po kojeg prijatelja po ljubavi prema umjetnosti. Provlačenje ispod stolica na parteru za vrijeme trajanja generalne probe dok smo bili mlađahni ansambl u velikim predstavama, kihanje od prašine iz loža, borba sa pozorišnom šminkom koja se da skinuti samo vazelinom, češljanje kose i pravljenje punđe jedna drugoj, sužavanje uvijek prevelikih kostima iz pozorišnog fundusa pa vraćanje na ono kako je bilo, oduzimanje džeparca za kifle da bi se kupile uvijek tako skupe špic patike više, saten, til, čipka, reflektori, scenografija, muzika, beskrajna upornost i često krv iz prstiju. Ta zaštićenost od svakodnevice, taj neprobojni zid posvećenosti "umjetničkom besmislu", ta disciplina da bi jedan jedini pokret tek nakon desetak godina doputovao do blizine ljudski savršenog a vježbaš ga svaki dan, to je umjetnost.

 

 

 [IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/2-7.jpg[/IMG]

'96. ili '97. godina, master class pod vođstvom tada najvećeg ruskog baletskog pedagoga

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/21-2.jpg[/IMG]

Diplomski koncert moje klase, balet "Carmen", '97. godina

Vjerovatno je odgovarajuće zaključiti da sam arogantni "umjetnički čistunac", ali ja ne razumijem angažovanu umjetnost, posebno sada toliko popularnu socijalno angažovanu umjetnost. Politika u umjetnosti, stav u umjetnosti (a svaki stav je prolazna kategorija), marketinška po(r)uka u umjetnosti, stara pegla moje mame prelivena betonom iz koje vire armaturne šipke, kažu instalacija. Umjetnost?

Umjetnost, onako kako je ja doživljavam, s čovjekom koji je uživa razgovara bez strogo definisanih izjavnih stavova, bez politike, bez socijalnog bunta koji poziva na izliv energije radi rušenja, bez ikakvih logoa, marketinga, praznine, materijalnog silovanja apstraktnog. No, s druge strane, ako je apstraktna i naklonjena stvaranju a ne rušenju, umjetnost je zapravo jedini aspekt života čovjeka, civilizacijskog života u čijem okrilju je moguće djelovati potpuno slobodno, bez cenzure ili autocenzure. To je tanana materijalizacija misli, poput one koja bi se, kada bi se to moglo, dala uhvatiti snimkom na ploči magnetne rezonance.

 

Umjetnost je posvećenost materijalnom besmislu. Voljela bih kada se umjetnost ne bi prodavala jer i nije namijenjena prodaji, voljela bih kada bi ona bila u našem, ljudskom vlasništvu kako bismo svi sa njom mogli razgovarati. Nema vlasnika umjetnosti među ljudima, kao što ni intelektualnog vlasništva nikada nije bilo do kraja, niti će ga biti.

 

∇a§IONia
http://vasionka.blogger.ba
09/12/2010 14:52