Nisu, same po sebi, loše te romatične predstave o borbi dobra i zla na koje sam nailazila iščitavajući literaturu raznih kategorija – od religijskih postavki, preko filozofskih rasprava, socioloških gledišta, pa sve do pjesničkih groznica i petparačkih knjižica (ubrajam Koelja, dakako, hehehehe). No, loše je što sam se, grozničavo se upuštajući u izučavanje samog uzroka odvojenosti i suprotstavljenosti kategorija dobra i zla, dakako odaljila od borbe koja istinski, svaki dan, sat, minut, sekund i ono nešto što je za zemaljsko vrijeme tričarija, a za putovanje bitka možda presudno…, dakle, borbe koja istinski traje u meni. I stvarna je. Stvarna kako ni stvarnost stvarna nije.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Culturalmemory.jpg[/IMG]
"Kulturalno sjećanje", slika kambodžanskog slikara Chhima Sothya, zapravo prikaz borbe između dobra i zla
Podsjetiću sebe, s neskrivenom tendencijom da podsjetim i vas, na ono što je sasvim obično, svakodnevno, neromantično, malo, tričavo loše. Dakle, ono što rađa zlo.
Loše je, po svaku cijenu, biti drugačiji.
Loše je uzgajati razlike, a zatvarati sva moguća vrata, prozore, zapušavati ključaonice istovjetnostima ili sličnostima.
Loše je smatrati se boljim zbog imena, religijske pripadnosti, imetka, pa čak i znanja.
Loše je družiti se samo sa onima sa kojima je poželjno da nas vide zajedno.
Loše je slijepo sljedbeništvo, čak i kada se tvrdi da se slijedi sam Bog.
Loše je mrziti, posebno "mrziti u ime Boga".
Loše je dijeliti sa onima i pomoći samo onima koje smatramo sličnima ili istovjetnima.
Loše je promovisati ranije navedeno.
Loše je ignorisati ranije navedeno, jer je ranije navedeno loše. Dakle, loše je ignorisati loše.
Vrlo lijepo napisano…
Kontriram svakoj tacki…
jeste – lose je ignorisati lose
Drago mi je da je doprlo do tebe Iskrenovaša, s tim da nisam imala sumnje da će tako i biti 🙂
Dobro je da ovako otvoreno razgovaraš MejjaSu, to je iskrenost koju jako poštujem.
Ok., pokušaću složiti tačke na tvoj način i dati moje shvaćanje. Molim te da intervenišeš, ako nešto loše intrepretiram i opomeneš me.
– Dobro je, po svaku cijenu, biti drugačiji.
(Kad se kaže “po svaku cijenu”, to može podrazumijevati i ubistvo. Za moje poimanje nema onoga što može opravdati ubistvo bilo kojeg čovjeka, posebno djeteta, osim ako se ne radi o direktnom ugrožavanju života potomstva od strane nekog ili direktne ugroženosti vlastitog života (oboje podrazumijevam pod samoodbrana.)
– Dobro je uzgajati razlike, a zatvarati sva moguća vrata, prozore, zapušavati ključaonice istovjetnostima ili sličnostima.
(Da, nema ništa loše u uzgajanju i njegovanju razlika, ali ne i na uštrb toga da jednog čovjeka smatramo čovjekom s punim pravima i obavezama koje iz toga proističu zato što je, po nekim kriterijumima nama bitnim, nama istovjetan, a drugog ne smatrati čovjekom s punim pravima i obavezama koje iz toga proističu, zato što, ponovo po nekim kriterijumima nama bitnim, nama nije istovjetan. Razlike su date zbog ljepote, bar ja to tako shvatam, a ne zbog izolacije u svoje istovjetnosti koja, ako se zapuše svi kanali iskrene, ljudske komunikacije, stvara strah od nepoznatog (onda i mržnju, neprijateljstvo), te loše posljedice i po homogenu zajednicu i po heterogenu zajednicu koja je okružuje.)
– Dobro je smatrati se boljim zbog imena, religijske pripadnosti, imetka, pa čak i znanja.
