beats by dre cheap

Molitva za opnu pod kamenicama






Danas sam gledala čovjeka kojem su uništili zdravlje, a njegova koža i njegovo biće poprimali su kvalitet, i fizički kvalitet, onoga što ga još drži ovdje. Knjige.
Da, izgleda tako kao da nad njima bdije. Očne jabučice su mu izbuljene, nekad plave oči arhivski sive, a beonjače zakrvavljene.
U ovoj zemlji opasno je ozbiljno shvatati znanje i nije to prokletstvo samo ove zemlje. To je i činjenica i gorka utjeha u jednom.

Ljudi stradaju na toliko mnogo načina. I zašto bi bio problem u svrhovitom stradanju? Ne, to nije problem. Ali, šta je sa potiranjem što od izuzetnosti koja je potrebna ovom društvu, koja je potrebna ovoj Zemlji, stvara mučeništvo? Šta je sa tamama koje obavijaju luč i prave od nas što luč prirodno pratimo nekakve fanatike koji u izuzetnosti sve češće pronalazimo samo njeno mučeništvo? Koja je tu poruka?

Gledala sam tog čovjeka i pitala se zašto se još uvijek bavi ovim ovdje, tim očiglednim ovim ovdje? Teologija nikada kao dosad (to mi se samo tako čini, ali sada je to vrijeme) nije žeđala za pojmovnim resetom, jer su oblici i forme počeli strašno tamničiti njenu suštinu. Ili je možda tu svrha? O teologiji može valjano promišljati samo utamničen čovjek? Nevin, utamničen čovjek.

Mnogi su se ljudi sa kojima bih pričala o ovome povukli. Vidim ih, slutim ih u njihovim tišinama. Mnogo ih je i jako su tihi.
A moj kvalitet može značiti dvije stvari - ili nisam kao oni ili znam uvjerljivo, autoimuno zaboravljati i presvičavati, još uvijek nekako s lakoćom, svoje mnoge uloge. Ovdje mogu to, ondje to, tamo mogu pedeseto..

Ne želim da tako vrijedni pojedinci budu toliko razočarani, a imati tu želju je sve osim problem. Ne želim da zaboravim ovaj titraj bijesa, jer tako se lako oslobađam svih podražaja, sve lakše. To je ponekad divno, a zapravo je užasno.

Ja sam kameleon.


va§IONia
http://vasionka.blogger.ba
17/03/2018 01:07