beats by dre cheap

ibid. - priče o fizici



[url=https://ibb.co/hwZZ9o][img]https://preview.ibb.co/hpsbN8/5_BBC7015_FA5_C_4069_B758_40_FB354123_C0.jpg[/img][/url]


Osjećam prostor. To je ehoizirano, gdje ne prestaje jedna misao upletena u sinhronitet i začinjena disharmonijom koju bi na tim mjestima odredio veliki majstor: Moguće znači da je sve moguće i drugačije ga se ne može objasniti.

Ono čega se sjećam i gdje putujem unazad, unaprijed, ujedno, u jedno.. A stojim, dok protiče, jer i kad sam usred struje prepoznajem odsjaj na detalju koji je vjerovatno samo meni bio bitan, pamtljiv, važan - znak; i on je duboko intiman, nedjeljiv za objavljivanje uokvireno velikim riječima.

Ove kuće su žive, ne postoje mrtve stvari. Ono što nema volje za samopokretanjem duže traje da očuva konture priče, jer se dijete može voditi samo donekle u bljesak, u neviđeno.

Prostor je neviđeno.

A poznato, jer nastavljam pod imenom; pa se vrijeme, s vremena na vrijeme, prilagođava, uglavnom me čekajući, jer puno putujem s istog mjesta na isto mjesto.

Osjećam prostor, živo i obnavljajuće sada u kojem misli utaču jedne u druge od istih sastojaka tvoreći čudovišta i vile, najčešće s toliko nanosekundičnih transformacija da je tu stvar najlakše anestezirati. Kao ono što se podrazumijeva i o čemu se, stoga, ne govori.

Najmanje se govori o onome što svi nekako znamo, a svi, ponovo, znamo da prenošenje nije toliko savršeno, niti je toliko efikasno. Možda i žalim što najmanje govorimo o onome što svi nekako znamo. Nedostaje mi to, a ako mi nedostaje znači da je tako bilo?

Ako bih trebala opisati prostor: Evo ga. Ako bih trebala dati više poznatih detalja, ušla bih u vas, a to ne mogu. Vjerovatno ni ne želim. Zato čujem krajeve rečenica kada tačka visi, naravno unekoliko odaljena od prethodnog sadržaja, i čini veoma važne stvari neodređenima iako mogu, bar do pred sami kraj, biti saopštene izrazito sigurnim riječima.

Ne mislim, osjećam prostor u kojem nešto što nisam ja sa svojim specifičnim kvalitetom dolazi do mene i uglavnom pomiluje opnu tako tanku, da već prevaljeni trenutak kaže da je nije ni bilo. Da sam to ja, oduvijek, sa tim novim kvalitetom. I zapravo, tačno je, novo ne postoji, osim ako ne dobije novo ime iz Usta Riječi.

Vrijeme je za spavanje.


va§IONka
http://vasionka.blogger.ba
24/06/2018 23:13