U jednoj ostavi nalaze se sve napuštene stvari. Ko tamo jednom uđe, zauvijek je napušten sa
ostalim napuštenim stvarima. Nema oglasne ploče sa izvješanom listom napuštenih stvari. Nema
istorijata vlasništva. Ta ostava nema ni vrata ni ključa. Ne postoji mapa do te ostave. Pronađeš je
tako što se rodiš, budeš i umreš kao napuštena stvar. Napuštene stvari se ne miješaju sa ostalim
stvarima jer samo one čuju divnu fugu vlastite elegije. Poput hora u kojem ne postoji palica
dirigenta.
Iskrzani djelić neke škrabotine pronađoh u džepu. Pokušaj pravovjernog prenošenja nekoliko
stihova elegije napuštenih stvari:
Tužne samoće hodaju cvijećnjakom svijeta.
Divni se mladić poklanja djevojci,
ona plače, u džepu steže
(himensku krv, dar od oca)
svilenu maramicu bakinih inicijala.
Ulični čistač prikuplja jesen,
lišće, svoje godine,
(zagleda u svaki isti)
nastavlja isto, nastavlja…
Dječak crnih očiju
sanja plavo more.
(U udobnom automobilu)
staračke mu ruke prebiru kožu.
Majka i sestra će jesti u cvijećnjaku svijeta.
Nismo sami. Uvijek postoji ostava napuštenih stvari.
ima ulaz, nema izlaz 🙂
Bitno je dobro društvo sa ostalim napuštenim stvarima;-)
nismo sami. uvijek postoji ostava napuštenih stvari :))
cudne su te ostave, cudne…
A recikliranje?
@nepozeljan… E, e, to;-)
@Slovka… Jel’ da, svasta u njih stane?! Jos ako su funkcionalno osmisljene, pa samo vadis i vadis i vadis i vadis i sve govoris: A vidi ovo?! A tu je znaci! Pa, cekaj, nisam ni znala da sam ovo imala!, itd., itd…
E, pravo pitanje crnarupo:-) Nakon recikliranja se vrate svom bogu i to kada ih potpale radi dobijanja one neke energije;-)
Slažem se ljudi odličan potpalni materijal, visoko kalorični i ne dime puno xD
Ispravka pogrešnog navoda.
To ne'š moći ovdje, ubuduće. Pozivati na nasilje, čak i u šali.
No hard feelings, al’ sam ozbiljna.
Može?
Može. Nije belaj. Sorry 🙁