beats by dre cheap

Relikvijina bilješka





Uzelo je i ovog čovjeka da pod njegovim imenom pokuša. Vrijeme je mjerilo s jedanaest milijardi podleglih iako je relikvija, spremljen u kristal brbljivi jezik prvog svjedoka, ponavljala da je računica daleko od tačne. Nestrpljivost je kuljala u bijes, a bijes u sve veće greške jedanaest milijardi puta. I u vrišteća napuštanja, ne zna im se broj, naznačio je jezik svjedoka i ovaj put.

Biralo je ljude koji su komplikovali. Koji, govorio je utisak, dobro ne bi odabrali bez ijednog razloga. Koji, činilo se, dobro samo zbog dobra nikada ne bi odabrali. Biralo je sumnjičave i procjenjivačke ljude.
Uzimanje je bilo teško, kao da je koštalo male smrti.

Ovaj je živio sam, radio puno. Nizao automatizovana magnovenja od jutarnje žurbe, preko večernjeg paba i ponekog istrošenog tijela do spavanja bez sna. I ovaj se činio kao dobra prilika.

Tridesettrećega jutra uzeti je ponovo zaglavio u saobraćaju. Psovao bi i narednog trenutka da na desnoj cipeli nije primijetio prljavštinu. Posegnuo je do suvozačeve kazete, izvadio microfiber krpicu. Sagnuo se, ponovo ulaštio cipelu, pridigao i vidio da je njegova kolona krenula. Krenuo je i on, vraćajući krpicu u kazetu. Do udara..



Sjedio je u djevojčicinoj bolničkoj sobi i pisao joj. Prije pola sata otišao je njen otac. Kući su ga čekala dva dječaka. O djevojčicinoj majci otac nije pričao. Uzeti je plakao i pisao:
Ako ti pročitaju ovo pismo, završilo je onako kako sam Boga molio. Da te svijetu vrati, a zauzvrat mene uzme. Da voliš, kao što sam ja volio gledajući djevojčicu iz trećeg A, a imala je kosu baš kao što je tvoja. Da obznaniš svoju ljubav, jasno i snažno, baš kao što ja nisam učinio. Ni tada, u praznoj i strašnoj učionici trećeg A, ni ikada. Pročitaće ti ovo pismo i da bih ti rekao, jasno i snažno, nešto veoma važno. U ljude zna ući nešto što odbija vjerovati, a želi znati sve. Rastaviti svjetlost. Otopiti komete. Vladati mislima i usmjeravati osjećaje. To želi uzeti sva imena u kojima su sva sjećanja. O bivanju. Tako smjera uzeti bivanje, postati svaka odluka. Uzda se da će doći čas kada ćemo početi odbacivati, pa onda i zaboravljati naša imena. To ne zna da to ne možemo i, još važnije, ne zna kako to ne možemo jer u svemu drugom biramo. Zato to ne zna da ćemo uvijek odabrati svoje ime. Nas mnogo u jednom.


Jedanaest milijarditi i jedan, nastavio je bilježiti brbljivi jezik u kristalu. To je ćutilo eonima, umorno od još jedne velike smrti.


[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/st.josephthecarpenterbygeorgesdelatour_zps0zuusnzz.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/st.josephthecarpenterbygeorgesdelatour_zps0zuusnzz.jpg[/IMG][/URL]



va§IONka
http://vasionka.blogger.ba
06/04/2017 11:24