beats by dre cheap

“Da bi krošnja dotaknula nebo, korijenje mora dosegnuti pakao."





Svijest i mjerne jedinice. Sistemi zasnovani na baš takvim mjernim jedinicama. Tvrdnja, ali i pitanje istovremeno: Svaki takav sistem, ne nužno vezan isključivo za ljudsku civilizaciju, je stvarnost!?

Da li odabir mjerne jedinice gradi sistem ili neki magloviti sistem ostao u tragovima kolektivnog sub-sjećanja daje ideju za odabir prve, najočiglednije mjerne jedinice kojom započinje niz?

Čitajući o pramjeri naišla sam na osvrt, radije recenziju, dr.sc. Branimira Bunjca o knjizi Louisa Charpentiera "Tajna katedrale u Chartresu". Donosim nekoliko izvoda iz te recenzije: "Za katedralu prije svega treba reći da je ona svojim dimenzijama jedna od najvećih na svijetu, a luk svoda je najširi uopće. I već se čudimo saznanju da je tako velika katedrala, jasno vidljiva na udaljenosti većoj od deset kilometara, nastala u gradiću manjem od Varaždina. Tko je platio izgradnju jednog takvog velebnog objekta i kome je to trebalo? Znamo da je većina katedrala građena kroz više generacija, a neke kroz više stoljeća. A ova katedrala u glavnom dijelu je dovršena u samo 26 godina od ideje o izgradnji, što je apsolutni rekord razdoblja gotike. (...)

[url=https://ibb.co/hq8qrv][img]https://preview.ibb.co/fHXGWv/IMG_0516.jpg[/img][/url]

Sljedeće pitanje glasi tko je dolazio na misu u tu katedralu, u koju bi stali gotovo svi stanovnici Chartresa, posebno ako bi se malo stisnuli, što je neobičan podatak, ali problem postaje daleko veći kad saznamo da je u trenutku izgradnje, na prijelazu 12/13. stoljeće, Chartres imao manje od 10.000 stanovnika, možda tek par tisuća njih! Da je po dovršetku izgradnje cijelo mjesto došlo na misu, katedrala bi još uvijek izgledala poluprazna. (...)

Nadalje, svaki detalj u katedrali ima svoj smisao što nas neodoljivo podsjeća na egipatske svete građevine. Sve je izgrađeno savršeno proprocionalno i u potpunoj usklađenosti sa samim mjestom gradnje, pa i planetom Zemljom! Na primjer, Chartres se u jednom satu zarotira oko Sunca za 1.107 km, a dužina glavnog broda iznosi dijamantski preciznih 110,70 metara. Katedrala je građena posebnom mjerom, 0,738 m, koju autor naziva laktom Chatresa, a radi se ustvari o 100 000-itom isječku paralele na kojemu se Chartres nalazi.

[url=https://ibb.co/eJcx4F][img]https://preview.ibb.co/mEHx4F/IMG_0510.jpg[/img][/url] [url=https://ibb.co/gSFjjF][img]https://preview.ibb.co/kKjc4F/IMG_0511.jpg[/img][/url] [url=https://ibb.co/faNmya][img]https://preview.ibb.co/g8xKJa/IMG_0514.jpg[/img][/url]

Očito je da su graditelji posjedovali vrlo dobro astronomsko znanje, a mislim da je ispravnije reći astrološko znanje. Već i običan posjetitelj može na skulpturi i vitražima Chartresa (kao i drugih srednjovjekovnih crkvi) primijetiti astrološke znakove, ali ovdje se radi o nečem dubljem, jer je katedrala Chartresa preslikana na Zemlju kao zvijezda Gama iz sazviježđa Djevice, s time da Reims, krunidbeno mjesto francuskih kraljeva, u tom slučaju predstavlja najsjajniju zvijezdu pojasa Djevice Spicu, a ostale katedrale su također pravilno raspoređene prema astro-slici iste konstelacije. Naravno, sve ovo ponovno usmjerava na stari Egipat, gdje su piramide na Zemlji također preslikavale zvijezde na Nebu. Egipćani doduše nisu preslikavali zviježđe Djevice (koliko je meni poznato!), ali zanimljivo je dodati da benediktinske opatije u Normandiji crtaju zviježde Velikog Medvjeda, koje je u Egiptu imalo veliko ritualno značenje, jer je po toj konstelaciji izrađen čuveni štap za otvaranje usta, nakon kojeg obreda bi se duša umrloga vraćala u tijelo. A povezanost s Egiptom je ne samo naslućena, već i potpuno očita. Jer, kao što u egipatskim hramovima „rastu“ stupovi ljiljani, tako i u Chartresu sveti likovi drže ljiljane u ruci. Ljiljan je inače postao i francuski kraljevski simbol, a dinastija Capet tvrdila je da je pravovaljana nasljednica egipatskih faraona. Primjera ima još puno. Blizu južnog zvonika nalazi se kip magarca koji svira liru, što je također motiv iz staroga Egipta. Osim toga, u katedralu su ugrađene i mjere 1/100 baze Keopsove piramide i kut od 51, 25 nagiba s istog objekta! Dapače, u području izvornog oltara ugrađene su proporcije tzv. Kraljeve komore Keopsove piramide, koje glase: širina=1, duljina=2, visina= 1,117. Sad si postavljemo pitanje da li su graditelji katedrala obavili mjerenja piramida i da li su ih uopće vidjeli ili čak znali za njih? Istina je da su križari, pa i sam francuski kralj, u više navrata tijekom 12. i 13. stoljeća napadali Egipat i stizali do samog Kaira. Vjerovatno su znali za piramide. Ali, čini se da je egipatsko znanje došlo do Francuske ponešto zaobilazno, naime, preko Jeruzalema. (...)

