beats by dre cheap

Mali ogled o semantici


Svaka velika i mala priča, odabrana da će se desiti u svijetu ljudi od ljudi, počiva na vjerovanju. Riječ je o momentalnoj materijalizaciji, kada bismo imali svojstvo koje nemamo da shvatimo kako funkcioniše vrijeme.

Nekim ljudima nije potrebno ovo predznanje da iznova i iznova biraju male podvige u svojoj velikoj intimnoj priči dobra. Oni dobro biraju nezavisno od projekcije i predviđanja, nezavisno od materijalizacije, nezavisno od stupica vremena. Oni mogu biti obični, pa i prosti, ali oni su više ideje nego ljudi, oni su dvonožne misije, ostvarene svrhe.

Druge ovo predznanje upozorava, stavlja na prirodno mjesto. Misli nisu samo misli, misli su djelovanje, neizostavna materijalizacija. Prve su odluke dobrima se obećati, a loše tretirati kao škart što zapravo i jesu, bacati ih, ne odgovoriti im.

I dok mi je sasvim lagano uprizoriti ljude koji nisu svjesni svoga dobra, jer je dobro njihova zaraza, a samo na to ne postoji imunizacija, potpuno mi je teško uprizoriti ljude koji nisu svjesni svoga lošeg, bar u počecima. Sve počinje iz fundusa gdje su izložene sve stvari, a sve stvari su izložene na samo jednom mjestu i sve su jedna drugoj klon u jedinstvenom, osnovnom algoritmu. Nemoguće je ne primijetiti početak izmjene tog algoritma u lično ime, kao što je nemoguće primijetiti ponovno prekodiranje na početni algoritam, ko duboko u sebi zaista tako odluči i obeća. No, jedna od stupica vremena je zaborav i naša prilagodljivost kroz fantastičnu datost učenja zna zaborav dobrano ubrzati. Kada mi ono početno loše više nije loše, vodi do sljedeće izmjene algoritma na način da to loše ustvari uopšte nije loše, a kruniše se gotovo bespovratnom izmjenom algoritma na način da cijeli svijet mora znati da to loše uopšte nije loše. Šta onda ostaje od onog prvobitnog fundusa, jedinstvenog osnovnog algoritma?

Ostaje mnoštvo. Motiv da se svim stvarima izmijeni algoritam i da ponovo budemo fundusno isti.

Da je đavo samo za sebe odlučio biti đavo, kako i koliko bi drugačije bilo? Da sam vičan pisac, ovu bih rečenicu stavila u neki književni tekst geteovskog tipa razrađujući mogućnosti ne kao potvrdu da mogućnosti postoje, nego kao dokaz i u svijetu ljudske fikcije da neke fundusne mogućnosti jednostavno ne postoje. Jer jesu i jer su i u našem shvatanju vremena. Jeste je vremenski nepromjenjiv pojam u semantikama svih ljudskih jezika, jer je i bilo i biće uvijek jeste.

Kako se onda nositi sa mijenjanjem početnog algoritma u lično ime? Ako se već da odlučiti o samovoljnom izgnaništvu od fundusa svih stvari, da se odlučiti i o samovoljnom vraćanju u fundus svih stvari. Stvari donose odluke, ali ne ispisuju algoritme od početka, jer je algoritam jedan i jeste. Zapravo stvari, tačnije ono -s- sa tvari donosi odluke i ono -s- sa tvari zna kada su one stupica i ono -s- sa tvari odlučuje da li će matematičke stupice i dalje isprobavati i ono -s- sa tvari donosi ili ne donosi odluku o povratku.

Opšti Algoritam ništa neće promijeniti, zato pazimo na svoje -s-.


[url=https://ibb.co/hWF4yR][img]https://preview.ibb.co/iQGoQ6/A12_AC127_54_AD_40_BE_B2_E9_F109_BD74_CAE1.jpg[/img][/url]

va§IONka
http://vasionka.blogger.ba
27/11/2017 00:07