beats by dre cheap

(a)Teološka rasprava

 

 

 

Maločas pogledah jedan muzički spot. I zapitah se... zašto mi, ljudi, imamo potrebu u prirodnom tragati za artificijalnim?

Umjetnost teži prenošenju prirodnog ili umivanju prirodnog ili izvrtanju prirodnog ili zadavanju nekih umjetnih kriterija u sistemu prirodnog... Prije filozofije postala je umjetnost (od umjetno). Prije umjetnosti misao. Svaki roditelj svega rođenog na ovoj kugli zemaljskoj ima svoga roditelja. Roditelj slijedi roditelja dok ne dođe do Stvoritelja. Negdje je morao biti početak bez roditelja.

Neko će reći da je Taj istinski artificijalan jer nema roditelja, jer je jedini drugačiji. Ja ću reći da je Taj jedini drugačiji, ali jedini i prirodan. Ništa Njegovo nije umjetno, a sve je umjetnost.

 

Kolega moj majstorski je tonac. Prepričava mi san koji je doživio jako teško. Kaže, vrlo bliskoj osobi organizuje ukop, vjerski. Ona je ateista, a i da je teista ne bi joj se organizovao takav ukop jer to nije vjera njenih roditelja. I on je ateista, ali da je teista ukopali bi ga baš na taj način. Idemo dalje u priči... Dolazimo do dijela gdje mu kažem: Ako se o Bogu gdje lakše osvjedočiti, bili teisti ili atieisti, to je onda u frekvenciji. On voli izučavanje frekvencija, to je njegova strast, njegovo veliko interesovanje, njegova ljubav. Začudo, nakon ove rečenice prestao se protiviti. Ćutke je prešao preko toga, jer on bolje nego ja zna šta je frekvencija i da se njom, između ostalog, da upravljati i srcem, da srcem ili... životnom energijom, mislima.

 

Gledam taj muzički spot i pitam se šta bih mislila o ljudima koji se izjašnjavaju kao ateisti? Da li su hrabri u onome svi smo sami, roditelja, nakon što "biološki" umru, više nemamo, nema zaštitnika, nema kontrolora, nema više nikog ko će te tako dobro poznavati kao umrli roditelji...  Znam mnoge ateiste koji su stvaraoci, stvaraoci artificijalnog iz prirodnih odnosa uzroka i posljedica. Zašto, kao stvaraoci, ne mogu prihvatiti postojanje Stvaraoca?

Bili oni zaista hrabriji od teista ili ne, mislim da, služeći se filozofijom ateizma, mnogo rade na njegovanju ega. Ego zna dati rezultate, dokaz je njihovo vješto stvaranje arteficijalnog.

Zapravo je suštinsko pitanje u odnosima između teista i ateista moći dati odgovor na pitanje: Da li sam suštinski sam? Sam nisam, moram imati roditelja, čak i artificijalnog (tvrde da su, u laboratorijskim uslovima, uspjeli proizvesti reprodukcijski sposobnu spermu - http://vasionka.blogger.ba/arhiva/2011/04/09/2733879 ), ali zašto ne mogu podnijeti da Neko nema roditelja?

 

Ego ili istinsko, podsvjesno saosjećanje? Kako li je tom Nekom onda teško?, gledajući ljudskim očima, naravno. 

 

 

 

 

 

 

va§IONia
http://vasionka.blogger.ba
16/07/2011 02:10