Od čempresa lađe, kitnjaste, mirisne
potonule k’o podmornice što ne vide svjetla.
Od bisere djevojačke zaborav se struže,
međ’ sirene trunka pada svježega plijena.
I vrh planinski mali mravi prave u dolini,
i Božiju ljubav matere u kolijevkama znaju.
Velika li su prsa,
o ljudi,
veća li su sa lijepom misli.
O borove stoljetne zapetlj’o se zmaj od papira
radi priče o sinu i ocu, snovima i unucima ljudskim.
O dječiju se maštu ogriješio puknut nauk
međ’ ciframa, kodovima bar fuzijama.
I novci trunu i dragulj prestane da sjaji,
poznaje zemlja samo humke na kojima cvijeće ili korov raste.
Veliko li je čudo,
o ljudi,
veće li je dok ga ne vidimo.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/word.jpg[/IMG]
” Velika li su prsa,
o ljudi,
veća li su sa lijepom misli.” da, upravo je ovako ! 🙂
hvala Lijepa na gornjoj cestitci, da si ziva i zdrava :*
Hvala Ženo.
Hvala tebi:-)