U kratkim crtama…
Ovo je grof Richard Nikolaus Eijiro von Coudenhove – Kalergi (http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Nikolaus_von_Coudenhove-Kalergi ).
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Kalergi-portret.jpg[/IMG]
Grof Richard Nikolaus Eijiro von Coudenhove – Kalergi (16. novembar 1894 – 27. jul 1972)
Uz nasljednika trona, nakon Prvog svjetskog rata, nepostojećeg Austro – Ugarskog carstva nadvojvodu Ottoa od Austrije (http://en.wikipedia.org/wiki/Otto_von_Habsburg ) koji je nedavno preminuo, grof Coudenhove – Kalergi bio je utemeljitelj Panevropskog pokreta ili Međunarodne Panevropske Unije ( http://en.wikipedia.org/wiki/International_Paneuropean_Union ). Međunarodna Panevropska Unija preteča je savremene Evropske Unije.
Grof Coudenhove – Kalergi, sa samo 28 godina starosti, objavio je 1923. godine Panevropski manifest, knjigu koja je, ideološki, utrla put osnivanju EU.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/DasPanEuropaischeManifest.jpg[/IMG]
Prikaz naslovnice Panevropskog manifesta ( izvor: http://www.deuframat.de/deuframat/images/1/schmale/manifest_b.jpg )
U toj knjizi data je politička vizija svijeta grofa Coudenhove – Kalergija i njegovog savremenika, te, donedavno, počasnog predsjednika Panevropske Unije nadvojvode Ottoa od Austrije. Politička karta svijeta, iscrtana Coudenhove – Kalergijevom rukom i objavljena u toj knjizi, izgleda ovako:
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/KartakojujeiscrtaoKalergi.jpg[/IMG]
Prikaz političke karte svijeta grofa Coudenhove – Kalergija. Ovako će, prema zamisli autora ove karte, izgledati svijet nakon zaokruživanja (kraja integracija, savremenim riječnikom rečeno) ujedinjene Evrope, odnosno Evropske Unije. Crna područja predstavljaju Panevropu, područja iscrtana kosim crtama Panameriku, područja iscrtana vertikalnim crtama Britansko federalno carstvo, područja iscrtana horizontalnim crtama Rusko federalno carstvo, a područja obilježena tačkicama Daleki Istok. U to vrijeme, Britanska imperija, dobro poznati Commonwealth (http://en.wikipedia.org/wiki/Commonwealth_of_Nations ), nije željela gubitak svoje moći, odnosno nije pristajala na koncept ujedinjene Evrope. Danas, kako znamo, to nije slučaj.
Tako, ako nekoga interesuje dokle se teritorijalno može širiti Evropska unija, gdje je, na ovoj grofovoj karti, na primjer, jedna Libija, naznaku odgovora može pronaći i ovdje.
Istorija je, zaista, učiteljica života. Problem je što o grofu Coudenhove – Kalergiju, na primjer, neće učiti ni oni koji studiraju, magistriraju ili doktoriraju u vezi s temama istorijata Evropske Unije. Mislim, učiće, ali će, institucionalno, učiti veoma malo, nekako stidljivo, napadno nedostatno.
Možda je problem u grofovom drugom dijelu iz 1925. godine, prema nekim podacima i dan danas cenzurisanom u nekim dijelovima Njemačke. Riječ je o knjizi Praktični idealizam ( http://balder.org/judea/Richard-Coudenhove-Kalergi-Practical-Idealism-Vienna-1925.php – na ovoj ćete adresi pronaći neke od citata iz te knjige grofa Coudenhove – Kalergija ). Ta knjiga je, blago rečeno, rasistička. U objektivnim uslovima porasta pošasti antisemitizma u zapadnoj Evropi, što je kasnije dovelo do holokausta nad jevrejskim narodom, grof Coudenhove – Kalergi se tome, u ovom djelu, suprotstavlja vrlo sličnim, rasističkim, oružjem – Jevreje proglašava nadrasom.
Opasne ideje samo mijenjaju formu. Ne bi Hitler imao ništa protiv EU, uvjeren sam.
Odlično si primjetio. Oko Hitlera si, pretpostavljam, samo nagađao. No, nagađao si tačno. Neki mislioci, posebno anglosaksonci, Britanci, tradicionalno izraziti euroskeptici su čak, kao korijen Evropske Unije, proglašavali uspon Trećeg Rajha. To, prema nekim mojim promišljanjima i istraživanjima, ne odgovara istini, a najveći argument mi leži u činjenici da Britancima nije interesno odgovaralo osnivanje ujedinjene Evrope, EU, jer su željeli opstanak i dalje širenje Commmonwealtha.
Nego, da potkrijepim ovo tvoje tačno nagađanje… Ovo su riječi ministra propagande Trećeg Rajha Josepha Goebbelsa:
“I am firmly convinced that just as today we smile when we look back at the parochial quarrels that divided the German peoples in the 40s and 50s of the last century, so in fifty years’ time future generations will be no less amused at the political disputes that are now going now on in Europe. The ‘dramatic national conflicts’ of many small European states will seem to them no more than family quarrels. I am convinced that in fifty years people will no longer think in terms of countries – may of today’s problems will have faded into obscurity, and there will be little left of them. In those days people will think in terms of continents, and European minds will be filled and swayed by quite different, perhaps much greater problems.
