beats by dre cheap

Besa

 

 

 

Najtoplije preporučujem da pogledate video koji slijedi.

Za one koji engleski jezik ne razumiju, slobodan prijevod je dole.

 

 

 

 

 

NORMAN GERSHMAN:

“Ovaj projekat muslimana koji su spasili Jevreje u vrijeme Drugog svjetskog rata apsolutno ništa nema s “pravljenjem” novca, ali ima sve zajedničko s namjerom da se pokaže kako postoje dobri ljudi na svijetu. Mi smo ih pronašli u Albaniji i na Kosovu.”

 

TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA NJEMAČKA JE OKUPIRALA ALBANIJU

NJEMCI SU 1943. NAREDILI MUSLIMANSKOJ ALBANSKOJ POPULACIJI DA IM PREDAJU LISTU JEVREJA KOJI SU PREBIVALIŠTE IMALI UNUTAR GRANICA ALBANIJE

ALBANCI SU ODBILI

 

NORMAN GERSHMAN:

“Ono što je jedinstveno, svojstveno posebno za Albaniju je da je nakon Drugog svjetskog rata u Albaniji bilo više Jevreja nego prije Drugog svjetskog rata. Ne postoji dokaz da su Albanci ijednog Jevreja predali nacistima.

 

B E S A  

 

NORMAN GERSHMAN:

“To je kod časti i nisam iskusio da igdje drugo postoji. To je mnogo više od pukog gostoprimstva. Oni za besu polažu svoje živote, a ovakvo ponašanje prevazilazi čak i besu zato što smo ustanovili da je ovakvo ponašanje integrisano u njihovoj religiji. Upoznali smo ljude koji su rekli: ‘Bese nema bez Kur’ana! Kur’ana nema bez bese! Spašavanje života put je ka raju. Radije bih dozvolio da moj sin pogine, nego da prekršim datu besu.'. Nema šanse, nema šanse da neko prekrši datu besu. Bili bi potpuno izolovani u svome selu, a vjerovatno i ubijeni. Pitao sam ove ljude: ‘Šta je to? Da li je to besa? Da li je to Kur’an? Šta je to, pa ste rizikovali svoje živote, živote svojih porodica, sve da biste spasili Jevreje, u mnogim slučajevima potpune strance? Svi su odgovarali na različite načine.

Ispričaću vam jednu priču... To se desilo u sjevernoj Albaniji, planinskom dijelu Albanije. Vjerujte mi, to su planine, bili smo tamo. Jedan čovjek imao je malu prodavnicu, granap. Ničega drugog naokolo nije bilo. Jednog dana su nacisti s kamionima došli do te prodavnice sa određenim brojem zatvorenika Albanaca, koje su iskorištavali za pridnudni rad, i jednim Jevrejinom kojeg su namjeravali ubiti. Zaustavili su se pored te prodavnice. Ali ih je pozvao unutra, pričao je njemački jezik, i dao im je vina da piju. A, onda im je dao još vina da piju. Napili su se. Dok su oni pili, Ali je stavio poruku u dio dinje i dobacio jevrejskom dječaku u kamionu da bježi u šumu do jedne tačno naznačene lokacije kako bi ga Ali mogao pronaći. Dječak Jevrejin je to uradio. Nacisti su poludili. Prijetili su da će Alija ubiti na licu mjesta. Tri puta su prislanjali pištolj na njegovu glavu: ‘Gdje je Jevrejin? Gdje je Jevrejin?’, on nije..., on je sve poricao: ‘Ja ne znam ništa o tome gdje je taj dječak!’. Čak su prijetili da će zapaliti i selo. Naposlijetku..., naposlijetku kada su nacisti otišli, Ali je našao ovog dječaka u šumi, doveo ga kod sebe kući i pružio mu zaštitu i sklonište između šest mjeseci i godinu dana. Nisam siguran tačno koliko. Niko u selu za to nije znao.

Nakon rata ovaj je dječak otišao, otišao je u Meksiko gdje je bio zubar i... Nedavno u Izraelu organizovali smo susret između sina od Alija i ovog Jevrejina koji je sada u svojim osamdesetim godinama života. Bio je počastvovan i veoma dirnut što mu se pružila prilika da susretne sina od Alija. To je ta, samo jedna, priča.

 Mitzvah, jevrejski mitzvah - dobra djela, to je priča o tome. Svi čine dobra djela. Zabilježio sam ih mojim fotografijama i to je ono što radim. I nastaviću to da radim.”

 

FOTOGRAFIJE NORMANA GERSHMANA DOŽIVJELE SU IZLOŽBU U IZRAELSKOM MUZEJU HOLOKAUSTA “YAD VASHEM”

 

 

 

∇a§IONia
http://vasionka.blogger.ba
30/03/2012 16:46