[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Biblioteka_zpswlz1xxai.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Biblioteka_zpswlz1xxai.jpg[/IMG][/URL]
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/2wdrmv7_zpsigquacua.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/2wdrmv7_zpsigquacua.jpg[/IMG][/URL]
natenane, onako da skeniram svaki trenutak i svaki postupak
da jasno i lijepo. nasla si put preko jednakosti koju vuces odozgo. mogao bi se cak poigrati pa reci jednakosti po isprepletenim posljedicama cime bi manje pogrijesio ili jednakosti po istom uzroku cime bi vise pogrijesio, ali najtacniji i najopstiji bi bio ako bi samo rekao jednakosti po istom. na kraju dolazimo do tog istog. tamo gdje bi svi putevi trebali doci. (sad ovdje negiram sam sebe sa onom pricom o jednacini sa mnogo rjesenja)
nisam siguran da li simboliku ove biblioteke svjesno vuces iz akasi koncepcije ili se samo potrefilo. i jedno i drugo je otkrivajuce na svoj nacin.
da , povrsno citanje i podsvijest, fiziologija mozga na kojoj se zasniva koncept brzog citanja, kod kojeg preskacemo racionalnu,linearnu analizu lijeve hemisfere i ukljucujemo holisticki pristup desne. aktiviramo skrivene i neiskoristene potencijale, i interesantno, po svjedocenjima ljudi, sam sam vrlo malo probao, doprinosi boljem usvajanju procitanog. ni biti povrsan nije uvijek lose, kako to povrsno tumacimo 🙂
i da, svidja mi se specificni nacin na koji si otvorena za misticne kosmicke konekcije. moram dodati i ovo:iako cvrst moralni kompas, moralna vertikala, koja mora poticati iznutra, jer je spolja nijedan sistem ne zagovara kao takvu, moze biti prednost, jer nas tjera da se trudimo da budemo sve bolji i bolji, to zajedno, sa preovladavajucim konceptom “pogresnosti”, moze prilicno iscrpiti covjeka.
pozdrav 🙂
SilentS – da.
Jednačina sa mnogo načina rješavanja Dvjestodvadesetsedmice možda, ali sa mnogo (konačnih) rješenja – no way! 🙂
Akaši koncepciju sam proguglala nakon što si napisao taj termin. Interesantno.
Izbacimo “koncept pogrešnosti” i uvedimo koncept učenja iz sistema pogrešaka i ponovnih pokušaja i to što iscrpljuje postaje to što oslobađa. Osuda je otrov ukoliko osuđujemo ruke, a ne čin.