Poanta je templarskog istraživanja da su oni tražili i pronašli svetu pramjeru, koju su Židovi donijeli iz Egipta i ugradili u Solomonov hram. Ta sveta pramjera omogućila je nastanak gotike i ona je veza poveznica sa Egiptom, jer se radi o istim principima gradnje, a ne o kopiji. Sad bih trebao objasniti što je to sveta pramjera. Onako kako sam to sam shvatio, radilo se o jednom štapu ili poluzi i eventualno par utega, koji su nekada davno bili najvažnije vlasništvo faraona. Možemo zvati taj štap lakat ili kako hoćemo, ali uz pomoć njega mogli smo shvatiti sve univerzalne zakone, premjeriti prostor, ali i vrijeme na cijeloj Zemlji, pa i u Svemiru. Dok sam boravio u Louvreu i u drugim muzejima primijetio sam da se faraonska mjera ističe kao posebno važan izložak, ali isto tako da posjetitelji obično u potpunosti ignoriraju taj “štap”. (...)



Na mjestu današnje katedrale u Chartresu nalazila su se različita svetišta još od davnina, sasvim sigurno od vremena Kelta, a prilično je vjerovatno da se tu čak nalazilo i glavno druidsko svetište uopće. Posebno nas čudi da su i prije dolaska Rimljana i prije nastanka kršćanstva na ovo mjesto dolazili hodočasnici namjernici i klanjali se ni manje ni više nego Crnoj Djevici, koja je i danas glavni simbol katedrale, a daje joj i ime. Moguće je da su neki nadareni pojedinci u Francuskoj još i prije križarskih ratova shvaćali da religija ima drevne pretkršćanske korijene, pa su zato i odlučili sagraditi najdivniju katedralu upravo na najvažnijem mjestu “poganske” religije. Istina je da su kršćani, pa i “pogani” prije njih otimali bivšim religijama njihova sveta mjesta, poglavito temelje hramova, ali ovdje se čini da je drevno svetište na izvjestan način u svom pravom smislu bilo obnovljeno, a ne samo prekrojeno prema potrebama Rimske crkve. To zaključujemo po tome što se čuvaju izvorne podzemne prostorije i bunar koji se nalazi ispod njih, ali i izvorno usmjerenje crkve na sjeveroistok što je potpuno neuobičajeno za rimokatoličke građevine. To usmjerenje podešeno je odavno u smjeru teluričke struje zemlje ispod građevine i svakako je povezano s podzemnim vodama. (...) Telurska su zračenja sva ona koja odašilje Zemlja. Pretežito se sastoje od električnih cirkulacija slabijeg intenziteta te od promjenjive struje koja obuhvaća čitavu površinu zemlje, a povezana su i sa Zemljinim magnetizmom.

Već bi pomislili da kroz katedralu treba projuriti što prije do “najzanimljivijeg” dijela, ali već na okruglom stolu čeka nas veliko iznenađenje, ogromni okrugli labirint, koji da bi prošli trebamo pješačiti poprilično sporo-261 metar. Već na prvoj prepreci očito je upozorenje da ne žurimo, jer tako bi mogli upasti u zamku! (...)



