Koja riječ?

4 0 komentara

1. gdje nadje ovaj otkacen sat.

   znaš nekad bi mogla malo razblažiti ove istine koje ovdje tako nemilice razbacuješ, pa da natenane, svako u svojoj duzini trenutka, uzivamo u njima 🙂

   ovaj i prethodni post su nekako nastavak iste vremenske misli, ali ta nit koja sve veze, pa i knjiga dvije koju sam prethodno procitao, izgubili su se pred ovom fenomenalnom recenicom koju ne mogu da ne ponovim ovdje:

   odrediti svoju, sasvim svoju duzinu trenutka pred cijom ce se preciznoscu zastiditi bas svi – i svjetski i kosmicki satovi

2. Na (pri)kačenom mjestu, baš tamo gdje patenti nastaju 🙂

   Dobro (rano) jutro, nadam se da si odmorio u sasvim svojoj dužini trenutka od 1 na N-tu free stress managementa.

   Razblažiti.. Formalinom?, hahahaha. Neka ih, nisu istine. Da jesu, ne bi bile u množini 😉 Volim ljubopitljivost, zapitanost.

   Tačno, nastavak su iako mi je to postalo jasno tek nakon tvoga dijagnostifikovanja. Koja knjiga/e?

   Rečenica možda jeste fenomenalna, ali, kao (možda) svaka fenomenalna stvar, rezervisana. Možda pravo pitanje nije – za koga, nego – za kad? Voljela bih da ne idealizujem poput petparačkih manage life priručnika.

   Što te volim pozdraviti tako što ti kažem: Hvala ti?!

3. zadnje knjige su vec zaboravljene, i naslove sam zaboravio, tako da mogu, lisen prethodnog osjecaja krivice, pogrijesiti opet 🙂 sve je zaboravljeno osim “tvog” pekica, a razmisljao sam kako da ti se zahvalim. nisam htio da forsiram i evo sad spontano dodje tema. potrefio me je na toliko mnogo nacina i nivoa da to jos dugo sve necu moci sakupiti i jasno izraziti u neku opipljivu formu, a do tad valjda necu zaboraviti 🙂 sublimirao je puno toga sto mi je dugo vrmena neoblikovano i u fragmentima, nepreradjeno vrludalo mislima. dao je majstorski uvid u protivrjecja jedne civilizacije, hipotetski je produzivisi i pretpostavljajuci je drugoj. upucenost od koje krece u svoje fatamorganske, ali precizno realne misaone kaskade zapanjuje. svjezina i bogatstvo jezika i ideja isto tako. ali o tome mozda neki drugi put 🙂 uglavnom hvala 🙂

   samo prilicno usko glediste potpuno izvuceno iz konteksta moze tu nekako vidjeti primisao petparackog life managementa. to nije samo, izrazena mikrometarski precizno i jasno, ideja jednog novog poimanja vremena, nego sveobuhvatnije, ideja jednog potpuno novog vremena. od te vrste subjektivnosti ne bjezi ni fizika. rezervisana je jer vrijeme ceka svijest a svijest ceka vrijeme, ali sama njena svjesnost utire put procesu.

   imam prijatelja koji kad mu se zahvalim za nesto kaze “zahvali se Bogu”, vjerovatno iz neke knjige petparackog life managmeneta koje cesto cita, ali to je ne cini manje istinitom.

4. Fatalizam se desio sinoć kada sam na sateliteskom kanalu RTV Crne Gore “zakačila” dokumentarac baš o Pekiću za kojeg nisam znala ni da je pokojni, ni kako izgleda, ni kako je govorio… I sjetila se ovog tvog komentara. I zaključila, ustvari, da je on moj omiljeni pisac na maternjim jezicima. Znaš, ono, kad čovjek, poštujući riječ, izbjegava, vrluda, okoliša da prednost da jednom nad desetinama. Ali, on to jeste, bar sada, ovakvoj kakva sam sada.
   Pekić je sušta činjenica, pa mu nije bilo dovoljno znati sve te široko rasprostranjene (kao okean) i teško provjerljive (a tačne) podatke, nego se još sa njima počeo igrati slažući nove svjetove. Pišem ovo i sjetih se tvoje pjesme, ček da nađem stih: Zar je i tako moguće/Zar je i tako bilo moguće. To je taj 🙂 Slažući te nove svjetove, donekle je izgradio i vrijednosne sisteme. Tu se već ponekad posvađamo Pekić i ja, ali šta je dobro djelo, ako nema strasti.

   Knjiga je kao i lijek, na tome se ne zahvaljuje 🙂 Shvati ovo zadnje kao dozirano sarkastičan komentar s ciljem poruke da sam shvatila iz kojih je knjiga tvoj prijatelj tu mudrost proširio dalje. Sasvim tačno. Iako, ovo je bila literarna rukavica u lice, a to podrazumijeva viteški dvoboj 🙂 Pošto sam već na početku pasusa uzvratila, zadovoljiću se istim.