Tajna je tajna. Češće je ružna nego lijepa nažalost, prosto jer je duže (o)čuvana tajnom ako je ružna. Da bi tajna bila mračna, uglavnom su potrebni saučesnici. Što više saučesnika, često i nesvjesno učestvujućih, to je tajna mračnija. Logika.
Moj grad je pun mračnih (javnih) tajni. Moj grad je pun saučesnika uvijek važnih. Ako ne javno, onda tajno važnih.
Moj grad je pun ljudi koji potiho govore o mračnim, odavno javnim, tajnama. Ispravka, moj grad je pun ljudi koji sve manje, ako ikako govore o mračnim, odavno javnim, tajnama.
Šta je to sa ljudima u mome gradu? Boje se da ih ne pojede mračna tajna koja će, također, jednom postati (javna)?
Naučilo ih iskustvo da mračne tajne uvijek ostaju tajne, makar bile javne?
Ne žele otkrivanje mračnih (javnih) tajni, jer je glavni akter «njihov», a i oni tamo imaju «svoje»?
Koliko u mome gradu ima saučesnika mračnih (javnih) tajni?
Poješće i ljude i grad i sve u materinu…
Naposlijetku.., neće.
Poješće i mračne tajne prevrtljivi narod da bi, na prahu starih, nastale nove. Tajne su ti u Bosni isto k'o spomenici. Na uništenim starim nastaju novi
(Y)
Fakat, ne znam daje neka lijepa tajna ostala tajna…
Hvala Mendelto:-)
Pade mi to na pamet, RelaxInside, dok sam pisala i onda skontah … fakat. Ni ja ne znam za takvu.