iza tvoga čamca umiru ptice
a ja i dalje najviše volim pisce
razgrnutih grudi do pogrešna dva tona
u srušenoj kući jedne večeri
one silaske do peći gdje gorjelo je znanje
spriječeno Sunce i ponos založenog lika
izmišljene smrti preuzeše moje
tamo, u kući gdje umiru ptice
skrenuo si radnju i sve frenetično diže
laži pripovjedača i znakove na zidu
u kući je staklo i kubizam iskapane krvi
tu, pored peći ispuštene riječi
bilo je nemarno i bilo je divlje
drhtavo od hlada nad krošnjama Hada
bilo je, pišče, crno u vrećama
iza tvoga čamca kad utopih srce
Negdje u Travniku
Priznajte da je koncert bio odlican!!!
Priznajte da je koncert bio odlican!!!
Priiiznajteeeeeeeeeeeeee 🙂
🙂