U ovoj pjesmi od tišine, prirode i slova
nema ništa što uhvatiće misli tvoje.
Da l’ se mijenjaš zajedno sa svijetom,
il’ je svijet dijete što u svjetovima mre…
Ova neba zamjenićeš kažu ljepšim
od planeta sjetnih, vječnih duga, boja svih…
Možda mi daš vidu da ugleda stvarnost,
pa da pružim krila sova, pčela u putanje sna.
Gdje li će mi ostati malene oči,
da li ću im smiješak nazrijeti i tada…
U kojoj tvojoj kutijici snivaće uvojak njen,
U kom’ srcu miris zaboravljen ne…
Sve što daješ uzmi, odjeni, promjeni.
Kruži oko kruga za nas nepoznatog smisla.
Ja se u te uzdam da mi male oči čuvaš,
da i njima nove kažu…
Mama voli me.
akaca,bakaca,cukaca,kekece…
:-))))))))))))))))))))))))))))))))
B-la b-la b-la b-la, vijuvijuvijuviju, a kojeeeeeeeeeeeeee, hahahaha
Ljubi nam budalicu malu:-))))))))))))))))