...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...
De gustibus non disputandum…A za trebe se Balkanci uvijek slazu…:)
Noise,….. pop i žestoki gitarski riffovi ne idu zajedno…. mješaš kategorije… u protivnom, pop music wouldn't be called pop….
Liče, hvala puno za preporuku, ovo definitivno ulazi u onu moju treću (slušljivu) kategoriju – MAJSTORSTVO. Prilično sam zaluđena Bucketheadom inače, a i Igor je poodavno ušao u taj paket preslušavanja, iako nisam znala da je obradio Billie Jean. Kad porediš, The Bates su zapravo napravili cover, ovo Igorovo je baš obrada.
Hahahahaha, sa ovim što je naveo jedan fan na YouTube sam definitvno saglasna.
“Please select difficulty level:
Beginner
Easy
Normal
Medium
Hard
Expert
Chuck Norris
(Igor Presnyakov)”
MSKS, u ovom slučaju i Balkanke, hehehehe, iako je ova treba iz internacionalne “sorte” dobrih, što jest’ jest’;-)
Graciasalavida, hahaha, ko to kaže? A šta je pop-rock?
Muzika je generična, evolutivna, sintetična stvar, nema tog zvuka koji ne pripada zvuku druge “kategorije”. Zvuk je zvuk. To bi isto bilo kao da kažeš da dub nikako nije mogao biti kombinovan sa tradicionalnim zvucima i melodijama Afrike, te da se to sve začini i sa tehno zvukom, a takvih bandova i sastava imaš mali milion. Uzmi, u tom kontekstu, Enigmu na primjer, ona je nadaleko poznat pristup u generičnosti zvuka i muzičkog izričaja.
Moja je poenta bila da je ova pjesma, koja je autorski jako dobra, zaista zaslužila, po onome kako je ja doživljavam, da se pojača riffom, to posebno refren jednostavno traži. E sad, što MSKS reče, “De gustibus non est disputandum.”, u to ne ulazim;-)
Meni je brate ova bolja mali milion puta, pa da je on sto puta majkl dzekson. :))
Eto. 😀
:-)))))))))))))))))))))))))))
Molim. 😉 Iskreno, ja nikada nisam ni preslusao ovu “kompoziiiiciju” do kraja u Dzeksonovoj izvedbi, ili kako to vec nazvati (mislim, to sto je on radio). Na drugoj strani, obozavao sam slusati Cornellovu verziju i to bas onu sa “unplugged” koncerta u Svedskoj. A od Igora mogu slusati sve, pa i obrade Shakirinih “kompoziiicija”, vazno je da on svira.
Eto. 😀
Hahahahaha, ja to nisam mogla propustiti, mislim Majklovu verziju, slusala se u to vrijeme naravno, generacijsko pitanje. Drugo, njegova je pjesma, on je komponovao i napisao tekst, tako da je normalno da je ljudi odmah za njega vezuju. Cornellova verzija je dirljiva, baš ta unplugged verzija, puno je tu emocija utkano u pjevanje, ali nešto baš i nije my cup of tea.
Vidi, pop, pa i onaj limunada mejnstrim tipa Šakira, često iznjedri odlične autorske stvarke koje, kada iz izvedu znalci, zaista i postanu The Song. Igor je od onih što postojeću stvar može do savršenstva dovesti, ali i ne napisati/komponovati nešto što bi nas, podjednako, ostavilo bez daha.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Da je dobra, jes. Batre mislim.
Al da je bolja od orginala, i nije. Ne može ba to niko ko naš Mihail otpjevat. 😉
ne bih se složila….
original je original… i ima svoj pečat i duh vremena u kojem je nastala….
i ništa ga ne može nadomjestiti 🙂
Jbg., ja sam dijete žestokog gitarskog riffa ili simfonija. Može i nešto treće, ukoliko je baš riječ o majstorstvu.
