[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Usud%20blagosti_zps0dpyzdsl.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Usud%20blagosti_zps0dpyzdsl.jpg[/IMG][/URL]
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/anislamphrase30_1__zps3ouxkup1.gif.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/anislamphrase30_1__zps3ouxkup1.gif[/IMG][/URL]
mozda sam ponesen sto me je trefilo ali ovo je genijalno. kao i tvoja sposobnost da nizom jasnih, zivih, asocijativnih fragmenata, nalik Jungovim arhetipima, dajes cjelovitu sliku. a od te holisticke slike (nerazradjene) kreces u fragmente. fragmenti te ne vode njoj nego ona njima. ovdje je to jasno. konacno uzdizes staticnu misao do zive misli.
snaga bez blagosti je svirepost, blagost bez snage je samo slabost.
usud je moranje bez moranja, koga nismo uvijek svjesni. a srugi obraz je, drugi obraz je, hm, ma sjajno…
🙂
zar ima ista ljepse od hodanja po ivicama? To je zivot!
Dvjestodvadesetsedmice, citala sam ovu tvoju analizu toka pisanja, pa sam je citala ponovo.. I da, tacno. Holistika ka indukciji, skoro detalj osjecaja u liku koji pricu nosi.
Dobro ti ovo ide, analiza. Tako si to dobro precizirao, gotovo na nivou recepta da bih mogla pokusati ponovo, cisto drila radi.
Stao si gdje me je tvoje misljenje na nivou idejnog, eticnog najvise i interesovalo – obraz..
Volim komunicirati sa tobom, dozivljavas rijec.
Hvala ti.
Stajanje nad unutrasnjim provalijama.. Da li je to lijepo u trenucima u kojima se drama desava SilentS?
Pitaj sebe u trenucima nad provalijama. Ne nakon, tada.
okretanje drugog obraza je duboki simbolizam zacet, kao i sve “stare istine”, na tako dubokom nivou da do njega ne dopire moderna racionalisticka misao. ta misao bi ga sporila cak i sa etickog stajalista jer naizgled iz sebe iskljucuje principe pravde i jednakosti. dozvoljava silniku da mu prodje njegovo i kad se ima snage za suprotno. prakticne-svakodnevne situacije negirale bi ideju jos vise. ali ako bi uspjeli bar na trenutak da ideju sagledamo sa istog onog (ili bar pribliznog) nivoa na kojem je nastala, istim onim ocima koje su je ugledale prvi put, sve nedoumice bi nestale. shvatili bi da ideja nije prakticno uputstvo, putokaz namjenjen za funkcionisanje u svakodnevnom, uobicajenom zivotu, ideja je prije odraz stanja svijesti jedinstva i veze stvoritelja i stvorenog preko samog cina stvaranja. stoga ona ne trazi doslovno slijedjenje u rijeci nego temeljno slijedjenje u duhu
Prije par trenutaka sam napisala post i krenula da ti odgovorim na ovaj komentar. Čitam komentar (ponovo) i shvatim da sam, zapravo, odgovorila na njega kroz taj post.
Prvi put kad sam pročitala komentar nekako ne primjetih te riječi “jednakost”, “jedinstvo”, bar ne u punini značenja tvoga komentara.
Naravoučenije: Površno čitanje se samo čini površnim. Podsvijest radi i kada mi ne radimo, a psihologija.. Fakat sam sad iznenađena.
Nego, zadnju rečenicu komentara shvatih i kao učenje koje ću od tebe da (u)kradem i kao upozorenje na koje ću (bar pokušati) da mislim. Uvijek.
Hvala ti.