Čovječanstvo čine svega tri grupe ljudi. Srećni, nesrećni i ravnodušni. Iako su baš svi ljudi, bar nakratko, nosioci sve tri tipologije u različitim periodima života, sukobi izmedju srećnih i nesrećnih sjeme su baš svih ratova. A, ravnodušni? Oni su, valjda, ideolozi.
vasionka
...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...
ideolog postaneš kad te nesreća samelje i ubaci u papriku, stavi na 220 stepeni, sprži te, zalije i pojede uz šarenu salatu ili paradajz-sos.
onda pljune i kaže da nije bilo ukusno.. može to i bolje… više soli.. više bibera… daj origamija, kukurume…
mah ideolozi najcesce iz te ravnodusnosti nastaju, ali ravnodusnost je dosadna pa sujeta ili ego kada proradesmisljaju se ideje koje ce zadovoljiti njih time sto sebe stavi u ulogu vodje i ispred mase obicno nesretnih u borbi protiv sretnih….
Da se osjetiti da znaš o čemu pričaš Antiidiote. Nego, je li se bijaše ravnodušan za sva vremena nakon tog procesa?
Interesantne paralele Legal. Samo, je li to ravnodušnost ili nedostatak/odbijanje etike? Ili smatraš da u ravnodušnosti svakako nema etike? Može biti..
ovako: sretni se bave onim sto im je sreca, a nesretni isto tako. Ravnodusnost prosto je dosadna: ona je prema sebi i prema drugima… A u dosadi covjeku fali misao i lisli onda je trezi u drugima… A ravnodusan pristup drugima nudi i istice samo tudje lose osobine, ili makar se samo cine da su lose.. Iz toga onda dolazi protivljenje i kritika tog tudjeg “neceg”. Tu dolazi do potrebe za idejom… Ali mnogo zavisi od etike ravnodusnog covjeka da li ce ideologija biti neprijateljska, uslovnio receno osvojacka, pokornicka ili kakva vec… etika je opet poveziva s ravnodusnoscu u nastajanju… Covjek sa jasnom etikom bori se protiv ravnodusnosti u sebi (makar svijesni) ili makar ono koji ne padnu u oholost pri onom dijelu uocavanja tudjih mana ili neceg loseg…
(na mog sam pa ogrranicen mogucnoscu da obrazlazem 🙂 )
u zagradi na kraju htjedoh reci NA MOBITELU SAM PA OGRANICEN DA SIRE OBRAZLOZIM 😀
“Čovjek sa jasnom etikom bori se protiv ravnodušnosti u sebi…”. Vrijedna misao Legal, baš odlično. Razrada bi bila da empatija eliminiše ravnodušnost, bar u odredjenoj dozi. S druge strane, mislim da je i to vrijedno za razmotriti, ima li objektivnosti, izrastanja nad situacijom, bez ravnodušnosti ili.. Da li je, na primjer, pravda pravda ako je ravnodušna ili ako je empatična?