Nebo ima pismo, vatru spušta, suzama je gasi
Mi puštamo zmije utopljene mrakom
I pjesme su nijeme pod govorom tijela, ptice
Okupe se jutrom noćne šaptajuće riječi
Krug je srećan, krug je tužan, odmotan duž dana
Kose su nam udaljene, vjetar među njima
Čeka jedan poklon što bi sad da ti ga dam
Biješe priča, stiže ljubav, kuca sad nam sat
Želim da ti kažem da volim nam Jedno
Povrh sijedih što tamniče onaj prvi plam
Vremena je tako mnogo, dragi, uvijek premalo
Prostora tek u nama baš je sasvim dovoljno
Dobroćudno spava sada prvo ljetovanje
Zapamćen je onaj trud da vidiš me bez materije
Kažu da najljepša je Pjesma nad pjesmama
Ja tvrdim da to naše su u trećim očima
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/song-of-songs-iii-deb-cohen.jpg[/IMG]
Stajao sam u casu,
na cas
nikome slican,
i tvoj me topli dah sasjece…
🙂
Srećan rođendan najdraži moj pjesniče.
haj, nehaj 🙂
vasionko, imam pesmu za tebe: zove se Astronautika
Glupi su mi ovi astronauti,
oni idu u glupi i hladni
kosmos
da bi lebdeli,
a lebdi se u blagosti i toplini,
milosrđu
bližnjega svoga.
***
Ne postoji sav taj kosmos
ni zbog čega drugog
nego da nam kaže da smo posebni.
Leden i udaljen, kaže: „Ljubav.
Topli. Bliski i Dragi“.
Ko naćuli uši za šumove njegove čuće
udar pulsa.
Oslušni srce, čućeš srce kosmosa.
Ne postoji vreme ni zbog čega drugog
nego da nam kaže: „Milujte se“.
Tako je! 🙂
Hvala pjesniku.
Čap sui od Sistem ov a daun?
Dobra pjesma.