You must on no account think that when we Germans bring about a certain order in Europe we do so for the purpose of stifling individual peoples. In my view a nation’s conception of its own freedom must be harmonized with present-day facts and simple questions of efficiency and purpose. Just as no member of a family has the right to disturb its peace for selfish purposes, in the same way no single European nation can in the long run be allowed to stand in the way of the general process of organization.
Out great nation with its large population, together with Italy, will in practice take over the leadership of Europe. There are no two ways about that. What it means for you is that you are already members of a great Reich which is preparing to reorganize Europe, tearing down the barriers that still separate the European peoples and making it easier for them to come together. Germany intends to put an end to a situation which quite clearly cannot satisfy mankind for long. We are performing here a work of reform which I am convinced will one day be recorded in large letters in the book of European history. Can you imagine what the Reich will actually be like after the war? (…)”
(Preuzeto s http://www.eu-facts.org/en/roots/08_goebbels_europe_future.html)
Znamo da je Hitlerov cilj bio uspostavljanje Novog svjetskog poretka. Kao što vidimo, ta se mantra ponavlja kroz vijekove, a isključivo se, zapravo, mijenja interpretacija šta tačno Novi svjetski poredak podrazumijeva, šta je cilj uspostavljanja takvog poretka, te na koje će načine isti biti uspostavljen.
Da, u tekstu ovog posta sam zaboravila da napišem šta mi je, zapravo, bila inspiracija za pisanje istog. Naime, tog dana kada sam ovaj tekst objavila baronesa Ashton od Uphollanda, Catherine u Libiji je svečano otvorila PREDSTAVNIŠTVO EU;-)
Da, nagađao sam prema onom što znam o nacističkoj Njemačkoj. Ovaj link je odličan, a Ribentropove i Gebelsove riječi samo potvrđuju naše mišljenje o EU. Veliki kontrolišu male, mali se traže u tome i polako gube nezavisnost, a EU se konstantno nameće, ne kao najbolje, već kao jedino rješenje. Opasna politika, jednom će sigurno da pukne.
Ehh druže, imperijalizam… imperijalizam nikada nije nestao, niti će. Sve dok ijedan čovjek na Planeti hoće još preko onoga još. Prvo pleme koje je izumilo oružje za borbu tuklo je ono što za oružje nije znalo; Egipćani su, pored oružja, za borbu izmislili i robove; Treći Rajh vinuo u neslućene visine avio industriju, začetak nuklearke, tenkove itd.; a EU… Eu to sve radi papirnim osvajanjem, dovođenjem malih suverenih država u stanje da je EU jedino rješenje ukoliko ne žele potpuni ekonomski krah i, kao posljedicu toga, rasprodaju svoje nacionalne teritorije. Ipak, mudri smo, moramo biti, s takvim centrom moći, bilo kojim te jačine, ne valja se kačiti. Treba ići tamo gdje se mora, a to što se mora zapravo je i bolja alternativa, trenutno, onome što imamo ukoliko se oslonimo na svoje snage koje su, zbog dubokih razdora i podijeljenosti, zapravo antiteza snage, odnosno dokaz društvene slabosti i pucanja po šavovima.
Ono što nam EU, ipak, nikako ne može zabraniti ili uskratiti je da učimo o istoriji tog imperijalnog projekta, da analiziramo i zaključujemo i, u skladu s tim, znamo šta nas može očekivati u procesima pregovaranja i kasnijem članstvu.
I da, jedan imperijalizam uvijek puca da bi ga zamijenio drugi;-)
Pozdrav i od mene! Da se ukljucim u komentare…
NOISe: “Da, u tekstu ovog posta sam zaboravila da napišem šta mi je, zapravo, bila inspiracija za pisanje istog. Naime, tog dana kada sam ovaj tekst objavila baronesa Ashton od Uphollanda, Catherine u Libiji je svečano otvorila PREDSTAVNIŠTVO EU;-)”
Ocigledno je koliko ovo ide duboko i daleko. Prica o Libiji je bila najbliza opcija da se srusi lazna imerija sjaja i demokratije zapada i amerike. A sada, PREDSTAVNISTVO EU, jedne monetarne unije, a uskoro ce se pojaviti i jos jedna monetrna unija (AMERICKA) sa svojim predstavnistvom, i eto ga… 2/4 podrske za AFRICKU monetarnu uniju, ostaje jos samo AZIJA. Ko ovo ne vidi pored svojih ociju, ostat ce zatecen u svijetu koji vise ne postoji!
Da, Probudisesada, da. Blokovsko centralističko organizovanje radi daljeg umrežavanja među blokovima.
Demokratija (početna vladavina naroda odavno transformisana u biranje moga i tvoga i našeg predstavnika radi zastupanja naših interesa) je umrla. Da li je oduvijek i bila teatar, odnosno da li je od početka čitav idejni koncept demokratije kreiran radi postavljanja pozorišnih kulisa kako bi se skrila vjekovna, jedina politička stvarnost? Ona dinastijska.
Sve se, oduvijek, svodi na onu slikovitu – Pax Romana. Ako hoćete dugotrajniji mir, jedino je rješenje dugotrajna, ogromna Imperija.
Veliki pozdrav i tebi Probudisesada.