Teško mi je pisati ovaj tekst. Ali, moram ga napisati.
Razočarala sam se sinoć. Razočarala sam se nakon što smo od Portugala izgubili sa šest golova naprema dva naša.
– Razočarala sam se, prevashodno, u sebe samu. Zašto bi se uopšte razočarala? Zašto baš ta riječ – razočarenje? Koliko fudbalskih reprezentacija uopšte želi proći na Euro? Koliko njih će to, zaista, i uspjeti? Zašto mislim da je baš ovo najbolja fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine? Zašto, kada osnovni postulati logike kažu da ovo uopšte ne mora biti naša najbolja fudbalska reprezentacija? Zašto, kada ona, po svakoj logici, predstavlja samo poboljšanu stepenicu igre i naznaku kako će neka buduća fudbalska reprezentacija naše države mnogo bolje igrati? Ili, vjerovatno će i ova, ista, mnogo bolje igrati u budućnosti. Prije svega sam se u samu sebe razočarala zato što sam dopustila da mi trenuci gledanja tih šest golova Portugala naruše trenutke sreće i užitka, nade i ushićenja koje su mi naši Zmajevi prijuštili toliko puta do sada!
– Razočarana sam i u nedosuđivanje jednog penala Portugalu. Da, toliko je puta naša fudbalska reprezentacija kardinalno oštećena namještenim suđenjima, ali mi je odvratno nekakvo naknadno kompenziranje, nečasno kompenziranje. Ovakvim načinom se i bosanskohercegovački fudbal, sa svojom krunom – državnom reprezentacijom, na "mala vrata" uvodi u globalnu fudbalsku korumpiranost. Svaki put kada nam, u budućnosti, sudijska odluka ukrade go, naći će se nekakvi zlonamjernici koji će ovaj nedosuđeni penal vaditi iz rukava, kao argument, da nismo u pravu i da nemamo zbog čega da se žalimo jer je, svojevremeno, namještano i u našu korist.
– Razočarana sam zbog crvenog Luliću. Crveni zbog prigovora. Prigovarali su sudiji i pomoćnim sudijama mnogi, i naši i portugalski reprezentativci, vidjelo se, ali je samo ovaj prigovor, i tu moramo vjerovati isključivo sudiji, zaslužio crveni. Razočarana sam i zbog žutog kartona Edinu Džeki. On nema pravo komunicirati sa publikom, a Ronaldo ima u trenutku kada poziva portugalske navijače da jače podrže akcije svoje reprezentacije. Ili, kada je Pepe ili Nani, ne znam više koji je od njih dvojice dao taj go, izašao iz granica terena slaveći pogodak. Zar to nije žuti karton?
– Razočarala sam se i u sam fudbal, odnosno ono što je on danas. A fudbal je danas, u globalnim okvirima, najviše, nažalost, novac. Ovo saznanje proizvodi u meni unutrašnji sukob, jer ja na fudbal, prije svega, gledam kao na igru. Takva igra može se igrati i po prašnjavom, grbavom tlu, i po glibu, i po asfaltu, i po travnatoj poljani punoj rupa. Međutim, ono što je fudbal danas zapravo kaže da fudbal više nije igra, jer za taj fudbal trebaju neki drugi preduslovi osim jedanaest igrača, trenera i nekoliko ljudi na klupi. Za taj današnji fudbal treba stadion od, vjerovatno, nekoliko miliona maraka, možda čak i desetinu. Za taj današnji fudbal treba travnjak koji, na godišnjem nivou, pojede možda i pola miliona maraka za održavanje. Razočarana sam, zato, u činjenicu da je kod nas bjesnila agresija dok su ostale zemlje, koje imaju pravo učešća u kvalifikacijama za Euro, imale i vremena i novca da ulažu u svoje stadione. Razočarana sam, zato, što svi u našoj državi vrlo dobro znamo da nam je sportski uspjeh naše fudbalske reprezentacije veoma bitan sa stanovišta dizanja morala u narodu i dostizanja višeg nivoa jedinstvenosti bosanskohercegovačkog društva, a, ponovo, jako malo ili ništa radimo da našim reprezantativcima i onim budućim osiguramo uslove da igraju bolje. Za taj današnji fudbal treba pobjednik unaprijed i luzer unaprijed da bi se biznisi s prodajom prava za prenos utakmica i biznisi proistekli iz potpisivanja reklamnih ugovora velikih fudbalskih faca jednostavno isplatili. Naravno, za taj današnji fudbal treba pobjednik unaprijed i luzer unaprijed da se ne bi pogubili novci po bjelosvjetskim kladionicama. U kladionici "Derby" kvota na pobjedu Bosne i Hercegovine, unutar super ponude, bila je viša od sedam (7). Poznanik mi javlja, u kladionici "Sport" kod "Amko komerca" na Malti kvota je bila ponižavajućih 8.25.
