[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/poznatifaraoni.jpg[/IMG]
Lista slavnih egipatskih faraona i vladara iz antičkog vremena
Moje drugo putovanje u Egipat, studijska posjeta u trajanju od 15 dana prije dvije godine, omogućila mi je da upoznam i pojedince sa akademskim obrazovanjem u Kairu i pojedince iz porodica koje preživljavaju na granici bijede s juga ove ogromne zemlje.
Posjetu je organizovalo, finansiralo i skoro u potpunosti kontrolisalo Ministarstvo inostranih poslova Egipta. Učionice Fakulteta za masmedije i komunikacije pri Univerzitetu u Kairu, uz neizostavnu fotografiju na zidu svake predsjednika Mubaraka, ozvučene. Sva predavanja se snimaju, odnosno upravi fakulteta je po potrebi dostupan tonski zapis svih predavanja ikad održanih u tim učionicama. Predavanje nam taj dan drži zamjenica dekanese fakulteta, ime sam, naravno, zaboravila. O Mubaraku sve najbolje iz njenih usta izlazi, uz dozu vidljive rezervisanosti u tonu, ekspresija lica pokazuje otpor riječima. No, negdje pred kraj predavanja uslijedila je ključna rečenica, dvije: "Egipatski narod je veoma zabrinut zbog toga što je očigledna namjera Mubaraka da na njegovo mjesto dođe njegov sin. Egipatski narod je protiv uvođenja dinastijskog vladanja zemljom na mala vrata.".
_____________________
U principu se smatram sramno neobaviještenom u vezi s onim što se posljednjih odokativno mjesec dana dešava u arapskom svijetu, na Bliskom Istoku. Demonstracije s ciljem rušenja diktatorskih režima i dinastičkih sistema uvijek ću podržati i podržavam. No, kako su to oni koji organizuju demostrante u ovim zemljama održavali neophodnu komunikaciju i koordinaciju. Putem Interneta? To je, uvjeravam vas, a na osnovu ličnih iskustava, u ovim zemljama jednostavno nemoguće. Internet je od strane vlada pažljivo kontrolisan već godinama unazad.
Dalje, današnji je svijet globalno selo informacija. Informacija sa velikim I danas je najskuplja i onaj ko je u svom vlasništvu ima je najmoćniji. No, do te informacije, čija se vrijednost ogleda u tome da je istinita, mi više praktično i ne možemo doći, ma koji medij komunikacije da koristimo. Do nje se dolazi isključivo ukoliko ste unutra, u žiži odlučivanja, u epicentru kasnijih cikličnih posljedičnih dešavanja i ona se ne prenosi papirnatim ili informatičkim putem, ona se prenosi usmeno.
Kada su zapadni mediji, kojima je informacija novac, hljeb i krv u žilama, počeli izvještavati o demonstracijama protiv režima i dinastija na Bliskom Istoku?
Da li je ijedan zapadni mejnstrim medij izvještavao o pripremama demonstracija, bar u jednoj zemlji?
Zašto većina mejnstrim medija o očigledno koordiniranom dešavanju u nekoliko zemalja izvještava kao o pukom dešavanju naroda?
____________________
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/egipatdignutasaka.jpg[/IMG]
Podignuta/stisnuta šaka tradicionalno pozdrav i logo aktivista ljevičara (marksisti, anarhisti, socijalisti, komunisti, pacifisti, sindikalisti, ali i afroamerički nacionalisti – http://en.wikipedia.org/wiki/Raised_fist ), osim tokom demonstracija u Egiptu, uzdizala se/uzdiže se i u Tunisu, Jemenu, Tirani (Albanija). Neki neprovjereni izvori tvrde da je ovaj logo na zastavi uzdizan i na demostracijama u Iranu.
Podignutu/stisnutu šaku Wikipedia definiše kao ekspresiju solidarnosti, snage ili prkosa. Nju je, tokom rušenja režima Slobodana Miloševića, koristio i srbijanski Otpor. Prva upotreba ovog pozdrava i logoa veže se za paramilitarnu organizaciju Komunističke partije Njemačke pod nazivom Rotfrontkämpferbund (RFB/Der Rote Frontkämpferbund/Roter Frontkämpferbund), tj. liga ili asocijacija Boraca crvenog fronta. Ova paramilitarna organizacija zabranjena je 1932. godine zbog učešća u uličnim borbama protiv nacističke partije Sturmabteilung (Olujni odred, Olujne trupe).
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Roter_Frontkaempferbund_Emblem.jpg[/IMG]
Amblem Rotfrontkämpferbunda
____________________
Ako bih, kao dobroćudan posmatrač, birala između postojanja više dinastija i diktatorskih režima na Bliskom Istoku (i u arapskom svijetu generalno) i uvođenja samo jedne dinastije ili diktatorskog režima, uvijek bih odabrala manje zlo, dakle ovo prvo. Najopasnija je dinastija ili diktatorski režim koju lako ne možemo razabrati i koja nam nudi slobodu govora i mišljenja upakovanu u realnu zabranu pristupa pravim informacijama, odnosno onoj informaciji sa velikim I.
Novi svjetski poredak je projekat vječno gladan za invazijama i veoma, veoma, veomaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa je daleko od istine da mu je krajnja namjera samo tlo Evrope, Amerike i Australije.
Dobrodošli, podignutih šaka, dobrodošli!
Pričao sam s jednim prijateljem iz Emirata.. Naravno, ljudi podržavaju demonstracije, dosta im je bilo Mubaraka i svih pojava koje su bile konstantne za vrijeme njegove diktature, ali…
Šta poslije Mubaraka? Izbori treba da budu tek u septembru. Do septembra nema ustava, vojska vlada državom. Naravno, postoji i neprestani strah da bi se mogla američka mornarica približit i razmahat zastavama… Sve je to komplikovanije od onog što vidimo.
Sve je napravljeno s ciljem, sad je pitanje kojim ciljem!? Hmm, al u svakom slucaju na ovo sto se dogadja u arapskim zemljama gledam kao na pozitivnu stvar. Događa se neka vrsta buđenja, trzanja, ne bih bas rekao revolucije, jer je revolucija brendirana stvar. Ali, vrijeme je da se ljudi trznu, pa da svrgnu režime koji su i dalje nakon proglašenja nezavisnosti ostali kolonija, ili na ovaj – ili na onaj način.
Međutim, šta se promjenilo poslije svrgavanja Sadata u tom istom Egiptu – ništa!
NWO nešto muti, e sad iz ove perspektive sve karte još nisu vidljive, ali za lovce u mutnom ovo je penal.
Clandestine, vrijeme će reći, da. No, kada onako sve smućkam, meni se nekako ne sviđa na šta to sve može izaći i kakve dalekosežne posljedice može imati. Pri tome, racio s cijelom pričom kod mene nema nikakve dodirne tačke, čisto (pred)osjećaj.
Slažemo se oko neupitnog postojanja krajnjeg cilja Transhej, no za ocjenu da li je kompletna priča pozitivna ili ne odlučila sam sačekati, odokativno, cijele dvije decenije. Dešavanje naroda kao puko dešavanje naroda, dakle porivi i otpor u onoj baznoj, mahom neobaviještenoj masi ljudi (kao što smo, na koncu, i mi) dakako da su pozitivna stvar, no vidjećemo u kojem će se pravcu i kako to kanalisati.
Order uvijek muti, uvijek je i uvijek će. Osim… osim ukoliko ona strana što predstavlja puko tržište mesa, (jeftino odreknutih/prodavanih) ideja i resursa nema *ebene igrače unutra.