U mjeri jedan.
U – mjer – en, umjeren.
Ne pripada više, tvrde, duhanska industrija onim najsilnijim. Gazde, zabrinute za zdravlje svekolike populacije, uvedoše one oporuke na paklicama cigareta. Fakat testamenti! Gazde, zabrinute za zdravlje svekolikih konzumenata, ne ukinuše duhanske prerađevine. Spoj testamentne kampanje i zabrana pušenja ovdje, ondje, tamo, ovamo možda unekoliko dade rezultat: Smanjila se kupovina cigareta. Profit, ipak, ostade isti. Paklica poskupi višestruko.
Gazde se brinu za zdravlje i duvane kubanske, najbolje. Redovno.
A, ovaj fol:
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Kampanja.jpg[/IMG]
Učestalo pij sok od grožđa (u žvakama su ukinuli šećer, u đusu, vještački, nisu) i zaradićeš najgori mogući dijabetes. Pretilnost + dijabetes = raspada ti se meso na stopalima.
Mobitele su mogli plasirati u vaskoliku upotrebu. Sve jeftiniji od jeftinijeg, bolji od boljeg. Radna kasta uvijek mora biti na raspolaganju. Poslodavcu.
Imaš GPS? Imam, jar'o, i na ovoj kanti od uređaja.
Hodajući GPS-ovi, globalno pozicionirani.
Privatni sateliti. Što da ne? Nekoliko stotina miliončića. Sitniš.
Računari? Bili skupi. Sada su pojeftini. Babe vise na Facebook-u. Podaci danas vrte svijet. Haj'mo popisat Planetu koristeći podatke društvenih mreža. Kažu da su garantovano tajni. Taman kako radi naša Agencija za statistiku.
Uglavnom, kampanje…
Možeš ih postaviti naoposlom (kako treba), možeš i naopako.
Naoposlom bi bilo da djeci kupuješ sok od grožđa bez dodatih vještačkih zaslađivača, tj. da se pomenuto reklamira kao extra poželjno. Mogle bi i globalne države dati neku subvenciju da takav sok bez vještačkih zaslađivača bude nešto jeftiniji od ovoga sa zaslađivačima. Novce, umjesto u kampanju, dati u subvencije.
Ne može!
Naoposlom bi bilo da djetetu kažeš da bude umjereno.
Daj, ba, kampanje se i vode da kažeš, uglavnom, kako treba biti različit. To je najlakše biti baš tako što nećeš biti umjeren.
Uglavnom…
To je to.
Ali fakat, nasa Agencija za statistiku je bastion tajnih podataka. Kod njih rast cijena nikad preko 5%. To sto je npr. gorivo za dvije-tri godine udvostrucilo cijenu, to se ne racuna. Znas li koliko kolektivnjh ugovora ima klauzulu povecanja place ako rast cijena bude veci od 5% ?
mi pojma nemamo odakle nam opasnost dolazi, ono sto je do jucer bilo “dobro” , otkrivamo da je opasno, podatke o lijekovima, stetnom djelovanju kriju od nas,u italiji je obestecen prvi i jedini covjek za prekomjernu upotrebu telefona zbog posla, jer je u medjuvremenu zaradio rak, mali korak naprijed, a svako dijete ima telefon! …..ima toliko toga, hvala na odlicnom postu…..
Mene daleko vise brinu raznorazni aditivi i emulgatori (kancerogeni) nego secer u soku od grozdja. Nije tako davno bilo (a bogami i danas nije rijetka pojava) kad su nase mame i bake mazale krisku domaceg hljeba debelim slojem putera i secera, te nas ganjale po avliji da “pojedemo uzinu”. Ili dva svjeze umucena jajeta ujutro, sa dvije veeeeelike kasike secera – za snagu i zdravlje organizma. Ili raznorazni “prirodni” dzemovi i slatka za zimnicu, koji su se kuhali satima uz dodatak i po nekoliko kilograma secera…
Srecom, danasnja svijest o prekomjernoj konzumaciji secera je daleko razvijenija nego sto je bila u mom djetinjstvu, no premalo se (jos uvijek) zna o svim onim “E” koji se nalaze u haman bas svakom procesiranom proizvodu, i kojima hranimo svoju djecu (od sladoleda i cipsa do hrenovki, salame, itd.). Mene je, kad pomislim na vlastito dijete, vise strah njih nego kriske hljeba s domacim puterom i secerom.
A za mobitele… ma nisu krivi poslodavci bona, krivi smo mi (sto rece Djole). Kad su se prvi put pojavili mobiteli na trzistu kod nas, posao se jos obavljao dobrim starim fax-telefonom. Mobitele su poceli koristiti oni koji su “mogli”. Kasnije, mobitel je vise postao poslovno-porodicna potreba, nego sto je to potreba poslodavaca. Uzmi samo primjer (malo ekstremni, ali dobro oslikava ovo sto pkusavam reci) roditelja koji djeci kupuju mobitel kad krenu u skolu.
I tako… a dobra tema pravo!
Lijep pozdrav 🙂
Naoposlom bi bilo da djetetu sam iscijediš sok od grožđa.
Subvencije, kampanje, ista strana iste medalje. Ili druga? Ko će to iz-mjer-iti?
A može bit da zato za ljude kažu da jedini od životinja imaju “slobodnu volju” i slobodu izbora?
I najvažnije od svega: uvijek netko mora biti kriv (čak kad “smo krivi mi sami”).