Ništa tu nema čudno, a sve je osim nečega što se dešava prvi put. Inače, ljudima. To nije samo osjećati, to je znati da osjećamo. Da, u množini. I isto. Ko je sumnjao, dobrodošao u stvarnost. (samo) To je stvarnost. Ta se stara družica zna predvidjeti, zapravo više namirisati. Kako sam je namirisala ja i, odmah potom, očistila puške. Riječi su najbolji meci.
Izgleda da postoji najbolji mogući razlog zašto umiremo. Bolje je da se iskustvena superiornost, ona koja namiriše stvarnost prije nego što se stara družica pojavi,.. Bolje je da je nema medju banalnijim stvarnosnim zastorima kada iskustvena superiornost oboli od osamljenosti.
Znaš, osamljenost nikada nije usamljena, to nije njena bolest. Njena bolest je stvarnost koja u epilogu živi u cijelome svome toku, ona je uvijek epilog. Ona je već epilog, ona jeste epilog, ona će biti epilog.
Znam sve što mi želiš reći. Takvi su inače epilozi. Knjiga ultimativne stvarnosti piše se s kraja do kraja. Znam sve što mi želiš reći.
hmmm, zanimljivo
Zanimljivo i divno i dirljivo i, vjerovatno, ne sadrži “hmmm”.
😉
Moje poštovanje, mir Tebi,
“Epilog” uvijek stavljam na početak jer znamo da kraj određuje sadržaj.
To ljudi vole te tako čune, očekuju pa se razočaraju.
Ovako: Kada znaš kraj očekivanja nebitna postaju – nema ih.
Takvo je stanje duha ljudi današnjice.
Svako Ti dobro u sve dane života!, hn. 🙂
Heej Hajjenezire 🙂
Nemam ja gdje stavljati epilog, a nemaš ni ti, ni on, ni ona, ono. Epilog je bio, jeste, biće.
Sve to piše za pažljivijeg čitaoca 😉
Nemoj mi na ljude, puno se negativne energije iznosi koristeći naziv našeg kolektiva. Puno se nezadovoljstva, kritike i ocjena s visine iznosi na račun ljudi. Biće to sve ok.
Puno te pozdravljam.
Hvala Tebi!
Stavu koji zastupaš je OK.
Kolektiv i nije ništa drugo do zbir individua više ili manje usklađenih stavova.
“Mislimo da je nešto dobro po nas a to bude na zlo, drugi puta mislimo da je nešto loše po nas a ono izađe na dobro.”
Ujed muhe “CC” 🙂
Ljude – čovjeka samo treba probuditi – osvijestiti, tek onda će sve biti OK!
Uživaj!, hn. 🙂
(pro)buditi s ljubavlju Hajjenezire, tek će onda biti ok. I, još važnije, raditi na ozračju da se budimo sami 😉
Šta misliš, trebaš li se i ti sa nama (pro)buditi?
🙂
Moje poštovanje @ NOISe,
*
Ljubav?? – I bolest je milost!
*
Ima i ranoranilaca, koji se (pro)bude ranije no ostali.
Odgovor na Tvoje pitanje je ne dvosmislen: Da!
Uživajmo ovaj lijep i divan sunčan dan!, hn. 🙂
PS:
Nedostatak (nedovoljne) komunikacije izazivaju frustracije.
(Razumijem Te i uvažavam tvoje stavove koliko je to moguće).
Ljepota je u različitostima.
Uživajmo!, hn. 🙂