Da li je taj pojam čovjek baš toliko širok da smo, tokom istorije čovječanstva, morali smišljati i oblačiti se u razlike da bismo pronašli svoje mjesto u tom pojmu?
Šta je onda sa pojmom Bog koji je zaista širok? I Bogu smo obukli različite dresove, a ja baš ne znam da su ikad i igdje rečena, zapisana i prenešena takva pravila utakmice.
Kada i kako je među ljudima nastala prva razlika? Da li bi se arhetipom razlike s pravom mogao definisati prostor između dobra i zla? Možda motiv za nastanak prve razlike uopšte nije bio duhovne naravi, nego je sit imao ono nekoliko časova sitosti da razmišlja o svom mjestu u pojmu čovjek dok je gladan morao tražiti hranu.
Jasno je da mi, ljudi, moramo imati nekakvu mjeru spram koje ćemo sebe mjeriti. Na koncu, javna, ne sakrivena tehnologija sva počiva na izmišljenoj mjeri, decimalnom sistemu, koja, pogađate, ništa ne vrijedi u univerzumskim okolnostima. Da li je istorijski prvo uzimanje mjere sitog (duhovno ili fizički) čovjeka spram drugog (koji je mogao, ali nije morao biti gladan) nužno dovelo do nastanka takmičenja?
Dok mi smišljamo dresove i u iste oblačimo baš sve kako bismo kroz pripadnost nekom timu prečicom riješili krucijalno problemsko pitanje našeg života – pojedinačni identitet, onaj suštinski, osnovni, najmasovniji tim, tim čovjeka izumire. A, eto, mogli smo i možemo obući dres čovjeka u kojem smo i rođeni i pripaziti ovaj naš dio univerzuma poput brižne majke, jer nas, izgleda, ova planeta neće zadugo trpiti.
Mnogo, previše smo joj šuma iskrčili da napravimo sebi mjesta za takmičenje – bojna polja, kratere nuklearki, ozonske rupe, naftne mrlje.
znaš gdje svi griješimo?
zaboravljamo prvo pogledat u sebe, svoje srce, svoju dušu, i vidjet, spoznat šta i kako želimo da se prema nama ophode i ponašaju…. kad to shvatimo i naučimo, dalje je lako….
ali teško je zavirit u sebe…. to boli… to zna bit jako bolno…. lakše je tu sirovu energiju ispucat na nekom nemoćnijem od nas samih …
ostavljam ti naizgled plitak komentar – taj dres nije trendy.
dobro rečeno
… a vjetar i dalje duva preko Savane i zloslutno se smješka.
@graciasalavida… Upravo. Skloni smo vlastiti identitet oblikovati često u velikom nesrazmjeru sa vlastitim JA. Proces smo obrnuli natraške – vlastiti identitet kreiramo sa stanovišta često nebitnih detalja kreiranih s vana, umjesto slušanja i izražaja onog iznutra. Al’ onda bi svi bili tako isti u bazičnom, jel’, a mi tako žudimo biti različiti;-)
@babba… To je sve osim (i naizgled) plitak komentar;-) Dodajem ovome da nije trendy i to da zahtjeva preispitivanje i mnogo onoga što su nam preci ostavili u amanet. Pretpostavka je majka svih zajeba, a upravo su nam nju o baš svemu ostavili;-)
@onaj(…)lik… Može biti da pogrešno tumačimo karakter smiješka;-). Kako god, znaćemo na kraju.
Konzumerski svijet (danas je sve proizvod, čak i duhovno) ne dopušta čovjeku da razmišlja o sebi. A za nove tehnologije nismo dorasli.
Šta ‘š kad smo overprized mammal disgrace.
@babba… Ne bih se složila da baš NE DOPUŠTA. Mogućnost ponovnog oblačenja “dresa čovjeka” uvijek postoji, daleko da su sva slobodna mjesta na Planeti Zemlji gdje bi se ovaj dres u punoj slobodi mogao ispoljavati zauzeta. Svijet je konzumerski jer smo to mi, mi smo smislili komformizam u svrhu komformizma, ne neki vrhovni nedodirljivi entitet.
@crnarupa… Nažalost, moram se složiti.
(Darwinizam je ovdje samo detalj, trenutno bespredmetan za raspravu;-)