(Samo Bog u potpunosti zna koji je čovjek od dva posmatrana bolji i to bez obzira koja su im imena, religijska pripadnost, imetak ili znanje. I ljudi mogu dati svoje procjene koje mogu biti više ili manje objektivne i to na osnovu toga koji im je od dvojice pomogao, pružio ruku kada je trebalo, pa je stoga za njih bolji. I u ovom slučaju ljudskog ocjenjivanja nije bitno kojeg je čovjek koji im je pomogao imena, religijske pripadnosti, imetka ili znanja.)
– Dobro je družiti se samo sa onima sa kojima je poželjno da nas vide zajedno.
(Ovo je, prema mom shvatanju, zloćudna linija manjeg otpora, istinski destruktivni hedonizam koji podriva napredak čovječanstva, širenje pozitivnih ideja dobra. Zašto? Ako bi se svi ljudi, koji su objektivno dobri, družili samo sa onima koji su dobri ili bolji od njih, bez širenja svojih ideja, shvatanja, davanja pomoći dalje, postali bi manjina koja bi zbog svoje različitosti u toj izoliranosti bila brzo uništena. Drugi oko te grupe ljudi, dakle ovi sa kojima se ta grupa dobrih ljudi NE ŽELI MIJEŠATI, prvo bi imali strah od nepoznatog, zatim nelagodu zašto ih neko smatra manje vrijednim da bi se sa njima družio, razmjenjivao riječi i ideje, a, na koncu, bi se razvilo i neprijateljstvo. Dalje, kakva je svrha dijeliti ideje dobra sa onima koji su već dobri ili bolji? Valjda treba podijeliti znanje, ideju, dati pomoć i onima drugačijima kako bi i oni bili bolji ili kako bi im bilo bolje.
Puno pravo na elitističnost ima samo Bog, to, po meni, u sebi duboko čuva i toga se uvijek pridržava svaki iskreni vjernik i rob Božiji.)
– Dobro je slijepo sljedbeništvo, čak i kada se tvrdi da se slijedi sam Bog.
(Naglasak ove rečenice je sadržan u riječi “tvrdi”. Ono što mi na ovom svijetu možemo dati drugima kako bismo opisali naš odnos spram Boga je uglavnom tvrdnja. Uglavnom, jer se odnos spram Boga vidi i u činjenju dobrih djela. Najgori zlikovac može tvrditi da slijedi Boga, zar ne? Taj isti zlikovac može ubiti mnogo nevine djece i uz to tvrditi da slijedi Boga, zar ne? Bog se osjeća, a koliko nam se puta desi da pomislimo nešto loše, pa se odmah u sebi (mnogo rjeđe naglas) ispravimo. Bog se slijedi srcem, on se na ovom svijetu samo indirektno vidi kroz djelo njegovog stvaranja, a odlika svakog srca je da se stalno propituje. Dakle, kako sebi uopšte dopustiti tvrdnju da se na ovom svijetu slijedi sam Bog kada nagrada shvatanja njegove punoće tek dolazi? Nažalost, slijepo se slijede tek riječi ljudi jer smo sebi dopustili da nam i Božije riječi drugi tumače bez da smo ih, najčešće, sami, vlastitim snagama, proučili i nastavili proučavati do kraja života.)
– Dobro je mrziti, posebno “mrziti u ime Boga”.
(Šta radimo kada nekog mrzimo? Da li od njega bježimo ili ga napadamo? Mislim da češće radimo ovo drugo. Šta radimo kada nekog mrzimo “u ime Boga”? Onda posebno nećemo bježati jer smo nametnuli sebi obavezu, onu obavezu mržnje “u ime Boga”. Možemo i trebamo mi ljudi mrziti šejtana, ali njega nećemo ubiti ako napadamo i ubijamo druge ljude, njega možemo ubiti samo ako volimo sve ljude i generacijama u vječnosti se trudimo da i oni zavole nas. U svijetu ljubavi šejtan nema šta da jede. U svijetu mržnje, šejtanu je gozba svaki dan.)
– Dobro je dijeliti sa onima i pomoći samo onima koje smatramo sličnima ili istovjetnima.
(Ako sam ja NOISe ni slučajno ne smijem dijeliti i pomoći jednoj MejjaSu. Aha! A ako ima deset NOISe koje se uzajamno pomažu i dijele i sasvim slučajno (a baš ovo nije slučajno!) imaju mnogo preko vlastitih potreba, a milion MejjaSu koje nemaju dovoljno ni za sebe, šta onda? Evo, mi sada imamo potpuno različitu etičku postavku, ti i ja MejjaSu. Ako je jednoj od nas to toliko bitno da smatra to suštinskom razlikom između nas dvije, da li to znači da ne treba i ne smije dijeliti sa i pomagati onoj drugoj?)
