kosu pustim da od mene tajne skriješ
labirint slijem kuda da je začešljaš
punu ćutnje zapečatiš šnalom
olovnom, običnom
neću da ti šapću dok potiljak gladiš
sad su one saznane, umetnute, čuvane
ulij mi grotlo svojim bezdanom
ne sikći na Had, gladan je
vrućica suši pod ledenim Suncem
pumpa mu jezgro da uruši smrtno
u sebi nosim plod daljine
zidovima zatvaram, haljama da prekrivam?
svi smo mi prvi dešeni po računima isčašenim
nepriznatim, pljuvanim, stoga prirodnim
učimo život il’ živimo učenje
nad hadima lebdimo nogama zemljanim