Ona je ja

6 0 komentara

1. zivot prica price kao sto i price pricaju zivot. kad se spuste zavjese nekako najvise povucenog brata dominantne prijateljice vidim kao tragicara, osim ako nije zavrsio u silikonskoj dolini ili je onomad otisao sa Hare Krisna i poslije mu se gubi svaki trag pod istim imenom. dominantna prijateljica je uzuzev povremenih napada histerije ok. tehnicar scene i trgovacki putnik iz Venecije su epizodne uloge. tu su da zacine pricu i prave su nimfe. drustvo iz dvorista se rasulo po svijetu , vise manje uspjesno i ravno geometrijskim predloscima fraktalne rasprostranjenosti. a glavni narator od fighting fantasy geeka uz malo normalno cudnog odrastanja stekao je potencijal da postane alice koja slusa darkthrone i poslije par laganih barok brusenja u zivotnim dramama postane sasvim ok glavni lik.

   da wow man po kaliforniji i dalje prodaje istu pricu o dosadi i to je njegov pomalo otrcan nacin da dodiruje vjecnost.

   likovi su mi nekako zivi pa ces mi oprostiti sto nisam odolio da ih ekstenziram kroz vrijeme

2. Ja cu samo reci WoW!!!

3. Uh, ne znam šta da ti napišem sad. U posebnom sam stanju. Biće, šta?

   Ranije danas, osjetila sam uzbuđenje čitajući tvoj komentar, odnosno onda kada sam shvatila da je od cijele stvari moguće napraviti novu igru, pa samim tim i priču.

   Ovako je, dakle, što informacija imam i što ću, vjerovatno, pridodati, jer osjećam da je tako ili bi tako, kada je o mašti i o mojim osjećajima riječ, trebalo biti:

   Brat dominantne prijateljice blizu je silikonske doline (plus za intuiciju, to se i očekuje od Medija u antimaterijskim čizmama). Ne znam da li se osjeća tragičarem, ali znam da se svojom profesijom bavi (fizičar je), da porodicu i djecu ima. Volim tog geeka kako se samo može voljeti neko ko u hladnoći odnosa vrije i niko mi nikada neće moći dokazati da vrcave, svjetlucave ideje oslobođene svakog osjećaja nisu prvo dijete ljubavi (bez volje i voljenja).

   Dominantnu prijateljicu si uboo u detalj. Gotovo u detalj. Histeriju pratila i panika. Svela je to na nepogubnu mjeru čak i za taj, aktuelni trenutak, bar mislim da sam to prepoznala kod nje posljednji put kada smo se vidjele.

   Putnik iz Venecije je više epizodna uloga od tehničara scene iako po količini pratećih impresija, prije svega susreta kultura i intelektualnog sadržaja i jesu tu negdje po epizodnosti. Ta mi je nimfa vrlo dobro nacrtala da može postojati nešto što se može materijalozovati u socijalistički anarhizam (uz malo kolektivne ljubavi). Da li su prave nimfe? Hmm, ako si mislio na kvalitet impakta i trag, ne. Nimfa broj Jedan je lijepi mladić sa zadahom od pakla, ulična dama za prodaju ljubavi (kasnije sam to ukapirala, jer sam bila premlada). Impakt je bila surovost. Impakt je bila nepravda. Nimfa broj Dva je geek, odnosno povučeni brat dominantne prijateljice, raskošnost ideja je fascinatna. The nimfa je The prijateljica. Nosila u sebi, istovremeno, damsku uglađenost (tako da se ne može naučiti), oštru, strašno oštru intelektualiziranu pronicljivost i brzinu (sluša geeka, pa onda svede ideju u moguće, praktično je argumentima materijalizuje) i sposobnost da ćutke oprosti i prije učinjene svinjarije prema njoj i njenome integritetu (vidjela i činila svašta, dalje je cenzurisano).

   Osim dvojice (jedan je postao sveštenik – od njegovog oca sam, btw., pozajmila pa iščitala kompletnog Kastanedu, a drugi nešto malo zaglavio u zatvoru), ne znam šta je sa drugima.

   Wow man vjerovatno* i dalje po ulicama i pred diskontima toga istog grada prodaje istu priču o dosadi. Da li su djevojke zamijenili ulica, klub i diskont drugari skloni kapljici i ostalom, ne bih znala reći. Ovo vjerovatno* vjerovatno znači da je projekcija apsolutno neprovjerena.

   Ne, neću ti oprostiti, nego ćeš i nešto od moje ljutnje osjetiti ako budeš filozofirao u vezi s mojim: Hvala ti.
   🙂

4. Dobrodošla lombardos 🙂

   Ranije danas čitala sam tvoju priču o violinisti. O tebi. Sve ostalo su, osim bure, bili nepotrebni detalji. Nešto me prekinulo u času kada si se od tišine (pauza u sviranju) i mogućnosti da se nešto kaže ili bar mimički učini okrenula.
   Vjerujem, dakle, u znakove.

   Čitaću te lombardos. Volim čitati to iz tebe. Hvala ti.

5. Osecam se kao postidjeno dete koje je upravo pohvalila uciteljica. Pricu sam samo osetila na specifican nacinin, nisam je ja napisala…
   Hvala lepo na dobrodoslici.

6. Prva tvoja rečenica je nešto što vraća stid (odlika nevinosti), a to je rijetko za moje godine ili, bolje rečeno, moje godine samo su opravdanje 🙂

   Poštovaću da nije tvoja. Hvala tebi lombardos.