Nadalje, tajna građevine je u tome što je ona istovremeno zamišljena i kao muzički instrument, što je također odlika staroegipatskih svetih građevina, a prije svega bi kroz katedralu trebao vibrirati zvuk zvona, a sekundarno i odjek molitvi, pjesama i instrumentalne glazbe. Vrlo je jednostavno uočavati oznake unutar katedrale za tercu, kvintu ili oktavu itd., o čemo osobno ne znam previše, pa se neću upuštati u detaljnije objašnjenje, ali učinilo mi se na jednom mjestu knjige da je autor između redova napisao da je cijela katedrala ustvari trebala proizvoditi samo jedan ton (la), što onda znači da su neke druge građevine proizvodile druge tonove, odnosno da su sve zajedno istovremeno svirale iako to nitko (?) nije mogao čuti vlastitim ušima. Takvu ideju sam već susreo kod Roberta Templea koji je proučavajući staroegipatska i grčka sveta mjesta  ustvrdio da je svako takvo mjesto štovalo samo jedno slovo Božjeg imena otjelovljeno u tonu, koji se pjevao u određeno doba dana. (...)

Poseban detalj na katedrali inače predstavlja i činjenica da su na glavnom ulazu visokovrednovani astrologija, alkemija i antički znanstvenici. Pazite sad ovakve slike: Krist okružen astrološkim znakovima, a blizini i lik pretkršćanskog Pitagore. A kad dodam da je Pitagora vjerovao u reinkarnaciju, da je bio vegetarijanac i inicijant u egipatske misterije, naša zbunjenost je naizgled još veća. Pa zar se nije u Srednjem vijeku na crkvenim građevinama koristila samo simbolika iz Biblije, napose iz Novog zavjeta? Da bi “hereza” bila još veća nigdje na crkvi nema prikaza raspeća, a nema čak ni slike “zastrašujućeg” đavla. Tu je još i labirint na podu. Ali, ako bi netko htio zanemariti neuobičajenu simboliku i odsutnost nekih glavnih kršćanskih motiva, sam naziv jednog od ulaza u crkvu će ga obeshrabriti jer on doslovno glasi Portal iniciranih! (...)

[url=https://ibb.co/mgwXMv][img]https://preview.ibb.co/dDQgEF/IMG_0517.jpg[/img][/url]

Vitraži su i odličan dokaz da je gotika osmišljena tijekom križarskih ratova, jer se oni po izvorno pojavljuju u Perziji u 11. stoljeću. I to također nije slučajno, jer je baš Perzija bila utočište za sve one, koji se unutar Rimskoga Carstva nisu uspjeli poistovjetiti s kršćanstvom, koje je od 4.st. bilo jedina dozvoljena vjera. Tako se recimo grčka filozofija od tog vremena razvijala poprilično duboko u Aziji, a općenito je poznato da mi tu istu filozofiju danas umnogome poznajemo zahvaljujući prijevodima s arapskog jezika! (...)"

Odabrala sam dijelove pomenutog teksta, jer je i u toj šiljastoj, uglastoj, prenaglašenoj, mračnoj arhitekturi gotike, koja dovodi do savršenstva igru svjetlosti i tame, moguće pronaći nezaokružene mjere kao temelj, Fibonačijev niz, rozetu - matematiku kružnice i elipse kao centralne motive unutar konglomerata tih kutova. Iz pomenutog teksta je vidljivo da čovjek biva zadivljen i dometima decimalnog sistema, koji je u matematičkim i fizičkim zakonitostima svemira puka ljudska tlapnja.

Kreativna svijest bez ikakvih premisa kao da je ostavila otvorenim isprobavanje svih svojih mogućnosti u svim mogućim kontekstima. I to isprobavanje, ako se za njega dovoljno jako i uporno uhvati, može izgraditi cijelu jednu stvarnost. Da li prva tačka i prva prava linija mogu biti kreativno djelo istog mozga odvojene (odijeljene, rasparčane) svjesnosti? Da li to mogu biti kružnica i kvadrat? Sklona sam da pomislim da ne mogu. Misaoni proces koji dovodi do smišljanja kružnice i kvadrata isuviše je različit za istu odijeljenu svjesnost.

Ako će civilizacija planete Zemlje u svome ukupnom arheološkom potencijalu iza sebe ostaviti niz od pećinske do hologramske stvarnosti, ako je o v d j e toliko toga isprobano i na način jednog svaštojeda inkorporirano u sve nas u zavisnosti od motiva, preferencije i težnje sjećanja, šta je sa stvarnošću bez ijedne premise? Kuha li se, smišlja li se zapravo u njoj, pa onda dopušta razrada ili je za nju okončano nakon sadnje, a za posađene svjesnosti s idejom započeto na temelju slobode volje, biranja pravca, donošenja odluka.
Jedan je blogger rekao, parafraziram: Neposluh je izvor svekolikih otkrića.



va§IONka
http://vasionka.blogger.ba
13/09/2017 14:20