[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Ogled%20o%20smislu_zpsdmdb2ith.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Ogled%20o%20smislu_zpsdmdb2ith.jpg[/IMG][/URL]
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/good%20knight_zpszlubami5.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/good%20knight_zpszlubami5.jpg[/IMG][/URL]
dabome da gnjecimo 🙂
nego gledam, danas su napravili pravi nered od ove entropije. svi se kunu, i to je jace nego nekad casna pionirska, da entropija raste, ma sta to znacilo.
meni licno to mirise na robotizaciju svijeta, primjecenu kod Pekica, samo slucajno mozda direktno izostavljenu. tezi se ka nekom vjestackom, sterilnom redu. u tom pogledu imam utisak i ti sa naklonoscu gledas na rijec disharmonija kako je ovdje koristis a koja je u neku ruku suprotnost toj uredjenosti.
etimoloski rijec Grckog porijekla znaci “obrt ka unutra”, fizicar Rudolf Julijus Εmanuel Klauzijus ju je mozda i nespretno iskoristio da oznaci neka svojstva termodinamickog sistema a vezano za drugi zakon termodinamike, kinetičke teorije gasova i izmjene toplotnog sadržaja nekog sistema. tad jos nije bilo ni govora o entropiji kao neredu kako mi to znamo.
Nesporazum je nastupio kad se drugi fizicar Ludwig Boltzmann, da bi pojam entropije učinio zornijim, poslužio metaforom o mjeri za nered. Ta je sintagma preuzeta u mnoge udžbenike, popularne knjige o prirodnim znanostima, pa i u neke znanstvene radove.
danas na internetu cak mozemo naci i direktan prijevod Grcke rijeci entropija kao nered 🙂
zamisli kucam na lokalizovani google: entropija izmisljena i treci izbaceni link dobijem ovo:
http://vasionka.blogger.ba/arhiva/2010/12/04/2638578
to je bilo nekad kad nisi ubacivala umjesto tekstova slike i google je prepoznavao:)
naravno do mene je, ali interesantna koincidencija, malo sam cito kad sam vec bio tamo, fino je. mladost 🙂 sta se poslije toga povecalo nisam siguran, ali meni se cini da ides u dobrom smjeru, ma gdje je to
Ouuuuh!
“Perceptivna tačka je ono što potencijal otkači ili ga niječe i osudi na ništa”
Mislim da, ako je svijet entropičan, onda je mašta mjera te entropije, govori o tome da li je neki proces u svijetu reverzibilan ili nije (da li tipka backwards radi…).
A uzrok zbog kojeg gniječiš svoju maštu, ako te shvatih, je spoznaja i uviđanje, stalno i nanovo, te istosti Alisa iz commonwealth svijeta?
Mislim da u užasnim ponorima žive oni koji su daleki od tačke iz koje percipiraš, pa je potencijal tih iz ponora negiran i osuđen ni na šta.
Sij se! Časno umirući.
Dvjestodvadesetsedmice, zgnječi i ti. Baš. Ja (s)kontah u onome horroru kod tebe biće hard core horrora, kad ono.. njaaaa. Zezu na stranu (iako je istina da volim žešće horror storije), super kontrolišeš priču koju pričaš. Mene, s druge strane, kontroliše priča ili.. to nešto, šta god da je. Osim što ne znam šta će na kraju, niti u sredini biti (baš radikalno ne znam), ne znam ni o čemu pišem kada počnem pisati, hahahaha.
Vidi sad ovo… Pišem sa smartphonea, pokušah vratiti na tvoj komentar da vidim na šta odgovaram, kad ono – blanco, nadaaa. Nema veze, po sjećanju ću.
