beats by dre cheap

Robert Skidelsky za Project Syndicate: O tranziciji s ljudske na automatizovanu ekonomiju



(autor je član Gornjeg doma britanskog parlamenta i profesor političke ekonomije na Univerzitetu Wrwick)


Umirivanje anksioznosti u vezi s robotima postalo je glavna preokupacija poslovnih apologeta. Zdravorazumsko i ni najmanje tupavo gledište jeste da što se više poslova automatizuje, manje će biti stvari koje mogu raditi ljudska bića. Vodeći primjer je automobil bez vozača. Ako automobil može da ide sam, šta će biti sa šoferima, taksistima itd?

Ekonomska teorija nam govori da su nam brige neutemeljene. Dodjeljivanjem mašina radnicima povećava se njihov učinak svakog sata njihovog rada. Onda imaju izbor na kojem može da im se pozavidi - raditi manje za istu platu ili raditi isti broj sati za veću platu. I dok cijena postojeće robe bude padala, potrošači će imati više novca za trošenje na više iste ili druge robe. Bilo kako bilo, nema razloga da se očekuje neto gubitak radnih mjesta za ljude ili bilo šta drugo osim kontinuiranog unapređenja životnih standarda.

Istorija ukazuje na isto. U posljednjih otprilike 200 godina produktivnost konstantno raste, naročito na Zapadu. Ljudi koji žive na Zapadu izabrali su i veću ležernost i veći prihod. Broj radnih sati u bogatim zemljama prepolovljen je od 1870. godine, dok je realni prihod po glavi stanovnika povećan pet puta.

Koliko je postojećih radnih mjesta zapravo "u opasnosti" od robota? Prema izvještaju od neprocjenjivog značaja McKinsey Global Institute (MGI), oko pedeset odsto vremena koje se potroši na radne aktivnosti ljudi u globalnoj ekonomiji danas bi se teorijski moglo automatizovati iako aktuelni trendovi ukazuju na maksimalnih 30% do 2030. godine, u zavisnosti pretežno od brzine usvajanja novih tehnologija. Srednje prognoze izvještaja su sljedeće: Njemačka 24%,Japan 26%,SAD 23%, Kina 16%, Indija 9%, Meksiko 13%. Do 2030., procjenjuje MGI, između 400 i 800 miliona pojedinaca će morati da pronađu nova zanimanja, pri čemu neka od njih još ne postoje.

Ova stopa deplasmana radnih mjesta ne razlikuje se mnogo u odnosu na prethodne periode. Jedan razlog zbog kojeg je automatizacija toliko zastrašujuća jeste što je budućnost ranije bila veća nepoznanica - nismo imali dovoljno podataka za alarmantne prognoze. Jači razlog jeste da trenutni izgledi za automatizaciju nagovještavaju budućnost u kojoj mašine mogu da zamijene ljude u mnogim radnim sferama gdje se mislilo da samo mi možemo da radimo.

Ekonomisti uvijek smatraju da su raniji talasi uništenja radnih mjesta doveli do ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada na višem nivou i zaposlenosti i zarade. Ali ako roboti mogu da zamijene, a ne samo potisnu ljude, teško je uočiti tačku ravnoteže dok sama ljudska rasa ne postane suvišna.

U izvještaju MGI odbacuje se tako turoban zaključak. Dugoročno gledano, ekonomija može da se koriguje da bi obezbijedila zadovoljavajući posao svima koji ga žele. “Za društvo kao cjelinu mašine mogu da preuzmu posao koji je rutinski, opasan ili prljav i mogu nam omogućiti da bolje koristimo svoje urođene ljudske talente i uživamo u većoj ležernosti." Ta situacija ne može biti bolja u poslovnoj ekonomiji. Ipak, u tom argumentu ima nekih ozbiljnih rupa.

Prva se tiče dužine i opsega tranzicije s ljudske na automatizovanu ekonomiju. Tu je prošlost možda manje pouzdan vodič nego što mislimo, jer je sporije nastupanje tehnološke promjene značilo da zamjena radnih mjesta ide ukorak s deplasmanom radnih mjesta. Danas, deplasman, a samim tim i prekid, biće mnogo brži jer se tehnologija osmišljava i širi mnogo brže. "U naprednim zemljama svi scenariji", piše u istraživanju McKinsey Global Institute, "rezultiraju potpunim zaposlenjem do 2030. godine, ali tranzicija može da uključuje periode nezaposlenosti i negativna poravnanja plate", u zavisnosti od brzine prilagođavanja. Ovo predstavlja dilemu za političke odlučioce. Što se brže uvode nove tehnologije, one "gutaju" više radnih mjesta, ali se brže realizuju obećane dobiti. U izvještaju MGI odbacuju se pokušaji da se ograniči opseg i brzina automatizacije što bi, kako se navodi, “zauzdalo doprinose ovih tehnologija poslovnoj dinamici i ekonomskom rastu". Imajući u vidu ovaj prioritet, glavna politička reakcija slijedi automatski - ogromne investicije po "skali Maršalovog plana" u obrazovanje i obuku radne snage da bi se obezbijedilo da se ljudi uče važnim vještinama kako bi im se omogućilo da se nose s tranzicijom.

Da li je svijet u kojem smo osuđeni da se utrkujemo s mašinama da bismo proizvodili sve veće količine potrošačke robe svijet koji vrijedi imati? I ako ne možemo da se nadamo da ćemo kontrolisati ovaj svijet, koja je vrijednost toga što smo ljudska bića? Ova pitanja su možda izvan domena istraživanja McKinsey Global Institute, ali ne treba zabraniti da budu predmet javne debate.


[url=https://ibb.co/ih3SCG][img]https://preview.ibb.co/g9TusG/170_E56_B3_D6_FC_49_EF_85_B2_FD01_C133309_A.jpg[/img][/url]


va§IONka
http://vasionka.blogger.ba
02/01/2018 14:23