– Dakle, dobro je ignorisati loše.
(Dovde smo došli MejjaSu. Evo, ja ponovo razmišljam o ovoj rečenici i ponovo kažem da ne mogu i ne želim ignorisati loše. Isprljanu stvar ću očistiti, sa ulice pokupiti smeće ko god da ga je bacio, truditi se da vlastitu dušu također čistim uvijek kada mi savjest šapne da griješim, a druge ljude, osim ako mi na dijete ruku dignu, ću pokušavati svim silama da volim i uvijek sa njima razgovaram baš zbog toga što neću da ignorišem njihovo loše, kao što neću ni da oni ignorišu moje loše.)
Dokumenta, loše je što smo mnogoooooooooooooooooooooo skloni baš tome.
Lose je mrziti, posebno “mrziti u ime Boga”.
Svaka cast, potpuno se slazem sa ovom konstatacijom!
Lijep pozdrav:)
I vama lijep pozdrav Fischer.
mi smo fenomen u ignorisanju lose situacije u kojoj se nalazimo.
pozdrav
Dokumenta, da, sada si proširila. Možda da to shvatim kao “mlatimo praznu slamu” dok prioritetne karavane (recimo, imamo li šta jesti i kakav nam je sistem socijalne pravde) prolaze?! Ako si na to mislila onda smo jedan od fenomena, ima takvih društava još. Znaš, zapričavaju nas o… O čemu? Ili, zapričavamo se o… O čemu?
😉
Moja kontra nije bukvalna kontra.
Mozda vise drugacije iskustvo.Ok, mozda u ovom svijetu gdje je vecina ljudi losa da dodju ove stvari do izrazaja, ali nije opcenito takvo stanje svugdje ,pa po mom , variraju zaključci.
1. Bila sam u mnogim drustvima gdje je neko drugaciji jako dobro primljen… gledalo se vise na iskrenost insana. Tu i u takvim drustvima sejtan nije puno imao sanse.
2. Lijepa razlika je uvijek lijepa razlika, kod pametnih je ona vrijedna… i za to bih rekla da je bitno iskreno drustvo i ima ga jos uvijek na ovoj planeti, elhamdulillah.
Pritok dobroj razlici pametan insan nece sigurno u uskratiti. U kojem se drustvu ovo nadje… gadno je to drustvo.
3. Na tri bih dodala samo :čast onima koji su izabrali vjeru koja ich uzdize da budu bolji ljudi, ti i treba da se osijecaju bolje (umišljenost nije dobrodošla). Sa ostalim se slažem.
4. Da, ovo je loše. Skroz. Beze. Bijedno.
5. Slijepo sljedbeništvo je skroooz širok pojam… i nisam naišla gotovo nikad na istu definiciju….sad nebih iznosila šta ja mislim pod tim, da možda ne razvućem beze.
6. Mislim da mržnju u Boga isto definiramo drugačije. Mržnja u ime Boga kao i ljubav u ime Boga. Da, moramo se boriti protiv sotone i naravno mrziti je… gledamo i danas kako nam ubija čovječanstvo. Siluje, ubija, ostavlja ljude bez zastite… takve treba da mrzimo jer ih i sam Bog mrzi. Zašto ti takvi slušaju sotonu? Zar bi i oni tebi pružili ruku pomirenja ili jedan metak jer smetaš na putu? Zar mislis da ce takvi uci u dzennet. Ne nikada, osim ako se pokaju. Zar ce im svima Bog dati sansu na pokajanje poslije ovolikog uništavanja čoviječastva sa svim mogucim nacinima. To ce biti samo rijetki koji ce se pokajati.
7. Slazem se i sa ovim…
Mnoge stvari zavise koliko smo dopustili sejtanu da nam pridje tako da neke tacke jednostavno variraju…ali eto, najbolje je ono drustvo koje iako grijesi trazi spas da to vise nikad ne ponovi.
