Kada crna zvijezda ispljune sve svjetlosti, osvijetli našu stranu stvarnosti, nestaće fabule. Oslijepiće tajna. Ukazivaće se svuda.
Više neće postojati možda.
Zamrznućemo se u učenju, isprepletenih misli koje će vidljivo povezivati naše glave. Biće jasno da nisam ovoga pola, niti u svojoj energetskoj tačci. Neću poeziju mijenjati za fiziku. I trebaće mi noć kao posljednja cigareta.
Kada crna zvijezda nestane jer više neće postojati možda, skupiće se svi spaljeni listovi papira na jednu veliku lomaču koja više neće htjeti gorjeti. Na svijetu će biti mnogo više očiju i one se više neće imati čime sklapati.
Onda ću vidjeti da li jesam.
Još nisi. Još nismo.
Ali, bićeš. Bićemo.
Kad nestane fabule..
Da Lovice, da. Čas u kojem ćemo same sebe potpuno, tako osvijetljeni, upoznati.
(muzo, pozdravljam te puno.)
Slobodna ptica rece: Gde je prostora u resetki da se rasire krila?
Ptica u kavezu,rece : Gde cu se u oblacima odmarati bez sipke?
Folian, izgleda da si pročitao motiv, a i osjećaj tu.., negdje između redova.
Pozdravljam te.
…I u času kada tama nevidljivom u svojoj utrobi podari jasnoću i kada se duša oslonjena na učestalost priviđenja nađe pred istinom oblika, pa istinktom povjeruje, ali očima ne, pa zamijeni da bi spalo u poznati reljef, strašan ali poznat, ili ne zamijeni pa istrpi šok prelaza i fascinaciju i užas, u tom kratkom trenu kada se trepne i svjetlost prodre u mrak tvoreći uznemirujući ali nužni sukob, divlji ples otkrivanja, sa svojim pravim oblikom stajat ću hrabro pored priviđenja i znati jesam li.
San koji budan je ili
budnost koja spava.
Jesam li. I šta.
Ono što jesam nisam
Ono što nisam mogu biti
Ono što mogu biti možda već jesam.
Uzdah.
Previše dragi i dovoljno hladni umu, moja Doro.. Tvoj je stih i u prozi i u stihu neoborivo dao definiciju za -ili-. -Ili- kao univerzalni (samo) detalj, a pojmovni razdjelnik u našoj stvarnosti (do koje smo, za sada, uspjeli doputovati).