Entropija. Nered. Da, s neredom su kapitalno zeznuli. Hoće to kada se simplificira već simplificirano. Ponajbolje objašnjenje entropije pronašla sam prije koju godinu na siteu MIT-a (naravno, kako to i inače biva kada dodjemo do najboljih stvari, zalutala sam tamo čitajući o Noamu Čomskom). Tragala sam ponovo za tim pdf-om da ti ostavim link, ali bezuspješno. Umjesto toga, nudim ovaj: http://www.nmsea.org/Curriculum/Primer/what_is_entropy.htm . Razumije se, mnogo “siromašnije”, skromnije od MIT verzije, ali suština je ubodena. Proširiću po sjećanju: Teoretska količina entropije precizno je mjerljiva tek kada svojstvo koje je nosi izgubi sva svoja potencijalna (različita) stanja, dakle stupi u istost. Da bi svojstvo stupilo u istost potreban je ooooogroman prostor (ne gledajmo pravolinijski, naravno odnosi se i na zapreminu – osvrt zbog crnih rupa, odnosno efekta stišnjavanja, koncentrovanja u jezgra suštine). U tom pdf-u nisu pominjali koncept prostorvremena, ali moja mašta tako kuca, pa eto, možda i kod tebe bude ferceralo. Elem, istost stanja jednog svojstva rasprostrta po ogromnom prostoru/prostorvremenu zbog nedostatka veza (za vezanje su neophodna različita stanja svojstva, što uzrokuje trenje, odbijanja, privlačenja, kretanje, život fenomena), započinje urušavanje samo u sebe. Urušavanje samo u sebe zapravo je entropija, a njena teorijska količina mjerljiva je količinom prostora/prostorvremena za ostvarivanje svih potencijalnih stanja. Simplificirali su ostvarivanje svih potencijalnih stanja u pojam “nered”, trebalo bi da bude jasno zašto. Sva potencijalna stanja kvarka pakleno je teško zabilježiti.
To bi trebalo biti to, uz moju opasku da sam fiziku počela kontati tek oko 30-e, onda kada sam se i zaljubila u nju (moram biti zaljubljena u nešto da bih to kontala, razumljivo 🙂
Šta si još pisao.. Da, disharmonija je ovdje navedena iz preferirajuće percepcije. Organsko rasprostiranje dogadjaja uvijek je, razumljivo, uzbudljivije od moga harmoničnog holograma. Podrazumijeva se, ta organska disharmoničnost istovreneno je, vrlo često, nečiji harmonični hologram, ali za mene je organski i disharmoničan jer ne osjećam paterne na način na koje osjećam svoje. Robotizacija? Zaista misliš da je ikad (od pojma vječnosti, beskonačnosti) moguća? U mojoj knjizi piše da je to nemogućnije od nemogućeg. Voljna sam dodatno obrazložiti ako bude potrebe, jer bi bilo obimno skretanje.
I, naravno, uvijek naiđeš posred “zlatne žice”. Aludiram na to da si u nekih stotinu riječi baš šestarom uboo u entropiju 🙂
P.S. Vidiš, sad znam o čemu sam pisala. Ali.., tek sad 🙂
Setnosiva, koliko je (meta)fizički komentar gosta227 uhvatio suštinu, toliko je tvoj uhvatio motiv za pisanje teksta. Motiv je, naravno, najčešće ličan.
“Mašta mjera entropije” – wooooooooooow, ovo je tako dobro! Za mene, izrazitog kreacionistu, najkreativnija moguća definicija, koja je, usput, progutala i maksimum pojmovnog opsega. Bravo!
