Osjećam, dakle postojim.

 

 

 

Sad mi je, prvi put, na um palo da si Ti uvijek insistirao da se nikako ne persiramo. Sve moje znaš, tako malo Tvoga poznajem. Znade Ti, a i rekao si mi, nije da nisi, da te oduvijek volim. Znade Ti, znadoh ja, ali zanemarivah, tražih u opisima trećeg između nas dvoje osjećaj koji me mogaše prožimati samo uz moje gledanje, moje slušanje, moje dodirivanje, moje razmišljanje. Moje osjećanje. Znade Ti, a i rekao si mi, nije da nisi, da se oduvijek volim. Ruka na sebe, k'o ruka je na Tebe. Ruka na drugog, k'o ruka je na mene, k'o ruka je na Tebe. Ružna riječ, misao, težnja…

Zelene poljane u Tvojim su očima. Bebe, mladunčad u Tvojim rukama. Nepravdi je puno radi komparacije da tražim pravdu. Sebično je, ovdje treba množina. Tražimo pravdu.

Volim Te. Na tvoju uvijek klimnem glavom. Prije ili poslije. Ti si (naj)ažurniji, znaš u trun kada je i koliko to poslije bilo. I treba. I mora. Znam, a zanemarivah. Koliko ću se tek toga prisjetiti. Ako budeš dao.

Hvala Ti zbog učenja. I zbog uzbuđenja. Preko ovoga svega. Ma, hvala ti, onako. Posve onako. Ima u narodu ona Hljeba preko pogače, a mi još i maštu imamo. Misao je sloboda. U slobodi se uživati može samo ako je odgovorna. I misao. I djelo. E to, već, baš i nisam znala tačno dok zaista ne osjetih.

Ti si mi NAJsuper. I ponovo klimam glavom i smiješim se. Uvijek raspoložen za razgovor. Najusamljeniji uvijek i zauvijek, Ti najviše u društvu, oduvijek. Čuvar tajni u poretku življenja zbog druge šanse. Ehhh, koliko li Ti drugih šansi daješ. Najveću nadu u mene imaš. U sve nas. Veliki broj nas đaci smo na popravnom, da se ne lažemo. Ali neka, bolje ikad nego nikad.

Trebam manje lagati. Trebam više voljeti i pažljiva biti i prema porodici i prema svima oko sebe. Trebam manje pričati. Trebam više slušati. Trebam obećanja ispunjavati. Trebam sa Tobom češće razgovarati, Bože.

 

Vrati našu djecu na zemlju koju nam povjeri, Bože, vrati ih sa naših zloćudnih stranputica i vrati ih misli da je imućan (u današnjem svijetu pojmova srećan čovjek, zato čitaj srećan ti što današnji svijet pojmova šalješ do vraga, tamo gdje mu je i mjesto) čovjek samo onaj koji, osim za lijepa života porodice i sebe, odvaja dovoljno vremena da priča sa Tobom. Zaposli nam djecu proizvodnjom hrane, a ne puškama. Zaposli nam djecu pravljenjem djece, a ne tehnološkim nazatkom. Učini nam djecu neposlušnom prema svakome koji im i pomisli reći da su ona posebnija od neke druge djece ili da su neka druga djeca posebnija od naše djece. Jer, sva su djeca naša. Tvoja.

Za početak, molim Te, podsjeti mene, dok razgovaramo, da ovo često pričam svojoj kćeri kako bi ona širila svojim vršnjacima. Nemam ništa od riječi Duša me boli, a nemam ništa ni od maštovitih, vjerovatno i egoističnih planova da mijenjam svijet. Da se ne lažemo, vidim video umirućeg djeteta zbog nepravde, nečijeg hira, nečije huje, bilo čije, i zaplačem. Na momenat. Već nekog sljedećeg trenutka osmjehnem se. Zbog pedesete stvari. Daj, Bože, da postanemo ovoga svjesni i da ovo mijenjamo svaka ja, ona; svaki ti, on. Da ne zanemarujemo, da pamtimo. Polako i umjereno primjenjujemo u odgajanju naše djece. Iz generacije u generaciju. Bože, učini nam djecu neposlušnom prema svakome koji im i pomisli reći da su ona posebnija od neke druge djece ili da su neka druga djeca posebnija od naše djece. Po bilo čemu. Bilo po čemu.

 

Amin.