Kiša je mir,
tako to život govori,
polagano i uzdržano da gole glave mogu izdržati
silinu mudrosti.
Kako nam se ljepota
i sestra joj očaj dijele
k'o što sve raste.
I kad staro je
poput djeteta iz plača u smijeh dočeka
odmah, novu igru, novi tren, novo svijetlo slovo
onoga što uči.
A nema ljepše i istinitije priče
od ruke starca i djeteta u njoj.
Koja koju čemu uči,
koja kojoj šta daje?
Kiša govori,
tako se vrijeme mjeri.
Liježe i pada,
vidiš je i ne vidiš,
a govori i mir je kad kišnicom se umiješ.
“A nema ljepše i istinitije priče
od ruke starca i djeteta u njoj.
Koja koju čemu uči,
koja kojoj šta daje?”
Ziva istina..
Hvala zeno …hvala “simfonijo”..za tonove koje u sebi pronalazis.
Pronalazis ih i sobom emitujes ne pitajuci za cijenu.Ne dozvoljavas da rijeci ,u tebi,kapljom vode na majskom suncu izmaglicu tvore.Dajes im smisao,dajesh im zivot ! Zivotom druge ,svojim rijecima ,ogrces i …oni…zahvalnost ti odaju …namiruju cijenu…opjevavaju te u sebi sa izrazom svjetlosti na sebi….(H.D.)
http://www.youtube.com/watch?v=wFB6ePpno-s&NR=1
I ja joj svjedočim Katrane.
Ihhhhhhhhhh Kiševićevih stihova H., ihhhhhhhhhh. Hvala ti što si ih postavio.
Hvala i na kompimentima. Ogromni su, nezasluženi. Nije lažna skromnost, ali dobro.