beats by dre cheap

Žurba i kalabaš lula





On je iz kalabaš lule znao izvesti zmajeve i djevice, stoljetna stabla, dugu ili orkanske udare. Zavisilo je to od onoga ko bi nasuprot njega stajao, ali to zajednica dugo nije shvatila. Starac je bio slijep, sam, isti svakoga užurbanoga dana. Uvijek besprijekorno potšišane brade i složene duge kose. U sniježno bijelom ogrtaču od lana i vune.

Na križanju dvije ulice najprometnijeg, trgovačkog, starog dijela grada starac je sjedio na dovratku napuštene prodavnice i pušio svoju kalabaš lulu. Ako bi ga ko od mnogo novih ljudi u tom starom dijelu grada upitao za pravac, mišljenje o nečemu, prenoćište ili za mjesto gdje se dobro, a jeftino jelo, starac bi promrmljao istu, nerazumljivu stvar. Tiho i ležerno, ne mijenjajući položaj glave. Ako bi pitalac uporniji bio, desilo bi se da se starčev uvijek isti odgovor da čuti. Ne bavim se činjenicama, bila bi ta rečenica iritantna onima koji u žurbi traže i začudna drugima koji razgledaju grad ili nešto čekaju. Ti koji su na tom mjestu trošili vrijeme zaslužni su što je priča o starcu s kalabaš lulom i oblicima koje je davala prešla granice male, istočne čaršije.


U prodavnici preko puta začine je od svoje dvanaeste prodavala kći trgovca na malo. Njen mlađi brat nije propuštao priliku da osmatra starca sa sigurne udaljenosti, tu na dovratku njihove prodavnice. Uvijek bi ka njemu putovala duga od dima iz kalabaš lule, poput širokog puta preko kojeg su prelazile vojskovođe i vojske. Dječak je tvrdio da zveckanje oružja i njihove ratne pokliče dobro čuje, ali se nije desilo da bude ozaren kao toga jutra. Starac mu je, kaže, poslao mjesec. Isprva mali i mlad, a naposlijetku veliki i žut. Precvao mjesec.

Cijelu je tu stvar kći trgovca počela pažljivije razmatrati kada je mladi i naočiti stranac, kojega je i prošlog mjeseca primjetila u svojoj ulici, starca pokušao upitati nešto. Ovaj je promrmljao svoju poznatu rečenicu, ali je mladić odustao dvaput upitati isto, zagledavši starca pri tom bolje i vjerovatno primjetivši da je slijep. Kako su se mladićeva leđa počela odmicati niz kaldrmu, miješajući se s ljudima, iz kalabaš lule počela se otezati slika čovjeka koji propada i propada, mlatarajući uporno nogama i rukama. Negdje se, s prolaskom žene u šuštećoj suknji, agonija propadajućeg mladića prekinula ustupajući mjesto drugom obliku, ali još se trag dima za odlazećim mladićevim leđima vidio.

Trgovčeva kći pogledala je u starca s čijih se usana čitalo poznato Ne bavim se činjenicama. Samo je začuđenost bistrinom starčevog pogleda spasila od oblika koji joj je u susret stizao. Dlanovima je razmakla začine i zbog onih jačih u nosnicama zaplakala.


[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Golconda_zpsfqqsc5qm.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Golconda_zpsfqqsc5qm.jpg[/IMG][/URL]



∇a§IONia
http://vasionka.blogger.ba
20/06/2016 02:23