– Razočarala sam se i u nas, kao društvo, zato što žrtve agresije, koja se nikada neće niti može zaboraviti, žele napokon neku veliku pobjedu, bilo kakvu, u svojim redovima, a protiv i regionalnih i svjetskih nepravdi. Razočarala sam se i zbog toga što svi znamo da većina ljudi voli biti na strani pobjednika, pa, prije svega, žrtve, ali i oni koji sa žrtvama saosjećaju, žele tom pobjedom bosanskoherceovačke reprezentacije, u nekom prirodnom procesu, pridobiti i one koju Bosnu i Hercegovinu odbacuju (a rođeni su u njoj i žive u njoj) da više ne negiraju sebe i svoju državu, nego da je s ljubavlju prigrle.
– Razočarana sam jer vrijeme prolazi, a mnogi, mnoooooooooogi od nas više nemamo živaca čekati bolje dane. Neko kolektivno, iskreno slavlje. Neko zaboravljanje, uglavnom, sumorne stvarnosti našeg društva i države. Neko okupljanje oko onoga što znači ponos nacije.
– Razočarana sam, najviše, što mi je nešto u meni, pa bilo to i u nekih pola sata, skršilo onaj neki optimizam, nadu, vjeru. Razočarana sam, najviše, u sebe. Zato što sam dopustila sebi da prigovaram, ružno, Luliću i Begoviću, kao i Ibiševiću ranije, u Zenici.
Crveni je dobio Lulic a ne Papac.
Emocije kada ponesu prigovori se sami dese i to je normalno. Nemoj biti razočarana u sebe. I ne samo zbog toga. Nemoj ni zbog čega što možeš popraviti
Hvala Goste_8273. Sada ću ispraviti u tekstu.
Zlaja, razočarenje se desilo i u mene i u druge stvari, ovako kako je opisano. Naravno, iz ovakvog razočarenja, uzroka istog, izvukla sam, i zvući ću i u budućnosti, lekcije. Tako da, u pravu si. Sve što činim, što mislim i što osjećam da se popraviti;-)
najvis eme se domio predzadnji bulet
– Razočarana sam jer vrijeme prolazi, a mnogi, mnoooooooooogi od nas više nemamo živaca čekati bolje dane. Neko kolektivno, iskreno slavlje. Neko zaboravljanje, uglavnom, sumorne stvarnosti našeg društva i države. Neko okupljanje oko onoga što znači ponos nacije.
i ja.
ako dozvoliš, link na ovaj post će ići na moj blog.
Naravno, nije frka Tratinčice.
Drago mi je što razmišljamo slično.
Nije pobjeda prije pocetka utakmice a i uopste u zivotu, za pobjedu se treba vise nego boriti. Meni je mnogo zao sto se dodje do baraza i kad se ne prodje dalje bude jos teze. Da smo ispali prije baraza nekako bude lakse, a ovako sve na neki korak do uspjeha i onda nagli pad. Sljedece prvenstvo Evrope ce ciniti grupe od 24 reprezentacije i bice nam lakse. Ja sam se najvise razocarao u Begovica, lik je tako bio van tekme, kako se postavljao ono je meni nekako cudno, ali sta ces, tako je kako je i glavu gore, bice bolje, vazno je da smo tu.
Dobar post 😉
Pa ne znam Poligrafe, to što već više puta dolazimo do baraža je ipak pokazatelj nivoa kvaliteta igre koju različiti sastavi naše reprezentacije imaju. S te realne strane jako mi je drago da se što bolje plasiramo, ali, s druge, emocionalne strane, o čemu govoriš, jasno je da je razočarenje veće jer mislimo evo ga, na domak smo, i onda ne prođemo.
