Ima taj naš čovjek baš razvijenu moć dedukcije (logička metoda putem koje se zaključak/stav/sud o pojedinačnom posredno izvodi iz opšteg stava/vrijednosti/suda). Divim se ovoj osobini našeg čovjeka, jer svijet i sve u njemu treba sagledavati kroz tzv. "The big picture". Međutim, deduktivno mišljenje ima svoje mane kojih naš čovjek često nije svjestan.
Prvo, mišljenje veoma efektivno postaje jednako osudi ukoliko deduktivni proces u sebe odbija uvrstiti i argumentaciju koja se nametne razmišljanjem u suprotnom pravcu (indukcija – logička metoda putem koje se zaključak/vrijednosni stav/sud o opštem posredno izvodi iz zaključka/stava/suda o pojedinačnom). Prinicipijelno čisto deduktivno mišljenje najčešće i postaje ništa drugo do spektakularno neutemeljena osuda ukoliko u procesu razmišljanja ostanemo slijepi i gluvi za objektivne činjenice koje svaki pojedinačni slučaj određuju kao "priču za sebe".
Drugo, ne manje važno, je da svaka priča ima svoje mjesto pričanja, odnosno da svaka problemska situacija ima svoje mjesto rješenja. Mjesto rješavanja problema pojedinačnog zahtjeva intimnije okruženje u kojem će uža grupa pojedinaca problemskoj situaciji prići nikad ne dovodeći u pitanje neophodnost primjene vrijednosnih stavova/sudova koji vrijede za cijelo čovječanstvo. Mjesto rješavanja problema opšteg zahtjeva globalnije okruženje u kojem će što veća grupa pojedinaca problemskoj situaciji prići nikad ne dovodeći u pitanje neophodnost primjene vrijednosnih stavova/sudova koji vrijede za jednog čovjeka.
Osim što ima očigledan problem sa neophodnošću kombinovanja deduktivnog i induktivnog mišljenja baš u svim problemskim situacijama, naš čovjek još veći problem ima sa odabirom mjesta rješenja.
Globalne probleme rješava pričajući gladnima u mahali.
mahala najbolje zna….. 🙂
mahala je cudo:)))
Eh da se još mogu mahalski marifetluci s uticajem primjenjivati u Savjetu bezbjednosti UN-a. Ihhhhhh, što bi to bilo dobro;-)
No, nažalost, prva stepenica do mjesta globalne rasprave mora biti bar ZAVIDNA EDUKOVANOST.