Sofija

[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Sofija_zpsiv3luahr.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Sofija_zpsiv3luahr.jpg[/IMG][/URL]
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Drvo_zpsz2oqartl.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Drvo_zpsz2oqartl.jpg[/IMG][/URL]

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1306

7 0 komentara

  1. Zar su uspomene poredive? Ne uspava li se osjećaj koji se vezuje za njih?
    Uvijek sam ih smatrala čvrsto svojima, neuporedivima, gdje ne postoji mogućnost odabira draže ili bolje.

    Pretposljednji pasus mi je baš izuzetan…
    grane, što su teže i lepršavije, to mi ih je draže smatrati jednom po jednom podsuknjom, komadićima materijala tila, neka to bude teret, i onda čitavo drvo posmatrati kao balerinu koju pokreće samo priroda, od zraka sunca do neumoljivog vjetra.
    Čitav život je pokreće, a čitav život je u mjestu.

  2. Odavno mi nije bilo interesantnije čitati komentare na nečemu što bih napisala. Tri bića, tri različita akcenta; dalje, samostalno i autohtono razvijanje priča…

    Dvjestodvadesetsedmice, da. Ta o poštovanju hirurški precizno ostaje kao istina. Objektivno. Imam li ja (više) muški ili ti (više) ženski um ili polovi (u objektivnoj stvarnosti) i ne postoje? 🙂
    Naravno, morala sam pretpostaviti da ćeš prepoznati dva mjesta. To je bila (i moja) poenta iako samo malo posebno akcentirana u ovoj labavoj smjesi.

    Dobrodošla Setnosiva:-)
    Vidiš, ja sam aludirala na usporedbu mojih sa uspomenama drugih ljudi, pa i bića u širem smislu riječi (naoko neopoznatim). Pročitavši tvoj utisak, vratila sam se na tekst i shvatila da se može iščitati i tako, posve prirodno. Sada, zadala si mi težak zadatak kako bih ti pojasnila da smo istoga stava iako smo samu stvar posmatrale iz različitih uglova. Recimo ovako: S obzriom da su naše uspomene poredive sa svim drugim uspomenama (svih bića u širem smislu riječi) i to i poznatim (i našim i drugih bića) i naoko nepoznatim (i našim i uspomenama drugih biča), to podrazumijeva da su negdje skupljene u istu skupnu tačku, ma koliko ta tačka strukturno može biti labava. Teško da bi se u toj tački moglo (a i željelo) birati draže ili bolje. To bi trebala biti skupna, prožimajuća i prirodna kakofonija.
    Vidiš, tvoje grane i til i balerina i za nju vrteška prirode, to je priča koju si razvila i, gle slučajnosti, došla ponovo do mjesta (skupne tačke). Na to smo i ti i gost_227 i ja zajednički (u nešto labavijoj formi) ukazali.
    Hvala ti.

    Lovice, moja drugarice. Mudra Sofijo, lijepo drvo 🙂

  3. jesi primjetila koliko protivrjecja i programiranja uma nosi u sebi taj pojam objektivna stvarnost – stvarnost zasnovana na objektima (objectivus = predmetni), sto u konacnici, uzimajuci u obzir nasu diskusiju o poljima, sugerise njenu subjektivnost. objekti nam se potiho (sto je najopasnije) namecu kao jedina prava stvarnost.
    sto se tice musko-zenske provokacije 🙂 sistem je najstabilniji u sredini, gdje su suprotnosti pruzile ruke jedna drugoj, tako da smo sigurni i nasa primarna -st nije dovedena u pitanje 🙂

  4. Umalo ne napisah: Jok, ti si! Ups, napisala sam, hahahahaha.

    Znaš, sad ću ja ponovo o etici. Da se razumijemo, apsolutno je opravdana potreba da se čovjek koji uviđa to o čemu pričaš riješi tog anksioznog zadaha, da ga tako nazovem (jer najpribližnije opisuje moj osjećaj). No, objektivna stvarnost je pitanje obuhvata, znaš. Pitanje konsenzusa koji će svi shvatiti i uspjevati funkcionisati unutar tog sistema. Druga je priča zašto baš ovakav, zašto konsenzus nije postignut na neki drugi (sretniji) način? Zašto, na koncu, ne vratimo onaj koji smo imali, a na što stalno aludiraš još od početaka naše korespodencije.
    Pitanje je to obuhvata, a za mene, tu, nema igre. U pitanju su bazična prava. Prava bića (iako nas ovaj konsenzus vodi u propast, da.).

    Elem, da mi postignemo konsenzus oko predmetne (:-) rasprave: Polovi ne postoje i svi se vole.

Leave a Reply