[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Svemirska%20buka_zpsslyigk1n.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Svemirska%20buka_zpsslyigk1n.jpg[/IMG][/URL]
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/David_-_The_Death_of_Socrates_zpsqyolnnyl.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/David_-_The_Death_of_Socrates_zpsqyolnnyl.jpg[/IMG][/URL]
A, predobro!
Podsjeti me na traženje iskonskog razloga u svemu… iz potrebe da se traži (ne nalazi, nego traži) je i rođena svaka činjenica (“Činjenica je okamenjeno mišljenje.”). Za sve što se vidi, zna, postoji, prvo pitati: What's in itself, what is its nature?
Jer pitati: What is it? je besmisleno, jer za svako ‘what is it?’, odgovor je: ne znam. (znamo da ništa ne znamo)
u srz. do skora smo mislili da je zivot moguc samo u formi ugljikovih spojeva, a razmatramo ispoljenje vanjske inteligencije uz malu pretpotavku da ce ista na svakom od milion skretanja napraviti isti izbor kao i mi. zivila statistika. nasoj intelektualnoj i posvemasnjoj samodopadnosti tesko je naci lijek. ne ucimo na vlastitim greskama i sa svakim novim otkricem koje razotkriva prethodne zablude ponovo mislimo da sve znamo. nazalost kopernik i sokrat nisu ni prve ni posljednje zrtve nasih neizlijecenih zabluda.
nego pitam se da li svi mravi imaju jedan isti zajednicki rasomon ultimativno, nagonski proizasao iz opste kolektivne svrhe.
par zanimljvih cinjenica o mravima, vjerovatno ih znas, mravi su prvi poljoprivrednici, prije ljudi, uzgajaju neke gljive kojima se hrane, brinu se o temperaturi, prozracnosti, vlagi koja optimalno pomaze rastu. mravi su i prvi “stocari”. domestificirali su biljnu us, cijim se nusproduktom metabolizma hrane, prenose ih sa mjesta na mjesto, ne daju im da odu, sklanjaju ih sa kise…
Primjetila si to dobro. Ipak, šta je svrha tog traženja? Dešavanja; sami put; promjene i, na koncu, Ultimativna promjena; učenje i, na koncu, otkrivanje Postulata? Sve pobrojane svrhovitosti imaju svoje uzbudljive priče, podjednako održive kao ultimativne teze svrhe.
Treba mi još puno vremena i prostora, još puno, da shvatim, ukoliko je uopšte dizajnirano da shvatim/o sve.
Ono što ljudi nazivaju naukom je poput generalnog nazivanja bića, pojava i stvari. Ne samo da trebamo poznavati lingvistiku drugoga jezika, nego i semantiku, hijerarhiju (drugačijih) značenja u drugačijem jeziku. Često sinonimno posmatramo nespojive pojave i u istom jeziku: Cijeniti (od cijene) i poštovati (od poštenja).
Statistika, hahahahaha. Predviđamo i unaprijed mjerimo predviđenu distribuciju, a paralelno tvrdimo da ona i može i ne mora biti zbbog kvantne stvarnosti.
Da, vjerujem da mravi imaju jedinstvenu, ultimativnu, kolektivnu svijest o svrsi. Ne vjerujem da su dovoljno glupi da gaje mudrace unutar svoje zajednice, što automatski izbija mogućnost da se rašomonska bolest uopšte uvuče među njihove redove. Iznenadih sebe sada, napisah – rašomonska bolest. Zašto koncept rašomona ne bi bio lijek, uzbuđenje svekolikog življenja u otkrivanju?
Ne znam.