Džaba pokojnom Majklu što je kralj popa, al’ kad je ovu napisao ili je trebao ubacit u nju ovaj žešći riff il’ je trebao prodati pankerima odmah tada.
Bitno je da smo oko trebe saglasni, vidim graciasalavida nema zamjerku na taj dio;-)
Za glavu bolja od Cornellove obrade, koja mi je do sada, uzgred da kazem, bila vrh! Kad smo vec kod obrada, poslusaj Igora…
http://www.youtube.com/watch?v=BPcL5kTHX-w
De gustibus non disputandum…A za trebe se Balkanci uvijek slazu…:)
Noise,….. pop i žestoki gitarski riffovi ne idu zajedno…. mješaš kategorije… u protivnom, pop music wouldn't be called pop….
Liče, hvala puno za preporuku, ovo definitivno ulazi u onu moju treću (slušljivu) kategoriju – MAJSTORSTVO. Prilično sam zaluđena Bucketheadom inače, a i Igor je poodavno ušao u taj paket preslušavanja, iako nisam znala da je obradio Billie Jean. Kad porediš, The Bates su zapravo napravili cover, ovo Igorovo je baš obrada.
Hahahahaha, sa ovim što je naveo jedan fan na YouTube sam definitvno saglasna.
“Please select difficulty level:
Beginner
Easy
Normal
Medium
Hard
Expert
Chuck Norris
(Igor Presnyakov)”
MSKS, u ovom slučaju i Balkanke, hehehehe, iako je ova treba iz internacionalne “sorte” dobrih, što jest’ jest’;-)
Graciasalavida, hahaha, ko to kaže? A šta je pop-rock?
Muzika je generična, evolutivna, sintetična stvar, nema tog zvuka koji ne pripada zvuku druge “kategorije”. Zvuk je zvuk. To bi isto bilo kao da kažeš da dub nikako nije mogao biti kombinovan sa tradicionalnim zvucima i melodijama Afrike, te da se to sve začini i sa tehno zvukom, a takvih bandova i sastava imaš mali milion. Uzmi, u tom kontekstu, Enigmu na primjer, ona je nadaleko poznat pristup u generičnosti zvuka i muzičkog izričaja.
Moja je poenta bila da je ova pjesma, koja je autorski jako dobra, zaista zaslužila, po onome kako je ja doživljavam, da se pojača riffom, to posebno refren jednostavno traži. E sad, što MSKS reče, “De gustibus non est disputandum.”, u to ne ulazim;-)
Meni je brate ova bolja mali milion puta, pa da je on sto puta majkl dzekson. :))
Eto. 😀
:-)))))))))))))))))))))))))))
Molim. 😉 Iskreno, ja nikada nisam ni preslusao ovu “kompoziiiiciju” do kraja u Dzeksonovoj izvedbi, ili kako to vec nazvati (mislim, to sto je on radio). Na drugoj strani, obozavao sam slusati Cornellovu verziju i to bas onu sa “unplugged” koncerta u Svedskoj. A od Igora mogu slusati sve, pa i obrade Shakirinih “kompoziiicija”, vazno je da on svira.
Eto. 😀
Hahahahaha, ja to nisam mogla propustiti, mislim Majklovu verziju, slusala se u to vrijeme naravno, generacijsko pitanje. Drugo, njegova je pjesma, on je komponovao i napisao tekst, tako da je normalno da je ljudi odmah za njega vezuju. Cornellova verzija je dirljiva, baš ta unplugged verzija, puno je tu emocija utkano u pjevanje, ali nešto baš i nije my cup of tea.
Vidi, pop, pa i onaj limunada mejnstrim tipa Šakira, često iznjedri odlične autorske stvarke koje, kada iz izvedu znalci, zaista i postanu The Song. Igor je od onih što postojeću stvar može do savršenstva dovesti, ali i ne napisati/komponovati nešto što bi nas, podjednako, ostavilo bez daha.