Takvi ce se I ‘uzdignuti’ nad ostalima. Što je isto jako lijepo I prihvatljivo… negdje nikako, negdje jako dobro.
Pošto je mozda samo do izražavanja… nadam se da cemo se naci negdje na boljem ….
Jel se razumijemo ili …pojasni mi sta nisam skontala…
Skupljaj dobre ljude/stvari oko sebe, loše se već nekako sakupe same.
Mejja Su sve religije zabranjuju mržnju, protiv Sotone se ne boriš mržnjom već tako što joj odoljevaš i budeš sve ono što zlo nije.
NOISe – Znaš, zapričavaju nas o… O čemu? Ili, zapričavamo se o… O čemu?
Dokumenta – da, na to sam mislila. to je sistem gubitka vremena na zapricavanju, dok potpuno ne zaglibimo.
Ihhhhhhhhhhh MejjaSu, sada mi je mnogo štošta mnogoooooooooooo jasnije:-)
Ne bih rekla da je većina ljudi loša, većina ljudi nekako uglavnom ćuti zabavljena sopstvenim malim, a velikim borbama. Moćna manjina je loša, a njihova se zvjerstva na daleko osjete i čuju jer ok. ljudi ćute, a pride su i zavedeni od strane ove moćne manjine. Da, rekla bih da većina ljudi nije loša nego zavedena, ali to je sada skroz druga tema.
Da, razumijemo se, samo imam malu dopunu praktično na tvoje pitanje, a u ovom dijelu “Zar bi i oni tebi pružili ruku pomirenja ili jedan metak jer smetaš na putu? Zar mislis da ce takvi uci u dzennet. Ne nikada, osim ako se pokaju. Zar ce im svima Bog dati sansu na pokajanje poslije ovolikog uništavanja čoviječastva sa svim mogucim nacinima. To ce biti samo rijetki koji ce se pokajati.”
Ovo je jako opširna tema i za mene jako bitna, pa ću krenuti od lakšeg u nekom pokušaju odgovora. Hvala Bogu pa postoji Bog (jao, jao mi jezične konstrukcije) pa radi ono za šta mi ljudi nikako nismo sposobni. Daje konačnu pravednu pravdu. On će u svoje okrilje primiti one koji to zaslužuju, a nama je od njegove riječi prenijeto da to neće biti oni koji neće, ne žele ili su toliko ogrezli da više i ne čuju onaj glas u sebi da treba da se iskreno pokaju.
E sada, manjina (duboko sam uvjerena da je riječ o manjini, ali moćnoj manjini) koja je toliko korumpiranog srca da više i ne čuje onaj glas, bar mali glasić dobra u sebi sigurno će pokušati da ukloni sa svog puta ljude koji su sposobni i znaju da vole i koji se trude slušati svoju savjest pri svakom postupku. Ali evo, ako me onako kardinalno pitaš i odgovoriću ti – uvijek bi radije bila ubijena nego što bih ubijala. Ili, još kardinalnije, rađe bih bila mučenik nego ubica i dželat. Nemam ti ja tu neki sada smislen odgovor, osim onoga da se krug mržnje i neprijateljstva, što uvijek prouzrokuje ogromno stradanje ljudi, nekako mora prekinuti. Neko mora odlučiti da ne uputi taj metak inače postoji velika mogućnost da jednog dana osvane dan u kojem više neće postojati ona temeljna razlika između onoga koji se brani i onoga koji napada. Nadam se da sam ovo shvatljivo napisala i da si me razumjela.
Pozdravljam te.
Crnarupo, slažem se, ali složi se i ti da je to ipak linija manjeg otpora. Ja bih radije to rekla ovako – mnogo pažnje i ljubavi uloži u svoje utočište (prije svega porodicu) gdje ćeš i sebe njegovati, a ostatak snage koja ti ostane uloži i da na fin način pokušaš ostvariti komunikaciju ili da pomogneš onima koji su se odaljili od dobrog. Ljudi su ipak ljudi, a svakako će biti još gori ako im nikad i niko ne daje nadu i prepozna u njima čovječnost.
