[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Tuzna%20prica%20o%20neutralisanim%20osmatracnicama_zpslgm048ck.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Tuzna%20prica%20o%20neutralisanim%20osmatracnicama_zpslgm048ck.jpg[/IMG][/URL]
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Johan%20Gustaf%20Sandberg_zps7ipg0uce.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Johan%20Gustaf%20Sandberg_zps7ipg0uce.jpg[/IMG][/URL]
lijepo zvuči sabat orkestralno, mada su mogli uzet neku “bolju” pjesmu, npr War Pigs ili Black Sabbath.
p.s. ovaj breakdown na iron manu prije sola, ovo tana-na-na-na su pođonili od neke stare rnb pjesme. 😛
Slažem se za pjesmu, no pretpostavljam (pretpostavka je majka svih zajeba, hehe) da su pravili paralelu: nordijska mitologija/”moderna” mitologija – iron man.
Što se break-a tiče.. Nije to, ba, đon. Imaš to u Sabbathovoj pjesmi uredno, baš prije solo-a, na istom mjestu, od a do z. Poslušaj. Jedino ako nije Sabbath pođonio, odnosno ako na to nisi mislio. Onda: Šta reći? Jebi ga, hahahaha.
(nego, vidje li kralja u crnoj majici na 8:48? hahahahaha)
pa mislio sam na to da je black sabbath uzeo taj break iz neke pjesme.
kao što su uzeli od Holsta riff za Black Sabbath pjesmu.
evo viđoh sad na 8:48 hahah
Ti neki djon puritanac, hahaha?
Zezza, e, ee.. Sad ozbiljno. Za taj break ne znam, ali za taj mit o kradji/djonu Holsta znam. Napamet znam i Holstove planete, u ovom slučaju Mars, i Black Sabbath. Evo kako to fercera, ne znam ti to tablaturno predstaviti, ali skontaćeš i ovako. Podjonjen je, zapravo (ako se to uopšte može nazvati djonom, jer je i Holst to pozajmio, a kazu da je postojanje takvog intervala dokazivo iz primarnih izvora još u staroperzijskoj muzici), interval, koga je slikovito moguće objasniti kao interval koji u četvetočetvrtinskom taktu simulira tročetvrtinski takt. Navodi na to kao da se, sa svakim novim taktom, smjenjuje prvo četveročetvrtinski, pa tročetvrtinski, pa četveročetvrtinski, pa ponovo.. Postiže se to tako da prvi ton uvijek okida na ono “i” što smo ga učili u solfedju, umjesto na kec. Svaki početak takta počinje na “i” umjesto na jedan (kao kad skreneš u kontru), a ustvari je riječ o klasičnom četveročetvrtinskom taktu koji će “žurbu na i” nadoknaditi tek na samom kraju pjesme (ostaje sitni “višak”). O djonjenju melodije, što je podjoniti riff, nema ni riječi, ni u putu se nije srelo. Uzmi Holsta, uzmi pjesmu, pristavi, zadaj se, pa ćeš čuti.
E, jbg., ovo ispade traktat 🙁
pa dobro, možemo se složiti da je pjesma odlična 😀
nego… ima još tih đonova. 🙂
Naravno da ćemo se složiti 🙂
Nego.. Ne smeta meni tvoja skonost, štaviše. Super je pričati o mjuzi muzi, pa bili to i djonovi :-)))