Bijele kule dignute do prošlosti,
vrhovi im u dlan bodu, posred linije života.
Nož,
iscuriti krv da kamen pocrveni.
Zrak,
šta će biti nakon što se zgruša,
koji virus, neka nova vrsta?
Crna povorka kroz maglu plovi.
U ovom kraljevstvu to je svadba.
Rog,
danas je svečano, danas je važno.
Put,
vrača vještica s vrhnog okna,
koji kraft, deset gralnih godina?
Od jeseni do jeseni kalendar smrti lišća,
dojenja zemlje ispod čekanih crvenih kula.
Djevojče,
na put šalje vještica niz krik prosca.
Oči,
nevino neokrenute nazad gledaju kroz leđa.
Oglas drugog roga otvara oko na dlanu pretka.
Trideset treći korak i cipele skinuti mora,
baš tu puteljak gomila u šiljke zaboravljenih Karpata.
Vrh,
s njega čuti Atilin gong Istoka.
Meso,
ispod sedla usoli znojava konjska griva.
Hita kozje djevojče do nedisanog vazduha.
Kamena klupa pod Gornjom bradom čeka.
Ispod vida krajolik Saladinovog Jeruzalema.
(Iz arhive, novembar 2008.)