Dokumenta, da, slažem se. Međutim, čim mi ovoliko pričamo (a pričamo puno) o ovakvim i sličnim temama znači da imamo potrebu. Nešto je duboko nerazriješeno u nama, u nama kao pojedincima. Kompletan etički sistem na makro i mikro planu je korumpiran, isprljan, a prošla su ona vremena zdravog rada u kojima bi se tijela dobro umorila, mozgovima nije bilo dosadno da smišljaju more razlika i još razlika pride. Ili ćemo promptno krenuti u ozdravljanje našeg ličnog etičkog sistema na pojedinačnom planu, pa krenuti u rješavanje stvarnih problema ili ćemo jednostavno početi raditi i u hodu rješavati, a čilog duha jer smo korisni, zaprljanost tog etičkog sistema. Za mene je ova druga opcija ljepša, ali, bojim se, nerealnija od prve.
Da slažem se da je zavedena. Bolja i slikovitije objašnjenje.
Ipak šta očekivati od zavedenog. On je zaveden. Kamo sreće da je zaveden dobrim, ali zaveden je lošim. Zato moj takva opis.
….
Da, razumijemo se, samo imam malu dopunu praktično na tvoje pitanje, a u ovom dijelu “Zar bi i oni tebi pružili ruku pomirenja ili jedan metak jer smetaš na putu? Zar mislis da ce takvi uci u dzennet. Ne nikada, osim ako se pokaju. Zar ce im svima Bog dati sansu na pokajanje poslije ovolikog uništavanja čoviječastva sa svim mogucim nacinima. To ce biti samo rijetki koji ce se pokajati.”
Ovo je jako opširna tema i za mene jako bitna, pa ću krenuti od lakšeg u nekom pokušaju odgovora. Hvala Bogu pa postoji Bog (jao, jao mi jezične konstrukcije) pa radi ono za šta mi ljudi nikako nismo sposobni. Daje konačnu pravednu pravdu. On će u svoje okrilje primiti one koji to zaslužuju, a nama je od njegove riječi prenijeto da to neće biti oni koji neće, ne žele ili su toliko ogrezli da više i ne čuju onaj glas u sebi da treba da se iskreno pokaju.
….
Slažem se i sa ovim objašnjenjem. Da sam nastavila pisti ovo bi napisala.
Šta da ti kažem osim da mi je drago da smo na istom po ovim pitanjima.
…
uvijek bi radije bila ubijena nego što bih ubijala.
…
I ja isto tako. Da nam se Allah s.v.t. smiluje i podari snagu za pravim postupkom u pravo vrijeme.
Interesantno… ipak moram dodati da si dosta rječitija od mene. Sviđa mi se to drugačije… pa se pitam dali dijaspora dijeluje na mene… ni njemački nisam naučila a svoj sam već zaboravila.
Hvala i sve najbolje.
Crnarupa* Mejja Su sve religije zabranjuju mržnju, protiv Sotone se ne boriš mržnjom već tako što joj odoljevaš i budeš sve ono što zlo nije.
…I ja sam mislila da je tako ‘jednostavno’.
http://www.youtube.com/user/DesnoOko
Pođi od jedinice.
E pa fino MejjaSu:-) I meni je drago što smo se oko suštinskog usaglasile.
Daleko si ti od zaboravljanja našeg jezika, a za njemački gdje si ne bih znala reći. Ali ima jedan fol, hihihihi Uvijek možeš posjećivati bloggove čiji autori vole komentarisati nadugo i naširoko, ovako kao ja, hehehehe Što mudar može reći u dvije rečenice, “rječit” raširi u desetak. To ja malo na svoj račun. Tako radiš i naše blago, naš jezik sigurno nećeš zaboraviti. Imam i ja iskustva kako to ide kada se počinje razmišljati na tuđem jeziku, misli počinju bivati na tom novom jeziku i onda se nekako i fluentnost smanjuje.
Hvala i tebi na ovom dobroćudnom čikici sa linka. Poslušaću bar dio ovih predavanja, čini se interesantnim.
Svako dobro.
Mislimda je dobro biti pozitivan što je češće moguće i biti otvoren za različitosti i istovjetnosti u isto vrijeme. 🙂
Slažem se u potpunosti. Pozitivan kao tvoj zdravi, životni i šareni avatar
:-))))))
Dobro i lose najcesce zavisi iz perspektive koje gledamo.
Takodjer nema moralnih fenomena nego samo moralne interpretacije fenomena(eh moj fridrihe)