I ja sam napisala u koje sam se naše reprezentativce najviše razočarala, trenutno, ali mislim da je kontraproduktivno da javna kritika, pa i jasno argumentovana i utemeljena, uslijedi odmah po porazu. Mislim da ta kritika treba biti upućena u trenutku kada se stvari slegnu, odnosno kada nešto vremena prođe, jer će samo onda moći biti konstruktivna. Želim sebe spriječiti u onom dobro poznatom ljudskom ponašanju – kada se doživi nešto što se shvaća kao kolektivni poraz prvo što se učini je pokazivanje prstom na krivca ili krivce. Najbolji način da ovo spriječim je da zamislim da sam na mjestu tog Begovića ili Lulića ili Ibiševića ili bilo koga od naših Zmajeva, ljudi s tolikom odgovornošću na plećima, pod tolikim pritiskom, ali ipak samo ljudi koji vole svoju zemlju, igraju najbolje što mogu i daju sve od sebe.
Biće bolje, da. Mora! 😉
Ovaj zadnji dio itekako stoji. Ubije ti ono malo vjere da bilo šta može biti bolje. 15 godina čekam i postajem itekako nestrpljiv. Hronično je nesretna ova zemlja. Ali što se utakmice tiče, ljudi su nas rasuli kao niko do sada.
Prvi gol dadosmo iz ofsajda. Neki će i to izvlačiti iz rukava nekad kad se mi budemo žalili da smo oštećeni. :/
Kako dobar post. Šteta što nema opcija da se podijeli i na fb.
Većina Bosne i Hercegovine trenutno dijeli ova ista razočarenja s tobom.
I meni je mnogo lakše bilo prethodnih godina, kad bi ispadali prije baraža. Ovako više boli, kad znaš da nas tako malo dijelilo od jednog, za malu zemlju velikog takmičenja. Šteta. 🙁
svi smo se razocarali ali ne toliko u reprezentaciju koliko u stanje u kojemu zivimo….dobro su ikako stigli do tamo….sve sto si napisala je istinito…
nisam se razocarala,pa ljudi,iskreno nasem narodu ne moze niko ugoditi!Kad pobjeđuju tad se slavi dobar je Susic,ovaj onaj…a kad izgube ne valja Susic,reprezentacija ma dajte!!Dobri su bili i nimalo nisam razocarana pogotovo sto su uspjeli doci do Baraza sta vise…moje srce i dusa kuca za reprezentaciju, I U DOBRU I U ZLU TU SAM ZA SVOJU REPREZENTACIJU!!!!!!!!!!!!
Veoma dobar post, koji pomaze pri sumiranju licnih utisaka.
Clandestine, mislim da je još uvijek rano za tu tešku dijagnozu da je naša zemlja hronično nesretna, ali da, krupnim koracima se približavamo toj jezivoj zbilji. I dalje vjerujem da će se nešto krupno, pozitivno desiti što će inicirati to kretanje ka svjetlu. Ali…, toga, vjerovatno, neće biti dok sami ne izmjenimo stanje našeg društva. Znači, svako svoje vlastito stanje pojedinačno, prije svega.
Raskoljnikova, na svu sreću ne poznajem fudbal dovoljno da mogu sa sigurnošću procijeniti kada se radi o ofsajdu, čak i očiglednom. Na svu sreću, u ovoj konkretnoj situaciji.
A meni se baš sviđa što ne postoji opcija sherovanja na FB. FB nikako ne volim, da ne upotrijebim grublju riječ;-)
Hajde, šta smo se snuždili toliko. Biće još takmičenja, velikih, ogromnih. Biće, vala, i uspjeha. Velikih, ogromnih. Naših.
Tačno Leonarda, tačno. Ta nada da ćemo proći na Euro na čas nas je vinula negdje drugo. Jedna obična nada od koje se niti može jesti, niti mogu platiti računi nas je otrgla od letargičnog i destruktivnog društvenog stanja. Dakle, niti je problem u tekmi, niti je problem u porazu. Problem je u stanju našeg društva i nas kao jedniki.
Neka si nas/me opomenula Mahalušo, u pravu si. Ipak, ne zamjeram ja ni Papetu ni našim momcima. Zamjeram sebi.
Drago mi je MSKS.
Puno volim kad mi navratiš:-)
Razočarana sam jer mi navijači iz vascijelog komšiluka ne dadoše spavati 🙂
Hahahaha, 😉
jebeš fudbal bez spominjanja agresije…spremili ražanj a zec u šumi… u tom čuču grmi zec…živjeli!
Ufff, što mi ga frontalno zada;-)
Sociološki oslikavah, a u istom se bez agresije ne može. Pojednostavljeno je baš na način na koji ti reče, ali je pitanje da li bismo, kao društvo, spremali ražanj dok je zec još u šumi da nam bliža istorija nije takva kakva jeste?
Procjenjujem da ne bismo.
Uzdravlje.