beats by dre cheap

Obrađivači


E23335-D1-EB5-E-4-C3-E-B3-D1-DE814-D57-AC8-F

Šta je uopšte sve ovo, obrađivači vremena? Vi male, vrijedne svijesti, zgusnute ogromne mase u eksplozivno nestabilnom majušnom prostoru. Neka ti tvoj strah bude zaštitnik, prigrli ga kao zdravlje, odlučno i svjesno. Čuvaj se straha od straha, ta neman eksponencijalno raste i uništava do goreg od ništa. Nevidjevši ljepotu trenutka što vene jer nema uživaoca za svoje ovaploćenje, strah od straha izmara samu vječnost. Puni joj sadržaj agonijom gotovo nemoguće zasićenosti.

Znaš li ti šta je uopšte obrađivač vremena? Znaš li da on puni, kao što s pažnjom isklesan kanjon voda puni do veličanstvenosti rijeke? Ko vam je rekao da ste tako malo važni i kako bješe da poslušaste baš tu urotu?
Obala oko močvare kraj koje živim sada je mirna, trave mirišu pomiješanih sokova, a vilinih konjica je toliko mnogo da uspijevaju neprestano svjetlucati vazduh pred tromim, debelim suncem koje bi na počinak.
Ja znam šta ću sa vremenom. Slivaću u njega udisaje, ni prebrze, ni prespore. Onako kako moje biće, moja svijest srasla u ovo usko tkivo osjeća. Optočiću ga koracima, ponekad na ravnom putu, ponekad po entropijski širećoj spirali, pa dok ne dovede do stanja mirovanja u tački. Nekad, ili bolje reći negdje, jer stanje je uvijek prostor u kojem se neko unutra nalazi. Shvatimo da je neko unutra uvijek tu.

I onda, i ondje, kada svako unutra osjeti sva stanja svoje unutrašnjosti otpuštajući ih u korita, ili u gljive nuklearnih eksplozija, ili u sitan treptaj snage koji nebesku stijenu gura u prostor koji osvaja u sadašnjosti, uvijek u nekoj sadašnjosti, i onda će postojati stanja koja svaki obrađivač posebno nije obradio na isti način. To je nemoguće zbog mora u kojem obrađivači plutaju i čije plime miješaju autentične kvalitete u nove, na unikatan način pomiješane kvalitete. Formule su tu toliko zahtjevne da se mala svijest zaista treba zapitati da li je upravo za tu stvar pažljivo dizajnirana slučajnost. Ili haos.
Niko od obrađivača vremena neće moći reći da je sve, iako je mogao, neumorno i vječno, osvajati prostor do njegovih rubnih stanja.

Prepričaću zato ovdje dvije stare priče, s dva kraja svijeta. Priče o prostoru i o rubovima.
Jedan je suveren negdje u Perziji htio nagraditi matematičara koji je izumio divnu igru - šah. Kada je ovaj rekao da zatraži šta hoće, matematičar je naveo: Dajte mi za prvo polje jedno zrno pšenice, za drugo dva, za treće četiri i tako dalje i tako dalje. Sreća je da je šahovska tabla mala, jer su suverenovi dvorski matematčari izračunali da se izumitelju ima isplatiti tačno 18 446 744 073 551 615 zrna pšenice. Neznatno veća šahovska ploča izazvala bi glad u cijeloj provinciji.
A Valhala i rub svijeta?
Hrabra se ekspedicija uplašila nedostatka misli u svojim glavama sa kojima mogu ispuniti gladni prostor iza ruba svijeta. Nastavili bi ploviti mirnih jedara samo ako bi beskonačnosti dali dovoljno veliki obrok koji bi potrajao izvjesno vrijeme. Bile su to legende njihovog naroda. Kada je istih ponestalo, članovi ekspedicije morali su izmišljati priče. Nepoznanica je da li i danas plove, jer su u vrijeme zapisivanja ove legende već bili predaleko za doseg misli obrađivača.


∇a§IONia
http://vasionka.blogger.ba
08/06/2019 01:36