Sada razmišljam šta da ti odgovorim na ovo: “A uzrok zbog kojeg gniječiš svoju maštu, ako te shvatih, je spoznaja i uviđanje, stalno i nanovo, te istosti Alisa iz commonwealth svijeta?”. I jeste. I nije. Nije zato što je potencijal da Alise u zemlji čudesa uopšte budu Aise u zemlji čudesa u commonwealth svijetu dosta mali u samom startu, a zajednicu tih Alisa (iliti subkulturu) dodatno omeđava činjenica sa su to samo Alise u zemlji čudesa koje slušaju Darkthrone. Njih je malo, pa su, samim time, izuzetne (od izuzetka). S druge strane, te Alise u zemlji čudesa sa (rijetkim) svojstvom slušanja Darkthronea teže (međusobnoj) istosti, odnosno koncentraciji, čoporizaciji u subkulturu, što je sporedni ulaz u commonwealth svijet, ali ipak ulaz, ma koliko one to nijekale. I, na koncu, malo je ipak više odgovor na tvoje pitanje sadržan u rječici NE!, jer i ja sam baš takva Alisa na nekom nivou.
Zašto onda gnječim/o maštu? Odgovor je u tvome odgovoru na moj komentar na tvome prošlom postu. Ček’ da nađem, sad sam se toga sjetila: “Pod postojanjem mislim na mjesto u svijesti (bilo da to mjesto predstavlja sam način razmišljanja, može predstavljati i neku određenu temu, može zapravo predstavljati opseg misli i razmišljanja, ne mora da bude tačno određen…) na kom je čovjek siguran od bilo kakvih kontradiktornosti, bura i nemira, neprospavanih noći i neodgovorenih pitanja,
a to ‘kretanje’ predstavlja put misli prema nečem drugom, nepoznatom, što može da bude samo iluzorno, može značiti da stremimo ničemu, da trčimo prema oazi u pustinji koja je posljedica fatamorgane. Nisam ni mislila o “uspjehu”, ne mislim da je to cilj, sama ta riječ mi zvuči nekako previše… materijalno, vanljudski, nešto što služi za poređenje sa drugima, takmičenje i preticanje. Ovo se više odnosilo na stanje svijesti. Kao da je čovjek ugrožen ako misli na način na koji nije ranio mislio ili misli o nečemu/nekome o čemu nije ranije mislio.”. Odlično, odlično se uklopilo. To je to 🙂
Slažem se sa tvojom opaskom o užasnim ponorima, uz dodatak da njima najčešće nazivamo sve što nije ranije popločano ili prošiveno našim (pređenim) paternima, pa nemamo ni perceptivnu tačku na koju ćemo sjesti. Strah od nepoznatog. Istina, etiketiranje užasnim ponorima nekoga mjesta, bića i događaja u njemu može uslijediti i zbog vlastitoga stida. Jednom smo i sami tamo bili, dobro sve to upoznali, uspomene izbrisali i odbijamo se istih sjećati. Bili smo tada lošija kopija sebe po trenutnim standardima ili s tog mjesta vučemo traumatična iskustva.
Super komentar Setnosiva, ispisah se ja. Inspirativan.
Moja divna Lovice. Drago mi je što se naše tačke sijanja susreću.
Da Bog da te vidjela tamo gdje se zaista vidimo, voljela bih to 🙂
Amin! Srećemo se. Sretat ćemo se. Sigurna sam!
u tebe znaci diktat misli(emocija-slika) kao kod James Joyce-a. meni koncept dodje trenutno, glavna nebrusena ideja, sa pocetkom, zapletom i krajem. onda dok pisem, pisem nekad sve simultanoi sjecam se popunjavajuci praznine i pomalo oblikujuci. proces u kojem ponekad uzivam u svim njegovim dijelovima.
lijepo si ovo sto se tice entropije povezala, sve do etimoloske osnove rijeci. naisao sam na interesantna razmatranja koja sumiraju zablude i cak nefizicke implikacije do kojih dolazi zbog koristenja neprikladne rijeci nered. autor predlaze daleko adekvatniji pojam “neizvjesnost” umjesto nereda.
http://www.forum.hr/showthread.php?t=321865
sto se tice robotizacije, ne pricam o ishodu, vec o trendu, sto je interesantno, narocito posmatrano iz Pekiceve perspektive. mada kad kontam tvoja obrazlozenja uvijek su interesantna, ali ipak postedicu te ovaj put 🙂