beats by dre cheap

Uvrjedljiva pravda



Ima ona jedna scena u petparačkom američkom filmu kada nekog velikog srpskog ratnog zločinca, da li Karadžića ili Mladića, neki američki anonimni junak Richard Gere na kraju filma ostavi u jednom mjestu, selu, da mu žrtve, da li žene i njihova djeca bez očeva, presude.

Šta ćemo mi imati u ovu srijedu, 22. novembra 2017. godine, 9.541 dan od spaljivanja trebinjskog sela Ravno u Bosni i Hercegovini 01.10.1991., kada je počeo napad JNA na BiH; ili 9.360 dana od pokolja u gradu Bijeljina u Bosni i Hercegovini 01. aprila 1992., kada su paravojne jedinice pod komandom Arkana, zločinca, psa rata i mafijaša iz susjedne Srbije, nasilno preuzele vlast u tom gradu; ili 9.356 dana od početka opsade Sarajeva, koja je trajala tri puta duže od opsade Staljingrada, glavnog bh. grada na koji je ispaljeno 50.000 tona različitih projektila; ili 9.330 dana od osnivanja koncentracionog logora Trnopolje kod Prijedora u Bosni i Hercegovini, gdje je, u svega nekoliko mjeseci postojanja, bilo zatvoreno i mučeno 30.000 muškaraca i žena nesrpske etničke pripadnosti; ili 8.163 dana od bosanske rane - Srebrenice, gdje su nam u genocidu ubili, pa iz jame u jamu prebacivali, između 8.372 i 10.000 Bošnjaka, dječaka, muškaraca, staraca u samo nekoliko dana?
U ovu srijedu će biti izrečena prvostepena presuda visokom oficiru JNA, pa komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pa optuženiku za najstrašnije moguće zločine protiv čovjeka - zločin genocida u više opština u BiH, ratne zločine i zločine protiv međunarodnog humanitarnog prava, pa penzioneru u Republici Srpskoj i susjednoj Srbiji, pa medijski atraktivnom najtraženijem svjetskom bjeguncu od pravde, pa izručeniku Tribunalu u Hagu radi potvrđivanja “poslušnosti Srbije pred svjetskom pravdom”, pa zlom starcu Ratku Mladiću čije zdravstveno stanje, posljednjih mjeseci, ispunjava stupce svjetske, regionalne i bh. štampe više nego opisi zločina za koje mu se sudi.

Prije nekoliko dana Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Tribunal u Hagu) poništio je svoju raniju odluku da ovom optuženiku za genocid i druge ratne zločine dozvoli posjetu ljekara iz Srbije prije izricanja prvostepene presude. Dan ili dva prije toga, portparolka nekadašnje glavne tužiteljice Haškog tribunala Florens Hartman rekla je, parafraziram, da Tribunal ne bi smio dopustiti posjetu ljekara iz Srbije Mladiću pred izricanje presude, jer znamo šta se desilo u slučaju Slobodana Miloševića kojeg su, također, posjetili ljekari koji nisu angažovani od Tribunala u Hagu. Slobodan Milošević, ratni predsjednik Republike Srbije, pa Savezne Republike Jugoslavije, optuženik za genocid i druge ratne zločine protiv čovjeka i međunarodnog humanitarnog prava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, umro je u pritvoru Haškog tribunala 11. marta 2006. godine prije izricanja prvostepene presude. Miloševićev status u pravnom i istorijskom kontekstu je optužen je, ne i kriv je. Milošević je umro pred kraj svog haškog suđenja i nepunu godinu prije nego što je 26. februara 2007. godine Svjetski sud pravde u istom holandskom gradu - Hagu utvrdio da Republika Srbija, pravna sljednica državne zajednice Srbije i Crne Gore, koja je, ponovo, pravna sljednica Savezne Republike Jugoslavije, nije kriva za agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini, osim što je oglašena krivom za nesprječavanje genocida u i oko Srebrenice.
Kakva bi presuda Svjetskog suda pravde u Hagu u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije (odnosno državne zajednice Srbije i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavije) bila da je ratnom predsjedniku Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodanu Miloševiću izrečena bar prvostepena, nepravosnažna, presuda pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (Tribunalu u Hagu za ratne zločine)?

Rok od 10 godina za reviziju presude Svjetskog suda pravde u Hagu u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije za agresiju i genocid istekao je 26. februara ove, 2017. godine, dakle prije izricanja prvostepene presude Ratku Mladiću, vojnom penzioneru u Republici Srbiji.
Mladiću živom će u ovu srijedu, 22. novembra biti izrečena prvostepena, nepravosnažna presuda za genocid u Srebrenici i drugim opštinama u Bosni i Hercegovini, druge ratne zločine protiv čovjeka i međunarodnog humanitarnog prava u BiH, ali je pitanje da li će dočekati živ drugostepenu, pravosnažnu presudu pred Haškim tribunalom.

Zapravo, onaj američki film sa početka ne čini se sada ni toliko jeftinim, niti konspiracionim, niti primitivnim u smislu ispostavljanja pravde. Istorijske i pravne svjetske arhive sadržavaće procedurama i aminovanim igrama od strane najviših svjetskih moćnika oštećenu i, samim time, uvrjedljivu istinu.

Uvrjedljiva pravda već je prisutna, jer se Mladiću, u modernije doba od onog za vrijeme Drugog svjetskog rata, presuđuje 8.163 dana nakon genocida počinjenog na gotovo samom kraju rata u Bosni i Hercegovini, a visokim ideolozima, komandantima i provoditeljima najvećeg genocida u istoriji svijeta - holokausta u Ninbergu, 15. oktobra 1946. godine presudilo se 4.045 dana nakon što su u istom gradu doneseni tzv. Nirnberški zakoni, među kojima je bio i Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti što će označiti početak progona Jevreja.

I, na koncu, u javnom prostoru ove zemlje već izvjesno vrijeme, a to je sve prisutnije kako godine od referentnih stravičnih događaja prolaze, primjetna je i uvrjedljiva etika, koja nastaje tako što mi bazičnoj, minimalnoj etici dozvoljavamo da se povlači pred ultra modernim pojmovima pluralnosti mišljenja i “izgradnje povjerenja”. Ovome prvom je normalno da Srbi, prosto, imaju “drugačije mišljenje”, pa im Ratko Mladić može biti i heroj, a ovome drugom je normalno da se teške, ratne teme zakopavaju (proglašavaju “nacionalističkim”!?) uime “izgradnje povjerenja”.

Dolazimo, dakle, do “spontanog” opštedruštvenog pristanka na zlo.
Ko je protiv?


va§IONka
http://vasionka.blogger.ba
21/11/2017 01:56